DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2016 11 SisakOvogodišnji Dan Družbe proslavljen je 19. studenoga, a pripremile su ga naše sestre iz Zagreba. Kao odredište izabrana je Sisačka biskupija, koju su mnoge od sestara pohodile prvi put. Sestre su predvođene vrhovnom poglavaricom s. Zdravkom Gverić pohodile u središtu biskupije sisačkog biskupa mons. dr. Vladu Košića koji je sestrama bio domaćin cijelog dana.
 
Uz biskupa Košića sestrama su dragocjena i susretljiva pratnja bile gđa Spomenka Jurić, kustosica Muzeja grada Siska i s. Smilja Čirko, predstojnica Katehetskog ureda Sisačke biskupije, koje su vrlo zanimljivo i detaljno svojim tumačenjima tijekom hodočašća upoznavale sestre i s drugim povijesnim, vjerskim i kulturnim znamenitostima biskupije. 
 
U pozdravnom govoru časna majka s. Zdravka Gverić pozdravila je mons. Vladu Košića u ime cijele Zajednice, zahvalila mu na gostoprimstvu i ukratko predstavila povijest i sadašnjost naše Družbe. Biskup mons. Vlado Košić zahvalio je sestrama što su izabrale Sisačku biskupiju za odredište ovogodišnjeg Dana Družbe, ukratko predstavio povijest biskupije, njezine posebnosti i sadašnje stanje. 
 
Uslijedio je obilazak ordinarijata uz stručno tumačenje gđe Spomenke Jurić. Obilazak su sestre započele u “Dvorani Jurana i Sofije” u Velikom Kaptolu u kojoj je 2. listopada 1839. godine izvedena prva kazališna predstava na hrvatskom jeziku, štokavskog narječja, junačka igra “Juran i Sofija ili Turci pod Siskom” autora Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Domaćin mons. Vlado Košić sestrama je predstavio geografska obilježja  biskupije te njezin prostorni smještaj. 
 
Nakon obilaska središta biskupije sestre su pohodile katedralu sv. Križa gdje ih je dočekao i pozdravio katedralni župnik preč. Marko Karača. Zadivljene unutrašnjosću katedrale, sestre su doznale mnoge detalje o njezinom sadašnjem i povijesnom uređenju. Stari dokumenti bilježe da je na ovomu mjestu crkva bila od pamtivijeka. Općenito se smatra da je župa Uzvišenja Sv. Križa utemeljena odmah nakon pokrštenja Hrvata u ovim krajevima, tj. već početkom 9. stojeća. Još 1334. spominje se na prvom mjestu crkvu sv. Križa u Sisku u popisu župa Zagrebačke biskupije. Ova je crkva bila tijekom Sisačke bitke 1592. razrušena i kasnije ponovo sagrađena. Na glavnom luku u unutrašnjosti stoji natpis: Deo optimo et in cruce Filio (Bogu najboljemu i na križu Sinu). Velika slova natpisa daju zbroj: 1601. Pretpostavlja se da je to godina dovršenja gradnje crkve.
 
Nastavak hodočašća vodio je sestre u Svetište Majke naših stradanje u Gori, gdje ih je dočekao župnik i rektor svetiša preč. Paško Glasnović. Crkvu Uznesenja BDM u Gori sagradili su templari u 13. stoljeću na mjestu starije romaničke crkve. Crkva je prvi puta teško oštećena u turskim osvajanjima, a nakon oslobađanja prostora Banovine temeljito je obnovljena, te u drugoj polovici 19. stoljeća i znatno produžena. U Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine Gora je bila okupirana, a u srpskoj agresiji crkva je granatirana i zapaljena početkom listopada 1991. godine. Raščišćavanjem ruševina i istraživanjem njezinih preostalih zidova, ispod baroknog sloja pronađeni su izvorni zidovi templarske ranogotičke crkve sa svim dijelovima sustava svođenja i ostalim pojedinostima, što je usmjerilo obnovu na rekonstrukciju templarskog sloja crkve. 
 
U ovom svetištu je mons. Vlado Košić predvodio euharistijsko slavlje za sestre. U uvodnoj riječi potakao je sestre na pobožnost Mariji uz želju da im zagovor svete Bogorodice koja i zaštitnica Zajednice sestara isprosi darove Sina Božjeg. U homiliji biskup je okupljene sestre upoznao s mučeničkom poviješću ovoga kraja od turskih vremena sve do Domovinskog rata istaknuvši kako su se ovdje narod i crkva uvijek dizali iz pepela. Biskup je istaknuo i kako je jedan od razloga zašto ovo svetište nosi naziv Majke naših stradanja taj što se u najtežim trenucima naš narod uvijek utjecao u pomoć Mariji. 
 
„Naglasak nije samo na stradanju nego upravo na tome da je Marija sunce i da je to stradanje obasjano Kristom Gospodinom kojeg je ona nama donijela i koji nas tog stradanja i žrtava i našeg križa povijesti i nacionalne patnje oslobađa. Marija je naša nada i zora našeg spasenja te sunce u stradanju koje pokazuje budućnost i nadu. Naša Biskupija kao i čitava naša domovina osobito časti Blaženu Djevicu Mariju i njoj se utječe u teškoćama. Ova crkva je svjedočanstvo kako mi u teškoćama uvijek uskrisavamo. Uvijek tu patnju i rušenja uspijevamo prevladati. Mi kršćani trebamo znati da bez borbe nema ni uspjeha, nema ni spasenja. Spasenje nam je darovao Krist, ali kako kaže sv. Augustin, nitko nije pobijedio tko se nije borio“, poručio je biskup sestrama. Kao i dosadašnjih godina, sestre su nakon porpičesne molitve obnovile svoje zavjete te izmolile molitvu za što skorije proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić utemeljiteljice Družbe.
 
U Petrinji su sestre obišle župnu crkvu sv. Lovre gdje ih je dočekao župnik preč. Josip Samaržija. Crvka sv. Lovre sagrađena je 1780. godine na mjestu starije crkve. Okupacijom Petrinje u Domovinskom ratu crkva je potpuno srušena i uklonjen joj je svaki trag. Nakon Domovinskog rata nova crkva je sagrađena na istom mjestu, istovjetnog oblika kao nekadašnja. Posvećena je 10. kolovoza 2011. Sestre su obišle i spomen-zbirku fotografija u pastoralnom centru koje svjedoče o svim događajima vezanim uz prošlost i sadašnjost crkve. Kratko su posjetile i samostan sestara Kćeri Božje Ljubavi koji se nalazi u neposrednoj blizini pastoralnog centra i upoznale se s njihovim djelovanjem u župi. 
 
Na obiteljskom imanju Korablje Tišinić sestre je čekalo iznenađenje: srne, jeleni, noj, kune, fazani i druge životinje životinje. Prekrasna priroda, prekrasna drvena kuća, a jelen i srne slobodno šeću i prilaze sestrama. Nakon ukusnog zajedničkog ručka, uslijedio je ponovni odlazak u novi dio Siska i obilazak crkve Marije Kraljice Mira u Sisku, koja je prije godinu dana i posvećena. U njoj se nalazi predivan mozaik poznatog umjetnika Marka Rupnika. Sestre je pozdravio vlč. Branko Koretić koji je sestrama kratko predstavio crkvu i župu. U oltaru ckrve nalaze se moći bl. Miroslava Bulešića.
 
Sestre su pjesmom pozdravile Gospu te nastavile put prema bazilici sv. Kvirina koja je bila zadnje mjesto hodočašća. Prva se drvena crkva svetog Kvirina u Sisku spominje 1653., a na istom je mjestu sagrađena nova oko 1670. Potom je tu 1784. sazidana trajna kapelica, dok je 1974., nakon odluke sisačke općine, kapelica srušena i groblje oko nje preorano. Siščani su se uvijek mnogo molili svetom Kvirinu i uvjereni su da upravo zahvaljujući njegovu zagovoru Sisak nije nikada pao u turske ruke. Štovanje je ovog sveca posebno bilo rašireno u Sisku tijekom 19. stoljeća. Za novu baziliku u naječaj za idjeno rješenje krenulo se 1996. Unutrašnji su prostori razmješteni u tri glavne razine, suteren, prizemlje. Posebno je dominantan zvonik (visok 36,8 m, a s križem 42 m) koji je smješten u zoni ulaza, ali djelomično uvučen u samu crkvenu lađu. U bazilici su sestre molitvom sv. Kvirinu zaključile Dan Družbe.
 
Zahvalne Gospodinu na svemu što su doživjele, vidjele i upoznale danjašnjim hodočašćem i ostvarenim prilikama zajedništva, sestre su posebno zahvalne domaćinima mons. Vladi Košiću i sestrama Kćeri Božje Ljubavi koje djeluju u Sisku i Petrinji na susretljivosti, raspoloživosti i sestrinskom gostoprimstvu. Sve doživljeno neka bude utkano u djelovanje sestara u mjestima u kojima djeluju i svjedoče svoj redovnički poziv. 
 
Tekst: S. Mandica Starčević
Foto: S. Mandica Starčević, s. Zvonimira Nimac