DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2016 9 Podstrana vrticDana 27. 09. 2016., u susret dolazećim Danima kruha, posjetili smo izletište Antoničin mlin u Žrnovnici. Antoničin mlin ili Benzona mlin kako se nekad znao nazivati, smješten je u Žrnovnici, mjestu koje je na samo par minuta udaljeno od Splita. Žrnovnica je od davnih vremena bila poznata po žrvnjevima (mlinima).
 
Antoničin mlin je jedini mlin u Hrvatskoj koji u poslijednih sto godina nije prestao raditi. Do 2008. godine u pogonu je bilo samo jedno mlinsko kolo za blago, a od te godine renovirano je i drugo kolo za mljevenje brašna. Ova povijesna vodenica u vlasništvu obitelji Aljinović je zaštićeni spomenik kulture u Republici Hrvatskoj.
 
Na ulazu u mlin dočekao nas je gazda Marko koji nas je proveo do mlina u kojem rade dva kola. U jednom se mlinu mljela pšenica, a u drugom kukuruz. Ispričao nam je priču o Žrnovnici i kako je dobila ime po žrvnjevima tj. mlinovima. Kako je ovaj mlin star šesto godina i jedini još u mjestu radi. 
 
Marko ih je pitao: „Zašto mlin nije napravljen od betona?“ 
Ante J.: „Jer je star.“  
Marko: „Znate li zašto je mlin uz rijeku?“
Karlo G.:"Jer je ispod njega rijeka koja ga pokreće.“
 
Točni odgovori naših pametnih glavica  iznenadili su Marka, koji nam  je još nešto ispričao o vrstama žitarica te kako od kukuruza ne dobivamo samo kukuruzni kruh, nego i puru. Ljubazno osoblje Antoničinog mlina pripremilo nam je tijesto od kojeg smo pravili razne oblike koje smo s gospodinom Slavkom odnijeli u crnu kužinu gdje smo ih stavili peći u krušnu peć. 
 
U crnoj kužini družili smo se s gospodinom Slavkom i njegovom pričom o patuljku koji je živio ispod mlina i pazio da rijeka i mlin uvijek budu čisti. Patuljak bi preko noći počistio smeće koje bi ljudi preko dana ostavili. Svako jutro bi umoran zaspao i spavao cijeli dan. Nakon nekog vremena odlučio je da više to neće raditi i rekao je ljudima da im neće pomagati ako sami ne počmu kupiti smeće za sobom. Shvatio je ako im nastavi pomagati da oni nikada neće naučiti. Tako su ljudi postali uredniji i uvijek sve čistili za sobom, a patuljak više nije morao naporno raditi, čisteći za njima. Djeca su upijala svaku riječ iz priče gospodina Slavka i pozorno pratili što im još ima za reći. Dok smo mi razgovarali naš se kruh ispekao. Tako je lijepo mirisao da djeca nisu mogla dočekati da se malo ohladi da ga kušaju, već su odmah počeli jesti. Gospodin Slavko je rekao da ga je njihova nestrpljivost za toplim crnim kruhom vratila u njegovo djetinjstvo.
 
Kako je izletište Antoničin mlin uređeno oaza ugodnog druženja  tako smo i mi vrijeme koje nam je ostalo do povratka u vrtić iskoristili za razne igre.
Veseli i razigrani krenuli smo u naš DV Brat Sunce, gdje nas je dočekao ručak naše s. Jelene. Zahvaljujemo se osoblju Antoničinog mlina na lijepim pričama i gostoprimstvu.
 
Jasna Brnć-Levada, odgojiteljica