Kroz stoljeća kršćanstva umjetnički su izričaji, osobito slikovni, bili veoma zahvalno sredstvo za razumijevanje i produbljivanje naše vjere. Zbog svoga simboličkog karaktera, sakralna umjetnost uvijek upućuje na ono transcendentno, koje se u našem životu dade tek dotaknuti ali nikada do kraja obuhvatiti. Ona otvara one dimenzije naše vjere koje milosno možemo iskusiti, ali riječima nikada dovoljno adekvatno izraziti. Tako je i iskustvo silaska Duha Svetoga na apostole jedan od omiljenih motiva slikara, a među njima i slavnoga El Greca, koji su svojim umijećem znali izraziti ili barem natuknuti obuhvaćenost i prožetost ljudske egzistencije božanskom snagom.
El Greco je svoju sliku Pedesetnica (Pentecostés) izrađivao od 1597. do 1600. godine, a danas se nalazi u nacionalnom muzeju Prado u Madridu. Svi likovi na slici imaju podignute glave i uzdignute ruke prema gore. Premda stoje usko jedan uz drugoga, kao da svi trepere i upravo proživljavaju neko izvanredno iskustvo.
U središtu slike je lik Majke Božje, do nje je Marija Magdalena, a oko njih su apostoli. Nalaze se u trenutku primanja Duha Svetoga. S obzirom da su nad pojedinačnim njihovim glavama mali plamenovi koji simboliziraju njegovo primanje, očito je El Greco u temeljnoj koncepciji pred sobom imao izvještaj o prvim Duhovima iz Djela apostolskih (2,1-4). Na vrhu slike vidimo bijeloga goluba -simbola Duha Svetoga, koji silazi na prisutne. Iz njega u polukrugu otvorenom prema dolje proizlazi svjetlo koje obasjava čitav prizor, pojedine likove i njihovu odjeću.
Sve stremi uvis
Karakteristike El Grecova slikarstva i na ovoj slici su veoma izražajne. Likovi su natprirodno izduženi, viši su i uži u odnosu na normalne tjelesne proporcije, a boje su blještave – kao da su fluorescentne: crvena, plava, zelena, bijela.
Cijeli prizor, kretnje i pogledi apostola, Djevice Marije i Marije Magdalene usmjereni su prema gore - prema simbolu Duha Svetoga. Dok kod drugih slika s istim motivom silaska Duha Svetoga redovito gledamo apostole i Djevicu kako stoje mirno s pogledom u ravnini njihovih glava i smirenih pokreta tijela, ovdje su sve glave izrazito podignute prema nebu, odakle dolazi izvanredan doživljaj. Snagu okrenutosti prema nebu pojačavaju njihove otvorene i uzdignute ruke i uspravna tijela.
Vertikalnu usmjerenost likova kao da presijeca vodoravan niz glava apostola, Djevice i Marije Magdalene. No, dubljim pogledom i imajući u vidu dvije skupine po tri apostola raspoređena u obliku trokuta s donje lijeve i desne strane, ipak je suprotno. Vodoravni usko poredani niz glava kao da ih sve još više povezuje u njihovu stremljenju prema gore, prema božanskome. Zapravo, svi su ujedinjeni u jednom velikom zajedničkom stremljenju i doživljaju, koji primaju odozgo.
Svi u „plamenu“
Intenzitet doživljaja pojačava dinamičnost njihovih pokreta. Ruke, odjeća, tijela, glave – sve imitira spiralnu dinamiku plamena, koji je nad njihovim glavama, stavljajući ih sve u duboko uzvišenu ekstazu. Sigurno doživljaj silaska Duha Svetoga nije bio običan događaj, nego se doista dogodila duboka preobrazba u apostolima i Djevici Mariji.
Svjetlo dodatno pojačava taj vizionarski i ekstatični doživljaj i daje dojam da se svi prisutni nalaze u nekom drugom, božanskom, svijetu. Svjetlo bogato širi svoje zrake i potpuno osvjetljava svaki lik. Čini se da i svako tijelo ima dodatno svjetlo u sebi. Likovi tako snažno svijetle da čine cjelinu s plamenovima na glavama te sami izgledaju poput svijeća što svijetle i izgaraju. Njihova tijela trepere poput plamenova iznad njihovih glava. Vatra Duha Svetoga kao da je i njihova tijela pretvorila u vatru što žarko svijetli.
Božansko u ljudskome
El Greco je sliku stvarao u vrijeme kada je u Španjolskoj, gdje je djelovao, religiozna mistika bila jako naglašena. I tu je notu prenio na svoju zamisao silaska Duha Svetoga. Njegova slika daje viziju duhovne stvarnosti, koja se nalazi izvan prostora i vremena. S druge strane, dovoljno je realistična da pokaže temeljne naglaske iz Djela apostolskih sa svom duhovnom i emotivnom snagom protagonista. El Greco je uspio stvoriti most između stvarnog vidljivog i nadnaravnog našim tjelesnim očima nevidljivog svijeta. Uspio je naslikati viziju prisutnosti i djelovanja božanske snage u životima ljudi. Znamo da su apostoli, koji su za vrijeme Isusove muke izgledali zbunjeno i plašljivo, nakon što su primili Duha Svetoga, hrabro naviještali i sve ljude pozivali na obraćenje i vjeru u Uskrsloga Gospodina.
S. Valerija Kovač
