DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2016 4 Zagreb LeopoldDolazak jednog od zaštitnika izvanrednog Jubileja milosrđa, sv. Leopolda Bogdana Mandića u Domovinu, potaknuo je mnoštvo vjernika na hodočašće i doček tijela hrvatskog apostola Božjeg milosrđa. Sestrama iz kuće Matice u Šibeniku i Podstrane, pridružile su se sestre iz Karlovca i Zagreba na zajedničkom hodočašću u kapucinskoj crkvi sv. Leopolda Bogdana u Dubravi, u subotu 16. travnja 2016. Nakon iskazivanja štovanja ovom iznimnom svecu, sestre su sudjelovale na koncelebriranom euharstijskom slavlju koje je slavio mons. Ivica Petanjak. 
 
Priključivši se mnoštvu hodočasnika u molitvama i nakanama, mons. Petanjak je izrazio radost i zahvalnost za Božju milost svete Leopoldove prisutnosti i povratka na tlo kojemu i pripada. Istaknuvši kako ne postoji slučajnost, prisjetio se godine Leopoldove kanonizacije u vrijeme Biskupske sinode koja je promišljala o pokori i pomirenju, u godini proglašenoj Svetom Godinom otkupljenja. Bogdan Ivan, redovničkim imenom Leopold Bogdan cijeli je svoj zemaljski život proveo opraštajući grijehe u Božje ime, izmirujući ih s Otkupiteljem i među sobom. Prošao je tako zemljom sijući milosrđe čiji su plodovi zasluga danas nama na spasenje.
 
Promišljajući o životu svetog Leopolda, biskup Petanjak je dotaknuo dimenzije djelovanja koje su ga unatoč protivštinama nemilosrdnog života učinile apostolom Božjeg milosrđa. ''Sveti Leopold imao je mnogo razloga biti nemilosrdan'', istaknuo je biskup, dodajući kako se nijedna od njegovih velikih želja i težnji srca nije ispunila u zemaljskom životu. Velika mu je želja bila djelovati na pomirenju naroda i jedinstvu kršćana, a cijelog mu je života bila nametnuta ispovjedaonica. Želio se vratiti u domovinu, a cijelog je života za njom čeznuo u nametnutoj tuđini. Želio je biti propovjednik sudjelujući u javnosti, a cijelog mu je života bila nametnuta zatvorenost u tajnosti skromne sobe. Prizma suvremenih pogleda bi zaključila kako je ''imao sve preduvjete da bude nemilosrdan, a ipak je pred cijelim svijetom i Crkvom, i pred više od milijardu ljudi on uzor svetosti milosrđa'', istaknuo je mons. Petanjak. Pomirujući u sebi nepomirljivo, čineći i namećući pokoru sebi, bio je u stanju drugima iskazivati milosrđe. Biti milosrdan prema drugima, osobito onima koji ga ljudskim kategorijama nisu zaslužili, može biti samo onaj tko sebe drži u poniznosti i pokornosti. 
 
Promatrajući suvremeni svijet s njegovim vjernicima, a povlačeći paralelu s primjerom života kojeg je ponudio sv. Leopold, lako bi se moglo zaključiti kako se često traži i očekuje Božje i ljudsko milosrđe, a da ga se osobno ne iskazuje. Nadajući se spasenju i očekujući Božje milosrđe, ljudi nerijetko zaboravljaju i zanemaruju nemilosrdnost vlastitih riječi i djela. 
 
Unatoč tomu, milosrđe je dar. Neizmjerni dar čovjeku, uvijek ponuđen, bez cijene. Ipak, ''nameće se pitanje kolika je cijena Božjeg milosrđa?'', upitao je biskup, dovodeći u pitanje cijenu svakog našeg iskazanog milosrđa. Milosrđe koje je sv. Leopold iskazivao svakodnevno imalo je veliku cijenu. Imalo je cijenu potpunog predanja u Božju volju, napuštajući vlastita nadanja i želje za domovinom, javnim zauzimanjem, radom na jedinstvu kršćana. Čista poslušnost bila bi tek osrednja krepost, da to nije činio iz ljubavi. ''Slušam i opslužujem, ali na moje nakane'', zapisao je sv. Leopold. 
 
Primjer je to koji danas ostavlja nijemim čovjeka kojemu su svakodnevno naočigled ponuđeni primjeri neposluha, protureakcija i uzvraćanja istom ili gorom mjerom. U moru vjernih koji teže za ostvarenjem vlastitih želja i afirmiranjem vlastitih stavova, ne usklađujući ih s Božjim naumom kojeg ima za pojedinu osobu, sv. Leopold je nenadmašen primjer poslušnosti Božjoj volji koja čovjeku uvijek nosi neslućeno najbolje. 
 
Oblikujući svoj samozatajni i skriveni životni hod prema hodu Isusa Krista, sveti je Leopold cijelim svojim bićem pokazivao na Gospodina koji je Put, Istina i Život, i jedini put koji za nas postoji, kako je zaključio biskup Ivica Petanjak. 
 
Sestre iz Zagreba sudjelovale su i u hodočašćenju u katedralu, gdje je svečevo tijelo bilo izloženo prije prenošenja u crkvu u Dubravi, te na svečanosti odlaska tijela sv. Leopolda iz Domovine, odakle su mu na putu prema Padovi, nekoliko sati u Ljubljani štovanje mogli iskazati vjernici Slovenije. Time su zaključeni milosni dani u kojima je apostol Božjeg milosrđa svojom svetom prisutnošću kao i primjerom vlastitog tihog i skromnog života, najglasnije progovorio današnjem svijetu. 
 
Tekst: S. Barbra Čavlina
Foto: S. Zvonimira Nimac i drugi