DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2016 1 Franjo knjigaKnjiga „Božje je ime milosrđe“ predstavljena je 12. siječnja podne na Patrističkom zavodu Augustinianum. O knjizi-intervjuu govorili su autor Andrea Tornielli, vatikanist; kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik; te talijanski režiser, komičar i glumac Roberto Benigni, a vrlo je dirljivo bilo svjedočanstvo uznika Zhanga Agostina Jianqinga.
 
Predstavljene je vodio pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice.
 
Knjiga je vrlo korisna za produbljivanje otajstva Božjega milosrđa i za shvaćanje onoga što milosrđe predstavlja u životu i pontifikatu pape Franje. To je osnovno značenje knjige „Božje ime je milosrđe“, nastale iz intervjua, ili još bolje, kako je primijetio pater Lombardi, iz razgovora pape Franje i vatikanista Torniellija. Pater Lombardi smatra da knjiga može biti valjan priručnik za Jubilej milosrđa. Ova je knjiga-razgovor upravo vrlo dragocjena u jubiljeskom kontekstu. Knjiga osvjetljava Papino iskustvo milosrđa, u svećeničkom životu, službi i duhovnosti – primijetio je pater Lombardi.
 
Tko trči za otkrićima, ostat će razočaran – kazao je kardinal Parolin – jer knjiga, tako reći, želi uzeti za ruku čitatelja da ga uvede u otajstvo milosrđa, koje je kršćanska osobna iskaznica – naglasio je Papin državni tajnik. Knjiga ima posebno obilježje koje je svojstveno glavnom autoru, odnosno Papi. Naime, otvara vrata, želi ih držati otvorenima i podsjetiti na mogućnosti, a cilj joj je učiniti da bar bljesne, ako ne i blista, besplatan dar beskonačnoga Božjega milosrđa, „bez kojega svijet ne bi ni postojao“, kako je rekla jedna starica ondašnjem pomoćnom biskupu Buenos Airesa Bergogliu – kazao je kardinal.
 
Papina poruka, kršćanska poruka milosrđa i praštanja, otvorena brojna sveta vrata, poziv da se prepustimo da nas zagrli Božja ljubav ne odnosi se samo na osobno obraćenje, spas duše i osobe, nego i na nas kao narod, društvo, državu, a može nam pomoći u izgradnji novih bratskijih odnosa; jer tko je u zagrljaju milosrđa iskusio obilje milosti, tko je 'zamilovan' i komu je oprošteno, može bar malo ponuditi od toga što je besplatno primio – ustvrdio je kardinal Parolin.
 
Uznik u Padovi, Kinez Zhang Agosino Jianqing, svojim je svjedočenjem ganuo sve nazočne, a komičar Benigni je pak primijetio kako je jedino papa Franjo na predstavljanju knjige mogao okupiti mletačkoga kardinala, kineskoga uznika i toskanskoga komičara. Govoreći pak o knjizi, Benigni je rekao da nas knjiga miluje, grli, i udjeljuje milosrđe. Milosrđe nije statična krjepost, koja sjedi u fotelji… ono je aktivna krjepost, kreće se; vidite da Papa ne miruje nikada. On miče srce, ruke, noge, pete, koljena; miče tijelo i dušu, nikada ne miruje: Ide u susret bijednima, ide u susret siromaštvu, ni jedan trenutak ne miruje – ustvrdio je komičar Benigni dodajući da su milosrđe i opraštanje najsnažnije poruke ovoga pontifikata. 
 
Iz sadržaja knjige
 
Papina knjiga-intervju objavljena je istovremeno u 86 zemalja, među kojima je i Hrvatska. U razgovoru s vatikanistom Andreom Torniellijem, Papa govori o svojem viđenju Božjega milosrđa. Hrvatski prijevod knjige objavljuje nakladnička kuća Verbum.
 
Papa je čovjek kojemu je potrebno Božje milosrđe – jedna je od Papinih misli, koju je bio izrekao i na susretu sa zatvorenicima u Boliviji. „Podsjetio sam ih da su čak i sv. Petar i sv. Pavao bili zatvorenici. Imam poseban odnos s ljudima u zatvoru, koji su lišeni svoje slobode. Uvijek sam im bio vrlo prisan, upravo zato što sam svjestan da sam grješnik“ – istaknuo je papa Franjo u knjizi.
 
„Svaki put kad prođem kroz zatvorska vrata kako bih slavio misu ili otišao u posjet, uvijek pomislim: Zašto oni, a ne ja? Ja bih trebao biti tu. Ja zaslužujem biti tu. Njihov je pad mogao biti moj. Ne osjećam se superiorno pred tim ljudima. I stoga ponavljam i molim: Zašto oni, a ne ja? Može se činiti šokantnim, ali crpim utjehu iz Petra: on je izdao Isusa, ali je unatoč tome bio izabran“ – rekao je Papa u intervjuu.
 
Priznao je da često razmišlja o tome što je Petar rekao Isusu na uskrsnu nedjelju, kad ga je osobno susreo. Je li mu možda rekao da se osjeća kao grješnik? Mora da je pomislio na svoju izdaju, na ono što se dogodilo prethodnih dana, kad se tri puta pravio da Isusa ne poznaje. Mora da je pomislio na svoje gorke i javne suze. Ako je Petar sve to učinio, a Isus mu je unatoč tome rekao: „Pasi ovce moje“, mislim da se ne trebamo čuditi ako se Petrovi nasljednici nazivaju grješnicima. To nije ništa novo – primijetio je papa Franjo.
 
Crkva osuđuje grijeh zato što mora govoriti istinu: „To je grijeh“. Ali ona istovremeno prihvaća grješnika koji se takvim ispovijeda. Crkva ga prihvaća, poziva ga i govori mu o beskrajnom Božjem milosrđu. Isus je oprostio čak i onima koji su ga razapeli i pogrđivali – rekao je Sveti Otac, dodajući: Da bi slijedila Gospodina, Crkva je pozvana dijeliti milosrđe svima koji se ispovijedaju grješnicima, koji prihvaćaju odgovornost za zlo koje su počinili i koji osjećaju potrebu za oprostom. Crkva ne postoji da bi osudila ljude, već kako bi ih dovela susretu s dubokom ljubavlju Božjeg milosrđa.
 
Da bi se to zbilo, potrebno je izaći iz crkvi i župa te tražiti ljude tamo gdje žive i pate, gdje se nadaju – objasnio je papa Franjo. U tom smislu često za „Crkvu u izlasku“ koristi sliku poljske bolnice: ona odlazi tamo gdje je borba; nije zidana struktura sa svom opremom, kamo ljudi odlaze da bi se liječili od malih i velikih bolesti. Ona je pokretna struktura koja pruža prvu i neposrednu pomoć, tako da vojnici ne umru. Ona je mjesto – kako je rekao – hitne njege, a ne mjesto kamo se ide specijalistu.
 
Papa se u novoj knjizi osvrće i na temu korupcije ili iskvarenosti, nazivajući je grijehom koji se – umjesto da ga prepoznamo i učinimo se poniznima – uzdiže na razinu sustava; postaje mentalna navika, način života. Više i ne osjećamo potrebu za milosrđem, nego se opravdavamo. Pokajnik će naći oproštenje ako prizna potrebu za milosrđem, no iskvareni čovjek griješi, ali se ne kaje; griješi i pravi se da je kršćanin i njegov je dvostruki život sablazan.
 
Iskvaren čovjek ne zna za poniznost, ne smatra da mu je potrebna pomoć i vodi dvostruki život. Ne smijemo prihvatiti stanje korupcije kao da je ono samo još jedan grijeh. Čak i ako se iskvarenost često poistovjećuje s grijehom, to su zapravo različite stvari, premda su povezane – ustvrdio je papa Franjo. Napomenuo je da ponavljanje grijeha može voditi u korupciju, ali ne u kvantitativnom smislu – da određen broj grijeha čini osobu iskvarenom – nego u kvalitativnom smislu: formiraju se navike koje ograničavaju sposobnost za ljubav i stvaraju lažan osjećaj samodostatnosti.
 
Iskvareni se čovjek umara tražiti oprosti i na koncu povjeruje da ga više ne mora moliti. Ne postajemo iskvareni preko noći. To je duga, skliska padina i ne može se samo poistovjetiti s nizom grijeha. Netko može biti veliki grješnik, a nikada ne upasti u iskvarenost srca te i dalje osjećati svoju vlastitu slabost. Taj mali otvor omogućuje ulazak Božje snage – istaknuo je Sveti Otac, objašnjavajući:
 
Kad se osoba prizna grješnikom, onda priznaje na neki način da je lažno ono na što je bila navezana. Korumpirana pak osoba skriva ono što drži svojim pravim blagom, ali ju to zapravo čini robom i maskira njezine poroke dobrim manirama i održavanjem vanjštine. Čitava knjiga-intervju može se od sutra nabaviti na hrvatskom jeziku u knjižarama Verbum. (hr.radiovaticana.va)