Ljeto je. Veselimo se praznicima i godišnjem odmoru. Sanjamo o lijepim mjestima na koja bismo željeli otići. Zamišljamo kako ćemo se tamo odmoriti, kako ćemo uživati u njihovoj ljepoti, da će nam podići raspoloženje, da ćemo na njima napuniti "baterije" za sljedeću školsku, studijsku i radnu godinu. To naše "mjesto snova" zamišljamo najčešće sasvim različitim od svakodnevice. Možda se ne ćete odmah sjetiti da Knjiga Postanka govori o jednome takvu "mjestu iz snova", koje naziva vrt u Edenu, a u kojem su živjeli prvi ljudi. Gdje se to mjesto točno nalazi, ne zna se. No zna se njegova poruka!
Knjiga Postanka mjesto u kojem su prvi ljudi živjeli opisuje na sljedeći način:
"I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu, i u nj smjesti čovjeka koga je napravio. Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla - pogledu zamamljiva a dobra za hranu - i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla. Rijeka je izvirala iz Edena da bi natapala vrt; odatle se granala u četiri kraka. Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata. Zlato je te zemlje dobro, a ima ondje i bdelija i oniksa. Drugoj je rijeci ime Gihon, a optječe svu zemlju Kuš. Treća je rijeka Tigris, a teče na istok od Ašura; četvrta je Eufrat. Jahve, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u edenski vrt da ga obrađuje i čuva." (Post 2,8-15)
Vrt - prostor milosti
U hebrejskome jeziku za riječ vrt stoji gan, a znači bašta ili perivoj. U drugim susjednim jezicima, odakle ta riječ potječe, gannatu su umjetno natapana plodna polja na kojima je raslo žito i plodno drveće, a u užemu smislu označuje ograđen vrt. Pun šarolika cvijeća i drveća, u kojem se gospodar šetao, odmarao, kupao i usput uživao u gledanju lijepih životinja i u kušanju slasnih plodova, kao što su grožđe, smokve, naranče, banane. Biblijski pisac dakle zamišlja prvo prebivalište čovjeka kao veoma lijepo, idealno mjesto: kao prekrasan vrt bogat raznovrsnim drvećem i njihovim plodovima, ukrašen cvijećem, s raznovrsnim životinjama, a koji napaja bogat izvor vode.
No slika tog vrta ima i dublju poruku. Kako zapaža poznati bibličar Adalbert Rebić, kad biblijski pisac kaže da je u takav vrt Bog smjestio čovjeka, to znači da ga je smjestio u vrt koji je pripadao samo Bogu i tako je čovjeka uzdigao na višu, nadnaravnu razinu postojanja. "Nije čovjek samim tim što je bio stvoren već zaslužio stanje u tako prekrasno uređenom vrtu, božanskom vrtu, nego ga je ovamo smjestio sam Bog iz svoje velike ljubavi prema čovjeku: čovjek je bio ovdje na Zemlji u praiskonsko doba kao kraljev sin u državi kraljevoj", zaključuje Rebić. Pisac na slikovit način želi prikazati kako je Bog čovjeka, nakon što ga je stvorio, uzdigao u red milosti, koji mu po naravi ne pripada. "Čovjek je, pošto je bio stvoren, najednom u prisnom odnosu prema Bogu: on ga gleda, on ga sluša, s njime razgovara kao što prijatelj razgovara sa svojim prijateljem." (A. Rebić) Ne čudi stoga što su neki kasniji biblijski spisi Eden preveli kao vrt Jahvin (Iz 51, 3) ili vrt Božji (Ez 31, 9).
Dva stabla - jedno
Vrt u Edenu opisan je kao mjesto najveće ljepote i životne punine, rekli bismo danas kao mjesto iz snova. Vrt je imao mnogo drveća, bogatu vegetaciju, raznovrsne životinje i vodu, koja je bila uvjet za plodonosno obrađivanje i održavanje vrta. Drveće je bilo bogato prekrasnim i najrazličitijim plodovima i služilo je prvomu čovjeku kao ukras i kao hrana. U sredini vrta se nalazilo drvo života i drvo spoznaje dobra i zla. Radi li se o jednom ili o dva stabla? Prema mišljenju A. Rebića oba izraza su paralelizmi, što znači da različitim riječima označavaju jedno te isto stablo.
Četiri rijeke
Osim toga vrt je natapala rijeka koja se granala u četiri kraka, odnosno rijeke: Pišon, Gihon, Tigris i Eufrat. Rijeke Eufrat i Tigris su najveće rijeke u Mezopotamiji, izviru u Armeniji i uviru u Perzijski zaljev. Ostale dvije rijeke su pod tim nazivima nepoznate i ne može ih se nigdje na Istoku pronaći. No neki su mišljenja da pisac rijeke nabraja od istoka prema zapadu, tako da sebi najbližu rijeku Eufrat spominje kao zadnju. To bi značilo da se prve dvije rijeke nalaze još dalje na istoku, pa neki misle da je riječ o rijekama Indu i Gangesu. Na zemljovidu Starog istoka Ganges se smatrao gornjim tokom rijeke Nila. Tako bi Gihon bio Ganges s Nilom, a Pišon rijeka Ind. Tu pretpostavku potkrjepljuje i činjenica da su stari na Istoku u svojoj geografiji poznavali upravo te četiri svjetske rijeke.
Gdje je Eden?
No gdje se to idealno mjesto, taj vrt nalazi - pitanje je na koje nam biblijski pisac ne daje točan odgovor, a za kojim mnogi i danas tragaju. Biblijski pisac kaže da je taj vrt bio smješten u Edenu (dok će se na drugim mjestima u Bibliji taj vrt poistovjetiti s Edenom). Riječ Eden je također istočnjačkog podrijetla, a označava prostrana polja, stepu ili pustinju. Prema tome vrt bi bio poput neke lijepe oaze usred pustinje. Također izraz na istoku ne donosi nikakav precizniji detalj o tome gdje bi Eden bio smješten. Gledajući iz Palestine prema istoku, pisac je mogao vidjeti samo beskrajnu pustinju, te je i mogao reći samo da bi tamo negdje iza te pustinje mogao biti vrt u kojemu je čovjek živio. No istok se može tumačiti i kao izvorište, početak, u značenju od praiskona ili pak označavati bogoštovno mjesto okrenuto prema istoku.
Premda Biblija donosi i opis tog vrta, vrlo je teško zemljopisno odrediti njegovo točno mjesto. No teorija i nagađanja, manje ili više utemeljenih, ima sve do danas. Neki su to mjesto vidjeli na području između rijeka Nila i Gangesa. Drugi su mislili da se Eden nalazi u današnjoj Saudijskoj Arabiji, kasnije u Mongoliji ili čak u Južnoj Americi. Bilo je i mišljenja da se nalazi na vrhu Perzijskog zaljeva, gdje se ulijevaju rijeke Tigris i Eufrat. Drugi su pretpostavili da je Eden u Iranu, a neki čak i u Jeruzalemu. Nedavno je jedan njujorški odvjetnik iznio teoriju da se vrt u Edenu zapravo nalazi u Egiptu, u "gradu sunca" Heliopolisu.
Važnija je poruka: ponovno u raju!
Smještanje edenskog vrta u točno određen zemljopisni prostor je nemoguće, a zapravo i nepotrebno. Zašto? Zato što Knjiga Postanka nije pisana prema današnjim znanstvenim mjerilima, a i piščeva nakana nije bila dati zemljopisnu kartu jednog vrta ili Edena. Nadahnuti biblijski pisac je uzeo najljepše slike čovjekovih čežnji za idealnim životom iz svojeg vremena i njima izrekao jednu daleko dublju poruku. Opisuje iskonsko nepokvareno stanje čovječanstva, kada je čovjek milošću Božjom živio u rajskom stanju, koje je opisao pomoću jednog prekrasna, egzotična vrta: čovjek je bio u blizini Božjoj i u zajedništvu s ljudima i prirodom u nepomućenim odnosima, a što je zatim sam svojim vlastitim grijehom proigrao.
Grčki prijevod Starog zavjeta Septuaginta (LXX) vrt Eden prevodi s paradeisos, raj zemaljski. Tema zemaljskog raja provlači se cijelom Biblijom, a obogaćena je obećanjem da će Bog obnoviti rajski život na kraju vremena. U njemu će ponovno vladati sveopći mir između ljudi, prirode i životinja, bit će ispunjen beskrajnom radošću, u njemu ne će više postojati patnje i smrti, a čovjek će vječno živjeti sa svojim Bogom. Sve do danas raj ostaje slika ispunjenja svih čovjekovih čežnji za mirom, ljepotom, ljubavlju, besmrtnošću.
Taj motiv raja ne susrećemo samo u Bibliji. Mnogi ljudi u povijesti su svojim snagama, revolucijama ili razvojem željeli stvoriti raj na zemlji ili, bolje reći, utopiju, ali bezuspješno. I današnje reklame se dobro koriste tim čovjekovim snom te mu obećavaju na razne načine idealan život. No ne treba zaboraviti da bez Boga i Božje blizine to nije moguće i da je jedini on sposoban obnoviti rajski život i stvoriti novo nebo i novu zemlju.
S. Valerija Kovač
