DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2016 1 Sibenik duhovna obnovaŠezdesetak djevojaka sedmih i osmih razreda osnovne škole te srednje škole iz cijele Šibenske biskupije sudjelovalo je na duhovnoj obnovi u subotu 23. siječnja u kući Matici u Šibeniku. Susret je, vođen zajedničkim tematskim usmjerenjem cijele Crkve nadahnute Božjim milosrđem, bio naslovljen „Milosrđe mi je milo… (Mt 9,13)”
 
te je započeo u 10,00 sati molitvom krunice Božjem milosrđu u samostanskoj kapeli.  
 
Nakon molitve, a prije početka druženja djevojke su izvukle ime jedne od sudionica, koju su pratile molitvom i uključile u nakane tijekom dana, ne otkrivajući njezino ime do samog kraja susreta. Međusobno predstavljanje uključilo je i  igru u kojoj su s obzirom na boju koju etiketa djevojke nosi oblikovale odnos i pozdrav prema istoj. Vrlo su brzo povučene paralele s karakteristikama ljudskih donosa u društvu koje često nemilorsdno isključuje i marginalizira ili je blagonaklono temeljem sasvim površnih kvaliteta ljudi.  
 
Uvod u temu milosrđa zahtijevao je kratki osvrt na izvanredni jubilej otvoren u Crkvi te na milosti koje svakom vjerniku on nosi. Sestre su progovorile o milosrđu, ne samo kao o Božjoj dobroti proizišloj iz Njegovog osjećaja za čovjeka, nego kao i o Njegovoj intencionalnoj dobroti prema čovjeku, u kojoj uvijek vjeran ostaje. Stoga, čovjekovo milosrđe nahranjeno na izvoru Božjeg milosrđa nije puko suosjećanje, praštanje ili samilost, nego intencionalna dobrota proizišla iz nutarnjeg zahtjeva vjernosti. Starozavjetno Božje milosrđe očitovano u pomoći bijednima, izvođenju iz ropstva i pobjedi nad ljudskom nemoći, vrhunac doseže u milosrđu Isusa Krista, koji jest samo milosrđe. Milosrđe kakvo je Isus objavio ljudima postaje njegov zahtjev življenja ljudi: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan” (Lk 6,36). 
 
Načini kojima Gospodin svojim milosrđem zahvaća u ljudske živote, prikazani su kroz različite životne priče ljudi, poznatih ili anonimnih. U nekima od ekraniziranih priča prepoznat je jasni zahvat Božje milosrdne intervencije, dok je u nekima Bog ostao anoniman, neprepoznat, čak nazvan pukom srećom. Oni otvoreni Božjem djelovanju prepoznaju kako im je Bog milostivo sačuvao život, drugima pak, kojima je još neotkriveno Božje milosrđe slične čudesne stvari i pojave nazivaju srećom. U ovom je dijelu susreta uočeno kako je djevojkama, lakše prepoznati Božji intervent u nečijoj životnoj tragediji ili križu nego li u običnim, svakodnevnim i nespektakularnim stvarima.  
 
Razmišljanje nad biblijskim slikama u kojima Isus čini čudesne stvari ljudima, iznjedrilo je zaključke kako su Njegovi učenici, jednako kao i vjernici danas, skloni u Isusovim djelima gledati samo čudesnost i spektakularnost događaja, ne videći Isusovu najvažniju poruku kako sav spektakl i čuda postaju moguća i obična ukoliko mu se čojvek potpuno povjeri i preda. 
 
Ukoliko čovjek posjeduje milosrđe i iz njega djeluje, postaje bogolik, a ukoliko ga nema ne sliči više ni na čovjeka. Aktualizirajući taj Isusov zahtjev milosrđa, djevojke su osmišljavajući kraj predloženim pričama, izrađivale dom dotičnih likova kojeg su kasnije ugradile u „Grad milosrđa”.
 
Nakon prilike za ispovijed i očitovanja imena djevojke za koju su molile, sudionice su se zaputile u katedralu sv. Jakova kako bi prošle kroz Sveta vrata milosrđa za Šibensku biskupiju i dobile potpuni oprost. Nakon cjelodnevnog razmišljanja o Božjem milosrđu i govora o životu u Njemu, susrele su se s Njim skrivenim u otajstvu presvete Euharistije. Zajedničko slavlje označilo je i rastanak, uz planove za neki novi, što skoriji ponovni susret.