DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2016 10 Sibenik hodocascePri kraju Godine milosrđa Šibenska biskupija organizirala je hodočašće u svetišta južne Italije (16. do 21. listopada). Sudjelovalo je oko 480 hodočasnika,  a biskupija je pozvala  i nas tri sestre koje djelujemo u biskupskoj kući: s. Francisku Brajković, s. Radomiru Nimac i s. Mandicu Starčević. Zaista je bilo impozantno vidjeti deset autobusa hodočasnika pri dolasku u pojedina svetišta.
 
S hodočasnicima su išla i oba biskupa: mons. Tomislav Rogić i mons. Ante Ivas, biskup u miru. Loretsko svetište bilo je prvo odredište hodočašća. U ovom se svetištu čuva Gospina nazaretska kuća koja je, koja je jedno vrijeme bila i na Trsatu. Uz obilazak svetišta  i osobne pobožnosti, slavili smo svetu misu u kripti svetišta. Putovanje smo nastavili prema Lancianu i crkvi koja je bila posvećena sv. Legonuianu (koji se poistovjećuje sa sv. Longinom, galskim centrurionom koji je kopljem probio Isusovo Srce) gdje se dogodilo najstarije poznato euharistijsko čudo: hostija je poprimila oblik svježeg mesa, a u kaležu je vino postalo krv koji su sačuvani do današnjih dana. Do današnjih dana ostaje i neobjašnjiva sačuvanost  krvi i mesa kroz 13 stoljeća, a izloženi su atmosferskim i biološkim utjecajima. Uz molitvu krunice i litanija Krvi Kristove, hodočasnici su iskazali štovanje izloženim relikvijama.                            
 
U Svetištu sv. Pia iz Pietrelcine   najduže smo se zadržali. U njemu smo  molili pobožnost križnost puta na otvorenom, obišli dio samostanskog muzeja kapucina u kojem se čuvaju predmeti koji su povezani uz život sv. Pia, kao i raspelo s kojeg mu je Raspeti darovao stigme, obišli novu baziliku s grobom i izloženim neraspadnutim tijelom sv. Pia, imali mogućnost sv. ispovijedi kako bi dobli potpuni oprost u ovoj Jubilarnoj godini te slavili sv. Misu u crkvi Gospe od milosti.  Posjet svetištu sv. Miahaela arkanđela u Monte Saint Angela i brdu Gargano za naše je hodočasnike bilo posebno milosno mjesto zbog zaštitnika naše biskupije sv. Mihaela. Samo svetište se nalazi u velikoj špilji u kojoj se ukazao sv. Mihael nekoliko puta kroz povijest. Svetište u  špilji nas je sve oduševilo svojom ljepotom i poticanjem na pobožnosti. U njemu smo slavili sv. Misu i zahvalili sv. Mihovilu što čuva i našu biskupiju. 
 
Svetište Okrunjene Gospe u okolici Foggie je najveće Marijansko svetiše južne Italije. Prema tumačenju, Gospa se ukazala pastirima i zamolila da na tom mjestu izgrade crkvu i obećala milost svakome tko će se moliti pred njezinim kipom. Uljanica koju su pastiri postavili na tom mjestu nikad nije ostajala bez ulja, stoga se proširilo vjerovanje kako je anđeli pune uljem. U Gospinoj crkvi izmolili smo njezinu krunicu uz promišljanje nad evanđeoskim odlomcima i kratkim meditacijama pape Franje. I ovdje su hodočasnici iskazali štovanje Gospinom kipu i imali mogućnost pomazati se uljem iz svetiljke. Nastavak hodočašća nas je odveo u Leceru gdje smo posjetili grob dominikanca bl. Augustina Kažotića (rođen u Trogiru, biskup zagrebačke biskupije, a kasnije i u Luceru gdje je ostavio trag svetog života).
 
Posjet Bitettu i franjevačkom samostanu gdje se čuva neraspadnuto tijelo našeg blaženika Jakova Zadranina bilo je mnogima iznenađenje.  Uz obilazak groba blaženika i izloženih moći, posebno smo molile za sve naše sestre kuharice, jer je sam blaženik bio kuhar i zaštitnik je kuhara. Upoznali smo se i s njegovim životom o kojem su mnogi zaista malo znali. Zadnje talijansko svetište koje smo obišli bio je grad Bari i svetište sv. Nikole u kojem je grob sveca. Slavili smo sv. Misu, iskazali pobožnost moćima, a imali smo mogućnost i samostalnog obilaska grada. Obišli smo i katedralu u Bariju te crkvu Gospe Karmelske. 
 
Dolaskom iz Barija trajektom u Dubrovnik, u dubrovačkoj smo katedrali slavili sv. Misu zahvalnicu te obišli pojedine znamenitosti grada. U svakom svetišu smo molitvama pratili i prinosili sve naše sestre, osobito  moleći zagovor naših hrvatskih blaženika. Tijekom hodočašća imali smo biskupiju u malom u kojem se među hodočasnicima očitovalo zajedništvo i strpljivost koja je bila potrebna na više razina zbog velikog broja sudionika. Bogu hvala, vratili smo se svojim kućama ispunjeni mirom te radosni i zahvalni na svemu doživljenom. 
 
s. Mandica Starčević