DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2016 9 Fatima n„Događaj Fatima sto godina poslije. Povijest, poruka i aktualnost“ tema je 24. međunarodnoga mariološko-marijanskog kongresa, koji je održan od 6. do 11. rujna u Fatimi. Kongres, koji je u povodu stote obljetnice fatimskih ukazanja organizirala Međunarodna papinska marijanska akademija (PAMI) i Marijansko svetište u Fatimi, otvoren je u bazilici Majke Božje Fatimske,
 
a pozdravne govore uputili su posebni papinski izaslanik i bivši prefekt Kongregacije za kauze svetaca kardinal José Saraiva Martins, biskup biskupije Leiria-Fatima Antonio Marto, rektor Fatimskog svetišta Carlos Cabecinhas te predsjednik PAMI-a Vincenzo Battaglia. Oko pet stotina sudionika na kongresu interdisciplinarno je nastojalo produbiti i osvijetliti poruku Fatime za današnje vrijeme.
 
Na plenarnim predavanjima u prijepodnevnim satima predstavljeno je suvremeno stanje Fatime i njezine poruke. Marco Daniele Durate, ravnatelj odjela za studije Fatimskoga svetišta, govorio je u svome izlaganju „Epistemologija Fatime: slušanje, pripovijedanje, čitanje i tumačenje Fatime tijekom jednog stoljeća“ o raznovrsnosti od 4569 knjiga koje su u prošlome stoljeću napisane o Fatimi te o poteškoćama i kriterijima širenja i interpretacije Fatimske poruke po svijetu. Povjesničar Luciano Coelho Cristino predstavio je kritičko izdanje dokumentacije o Fatimi od 1917. do 1930. godine. Kritičku analizu „Sjećanja“, sastavljenih od šest pojedinačnih rukom pisanih pisama sestre Lucije iznijela je profesorica književnosti Cristina Sobral. Japanska mariologinja Luca Maria Ritsuko Oka govorila je o pobožnosti Bezgrešnom srcu Marijinu iz biblijsko-teološke i specifično fatimske perspektive. Nasljedovanje Krista i suobličenje Kristu na primjeru djece vidjelaca predstavio je kao glavni teološki sadržaj Fatimske poruke teolog Franco Manzi, a lik Marije kakav proizlazi iz Fatimskih izvora ocrtao je teolog Antonio Escudero. 
 
Poslije podne održavala su se predavanja po jezičnim skupinama. Među 13 marioloških društava i marijanskih pokreta iz Europe, Sjeverne i Južne Amerike, Afrike, Azije i Oceanije, na kongresu je sudjelovalo dvanaest članova Hrvatskoga mariološkog instituta Katoličkoga bogoslovnog Fakulteta Sveučilišta u Zagrebu: Ivan Karlić, Petar Lubina, Josip Šimić, Gabrijel Mioč, Valerija Kovač, Marija Pehar, Manda Svirac, Anto Barišić, Andrea Filić, Vanda Kraft Soić, Ana Begić i Tomislav Filić. 
 
U deset izlaganja članovi HMI-a obradili su različite aspekte Fatimske poruke: 1. Ivan Karlić, Eshatološki sadržaj fatimske poruke; 2. Josip Šimić, Fatimska i druga marijanska ukazanja: povijesno-teološka i fenomenološko-antropološka analiza; 3. Valerija Kovač, Poimanje povijesti prema Fatimskoj poruci; 4. Marija Pehar, Pobožnost Srcu Marijinu – interpretacija u svjetlu koncilske mariologije; 5. Manda Svirac, Fatimska poruka kao Božji dar čovječanstvu preko djece; 6. Anto Barišić, Gospa Fatimska u teologiji svetoga Ivana Pavla II., 7. Andrea Filić – Vanda Kraft Soić, Fatima u kontekstu mariologije Renéa Laurentina; 8. Petar Lubina, Aktualnost Fatimske poruke u crkvama Gospe Fatimske u Hrvatskoj; 9. Ana Begić, Gospa Fatimska kod izabranih hrvatskih teologa, 10. Tomislav Filić, Gospa Fatimska u propovijedima izabranih franjevačkih propovjednika.
 
Najprije su predstavljeni eshatološki sadržaj i vizija povijesti sa svojim profetičko-apokaliptičkim simbolizmom, iz čega je zaključeno da je svrha fatimske poruke ponajprije duhovno-egzistencijalna: nikakvo poticanje „eshatološkoga straha“ kakav je znao prevladavati u katoličkom mentalitetu, ili pretkazivanje nepromjenjive budućnosti, nego opomena i poziv na obraćenje i čovjekovu odgovornost za vlastitu povijest. Fatimska vizija povijesti čovječanstva i njezine eshatološke budućnosti u temelju je biblijska. Ona poziva na prepoznavanje sila zla i grijeha, ali isto tako oštri pogled za znakove Božje prisutnosti, pri čemu se valja čuvati kako nedovoljnoga razlučivanja znakova vremena tako i apsolutiziranja specifičnih tumačenja koja sprečavaju interpretaciju u širem simboličnom horizontu. Duhovnu poruku Fatime potrebno je i dalje držati otvorenom i aktualnom, jer je uronjena u dramu čovjekove egzistencije te osvjetljuje put kroz ljudske stranputice prema Božjem hodu s čovjekom (preko Marije) u sadašnjosti i budućnosti. Tu Božju povezanost s ljudskom poviješću moguće je konkretno uočiti i u marijanskim ukazanjima, koja su se dogodila nešto ranije od Fatime, a na takav način moguće je čitati i kompleksnu povijest Portugala u vrijeme Marijinih ukazanja u Fatimi.
 
Hrvatski predavači su se zatim osvrnuli na intenzivan odnos prema Fatimskoj poruci dvaju velikih teologa: Prvi je Ivan Pavao II., na čiji je mariološki govor općenito imao snažan utjecaj sv. Ljudevit Grignon Montfort i teolog Hans Urs von Balthasar (sa svojim primatom marijanskoga principa u Crkvi), a koji je posebice nakon atentata 1981. od fatimske poruke učinio inspirativnu vodilju svoga pontifikata. Drugi teolog je René Laurentin koji se posebice bavio teološkim pitanjem posvećenja, i u tom kontekstu posvećenja Rusije. Za njega je posvećenje bitno Božji dar pobožanstvenjenja čovjeka koje se početno ostvaruje u krštenju a njegova realizacija ovisi o čovjekovoj slobodnoj i cjeloživotnoj suradnji s Bogom u vlastitome posvećenju. Teološki razlikuje između „consecratio“ (vezano samo uz Boga) te „affidamento“ (koje može biti usmjereno i Mariji) i naglašava da povećenje drugoga (u ovome slučaju Rusije i cijeloga svijeta) može biti samo votivno. 
 
Polazeći od iskustva vjerničke prakse zaključili su da je uz sam čin povećenja još bitnije pastoralno djelovanje koje će umjesto na posvećenje drugoga više inzistirati na vlastitu posvećenju. Takav pastoralni zadatak nameće se i u pitanju štovanja Srca Marijina, da bi se izbjegle pretjerane sentimentalnosti i spiritualizmi u kojima svakodnevna životna aktualizacija evanđelja biva zanemareno.
 
Naposljetku, članovi HMI-a istražili su recepciju Fatimske poruke u Hrvatskome narodu, a ona se najviše manifestira u postojanju velikog broja crkava posvećenih majci Božjoj Fatimskoj ili bezgrešnom Srcu Marijinu, u homilijama i duhovnim napisima nekolicine franjevaca i jednoga dominikanca, najviše u razdoblju od četrdesetih do sedamdesetih godina prošloga stoljeća, te u prilagođenom prenošenju Fatimskoga događaja djeci. Pri tom se uočavaju dva temeljna naglaska. Najčešće se opširno opisuju događaji ukazanja i njihove popratne pojave, a potom se vjernici pozivaju na osobno življenje Fatimske poruke: na molitvu, žrtvu, obraćenje, moljenje krunice i obavljanje pobožnosti prvih pet subota.
 
Na završetku rada po jezičnim skupinama, hrvatsku jezičnu skupinu posjetio je predsjednik PAMI-a Vincenzo Battaglia. Istaknuo je da Papinska međunarodna marijanska akademija ima hrvatsko porijeklo, jer ju je 1946. osnovao fra Karlo Balić, te je zahvalio HMI-u na dugoj tradiciji sudjelovanja na međunarodnim mariološko-marijanskim kongresima.
 
Cjelina i bogatstvo Fatimske poruke došli su još jasnije do izražaja kada je svaka jezična skupina prezentirala zaključke svojih izlaganja i kada su na okruglom stolu biskup Antonio Marto, mariolog Salvatore Perella te redovnica zajednice Oblate Djevice Marije Fatimske predstavili svoje viđenje važnosti i aktualnosti Fatime za današnje vrijeme. Potom je slijedila zajednička posveta svih sudionika te marioloških ustanova, učilišta i društava Bezgrešnom srcu Marijinu u samoj bazilici, koju je predvodio predsjednik PAMI-a Vincenzo Battaglia. Posjet Aljustrelu – rodnome mjestašcu Lucije, Francisca i Hijacinte te mjestu ukazanja anđela omogućio je kratki pogled u tadašnji seoski život malih vidjelaca i portugalskoga naroda. 
 
Kongres je zaključen u nedjelju, 11. rujna svečanim euharistijskim slavljem koje je predvodio papinski izaslanik kardinal Saraiva Martins, naglasivši da je Fatima „škola istine jer nas štiti od bajki i uči nas očima vjere gledati na realnost i na Božje srce”. Nasuprot gubitku osjećaja za vrijednosti i dezorijentaciju savjesti, „Majka Božja predstavlja neprolazne principe od koji se mora polaziti za korektan građanski i kršćanski suživot: za život, obitelj, brak, zajedništvo muškarca i žene, karitativnu ljubav i dostojanstvo osobe“, kazao je između ostaloga u svojoj homiliji kardinal Saraiva Martins.
 
Tekst: s. Valerija Kovač
Foto: s. Ana Begić i drugi