DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2015 11 Krasic01U subotu 14. studenoga, naša Zajednica je proslavila Dan Družbe hodočasteći u Krašić i  nacionalno svetište svetoga Josipa na Dubovcu, franjevački samostan u Karlovcu i pavlinsku crkvu Gospe Snježne na Kamenskom.
 
U  Stepinčevu Krašiću
 
Prvo odredište ovoga hodočasničkog programa bio je Stepinčev Krašić, gdje je blaženi Alojzije odrastao i proveo posljednje dane ovozemonoga života.  Sestre su se okupile na prostoru ispred crkve Presvetoga Trojstva gdje je postavljen odljeveni lik Blaženika koji  kao da s ljubavlju i dobrohotnošću dočekuje hodočasnike. Župnik vlč. Dragutin Kučan primio je sestre   a potom je uslijedilo razgledavanje  unutrašnjosti crkve.  U ovoj crkvi u kojoj je blaženi Stepinac obavljao svoje  svećeničke dužnosti za vrijeme sužanjstva, sestre su s ganućem mogle vidjeti prazno grobno mjesto gdje je trebao biti sahranjen, propovijedaonicu te ostale zanimljive detalje iz njegovog života. Župnik Kučan je između ostaloga naglasio je kako je blaženi Alojzije  bio veliki štovatelj svetoga Josipa.  Srijeda je odabrana kao dan za posebno štovanje našega Blaženika. Mnogo toga u njegovom životu dogodilo se baš srijedom. U srijedu je na svetkovinu Bezgrješnog začeća 1937. godine postao zagrebački nadbiskup, srijedom je uhapšen, u srijedu je došao u Krašić u kućni pritvor  a u srijedu je i umro. Sigurno nije to nije slučajno jer je srijeda i dan koji je posvećen svetome Josipu. Zajedno sa župnikom, sestre su izmolile molitvu za proglašenje svetim a bilo je vremena i za osobne molitve i zahvale u tišini. Poslije razgledavanja i molitve u crkvi uslijedio je posjet   spomen – kuće. To je bivša župna kuća  u kojoj je blaženi Stepinac odsluživao zatvorsku kaznu, kućni pritvor. Ona je ostala u izvornom obliku kako je bila uređena kada je stanovao u njoj,  a naprvaljeno je tek nekoliko neznatnih promjena. Tu se može vidjeti osim blagovaonice, radne i spavaće sobe i mnoge Stepinčeve osobne stvari.  Važno mjesto na zidu iznad kreveta, zauzima njegova najdraža slika Marije Pomoćnice. Ovu sliku mu je poklonila njegova majka Barbara  pred kojom se je i ona molila . U nju je bio uprt pogled blaženoga Alojzija kad je umirao.  
 
Sestre su se zajedno sa krašićkim župnikom prisjetile i još jednog velikana Crkve u Hrvata koji je iznjedrio ovaj kraj, Sluge Božjega kardinala Franje Kuharića. 
 
 
Euharistijsko slavlje u Nacionalnom svetištu svetoga Josipa
 
Po dolasku pred Nacionalno svetište svetoga Josipa na Dubovcu, sestre je dočekao i pozdravio rektor svetišta mons. Antun Sente ml. i karlovački gradonačelnik Damir Jelić te nekoliko vjernika. Uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio rektor svetišta u koncelebraciji dr. Vlade Mikšića, supsidijara u svetištu i preč. Nikole Tržoka, umirovljenog svećenika iz Ozlja. 
 
Na početku je mons. Sente izrazio radost i zadovoljstvo zbog dolaska sestara prve autohtone zajednice u Hrvatskoj te rekao kako je ovo posebno radostan dan za Nacionalno svetište svetoga Josipa. Potom je predao riječ vrhovnoj poglavarici naše Družbe s. Zdravki Gverić koja  uputila riječi pozdrava i zahvale mons. Antunu i karlovačkom gradonačelniku gosp. Jeliću. Posebno je zahvalila rektoru Svetišta što je prihvatio predvoditi ovo Euharistijsko slavlje koje je vrhunac našega programa kojim obilježavamo spomendan utemeljenja naše Družbe. „U ovom misnom slavlju želimo zahvaliti Bogu za našu Družbu, moliti za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare, za nova duhovna zvanja, za naše obitelji, za domovinu Hrvatsku, sve potrebe Crkve, ako sve naše osobne nakane“ naglasila je s. Zdravka. Misno slavlje sestre su uzveličale pjevanjem koje je predvodila s. Veronika Vuković.
 
U propovijedi je mons. Sente ukazao na više velikana koji su ovom slavlju objedinjeni te rekao:  „Nalazimo se u Nacionalnom svetištu svetog Josipa! Josip je bio tih, samozatajni čovjek, ali bez čije se uloge i predanja Bogu ne bi dogodila Sveta Obitelj.Božji naum kojega je Gospodin imao, da se kroz ljudsku obitelj daruje nama za Spasitelja, ne bi se ostvario bez Josipa.Ostvarilo se upravo Josipovim prihvaćanjem Božjeg nauma. Danas se želimo sjetiti i razmišljati o Elizabeti Ugarskoj na čiji je blagdan Majka Klara položila svoje prve zavjete i osnovala svoju redovničku zajednicu. Promatrajući tu veliku ženu povijesti koja je ostavila kraljevski sjaj i dala se na službu onim malim, siromašnim i potlačenima. Zatim, promatramo svetog Nikolu Tavelića, sina našeg naroda, s kojim vi šibenske sestre, a osobito Majka Klara, dijeli mnoge poveznice. Sveti je Nikola zaradio, ako to smijemo tako kazati, svoju svetost u borbi sa Osmanlijama, a Majka Klara imala je bogato iskustvo, u najširem smislu te riječi, upravo pod različitim osmanlijskim, utjecajem, osvajanjima, tlakama koje je doživjela. U svemu tome rastao je Božji poziv i njen odaziv Bogu darovavši se prvenstveno drugima koji su isto tako bili potlačeni i pritješnjeni svim teškoćama onog vremena. Staviti se na raspolaganje i u svakome od njih prepoznavala živoga Boga. Sve to danas na neki način ovdje objedinjujemo. Želimo o svim tim velikanima razmišljati, ali isto tako iz njih učiti i pronalaziti naš današnji put. Kao da se neke stvari ponavljaju!“  
 
Nadalje se osvrnuo i na teškoće našega  vremena te istaknuo da:  „Ako ikada, onda danas, trebamo biti zagledani u Boga! A imamo tako moćnog nacionalnog zaštitnika! Svetog Josipa! Koji je znao, u skrovitosti svog Nazaretskog doma, osluškujući Boga, iščitati što mu je činiti. Uzeti Mariju, ženu svoju, iako se dogodilo nešto što ne razumije, i ispuniti Božji naum. Učinio je to i Nikola Tavelić, grad u kojem je rođen iz kojega i vi dolazite i po kojemu imate i ime Šibenske franjevke! Učinila je to i Majka Klara Žižić, nadahnuta Duhom Svetim, stavila se na raspolaganje Bogu i Bog joj je pokazao put što treba činiti. O tome svjedoči i njezina smrt na glasu svetosti i oni brojni vapaji koji su se čuli nakon što se preselila u vječnost. I, upravo vi drage sestre, koje se nadahnjujete na tom svetom životu Majke Klare, nastojte i danas iščitati što Bog od vas očekuje. A vremena su bremenita! Svi mi, koji se stavljamo u službu Boga, moramo neprestano u skrovitosti svoga doma osluškivati Božji poziv i imati hrabrosti odazvati se na taj put na koji nas Gospodin poziva! Bilo to zgodno ili nezgodno vrijeme.“
 
Po završetku misnoga slavlja sestre su obnovile svoje redovničke zavjete a potom su mons. Sente i s. Zdravka izmjenili darove. Druženje je nastavljeno u pastoralnom centru svetišta uz zakusku.
 
 
Posjet franjevačkom samostanu u Karlovcu
Nakon zajedničkog objeda u restoranu Panorama, sestre su se uputile u  franjevački samostan u župi Presvetog Trojstva u Karlovcu, u kojoj djeluje naša Družba 59 godina. Ovom prigodom sestre su obišle franjevački muzej kroz koji ih je proveo župni vikar fra Tomo Rumenjak. U samostanskoj blagovaonici naše sestre su priredile zakuska uz kavu, razgovore i susrete.  Mnogobrojni župljani došli su u samostan kako bi se susreli sa sestrama jer među sestrama hodočasnicama je bilo sestra koje su djelovale na ovoj župi. Neki su se susreli nakon mnogo godina što je bilo popraćeno srdačnim zagrljajima i suzama radosnicama. Župljni su pokazali kako cijene požrtvovnost i trud sestara koje ulažu u svome djelovanju.
 
U pavlinskom smaostanu i crkvi Gospe Snježne na Kamenskom
 
Zadnja etapa  hodočasničkog  programa bio je posjet pavlinskoj crkvi Gospe  Snježne na Kamenskom.  Sestre je dočekao fra Ivan Šarić  te prikazao povijest crkve i samostana. U bogatoj povijesti ove crkve i samostana važno je istaknuti kako je crkvu i samostan na Kamenskom osnovala je 1404. godine grofica Katarina Frankopan. Oko 1570. pavlini su zbog turskih napada morali napustiti samostan ali su se nakon rata vratili. 1684. godine samostan i crkva se ponovno obnavljaju. Ukrašavao ih je poznati barokni slikar Gabrijel Taller, pavlin. Nakon mnogobrojnih ratnih i drugih previranja kroz povijest,  crkva i samostan i danas imaju svoju ulogu. U samostanu djeluju četiri pavlina koji upravljaju i župom. Sestre su se u ovoj drevnoj crkvi pomolile Majci Božjoj , napravile ophod oko njezine slike a potom razgledale unutrašnjost samostana. 
 
Hodočasnički dan, ispunjen bogatim sadržajima, time je završio. Sestre pune dojmova, zahvalne Bogu i svima onima koji su doprinijeli lijepom doživljaju, uputile su se na svoja odredišta.
 
Tekst: s. Jozepka Vukančić
Foto: s. Zvonimira Nimac i s. Jozepka Vukančić