DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2017 9 Afrika Augustina2Ovoga ljeta posjetila sam misiju Ndjoko u Zambiji na kojoj djeluje naš misionar don Boris Dabo. Ovaj posjet darovali su mi moji bivši župljani Drniša i okolnih filijala prilikom oproštaja od župe. 
 
Trebalo je dulje vremena kako bi se posložile sve okolnosti i isplanirali detalji odlaska. To je bila prilika da doživim i upoznam izbliza ono o čemu sam kroz dugogodišnju suradnju sa don Borisom mogla čuti  i gledati na fotografijama i video snimkama. 
 
U društvu svojih prijatelja Agneze i Pia Trdić te Tome i Suzi Pintarić uputila sam se u Zambiju preko Rijeke, Venecije, Frankfurta, Johannesburga do Livingstonea. Kad smo stigli u Johannesburg vrijeme koje smo imali za čekanje leta za Livingstone, proveli  smo  u traženju i kupovanju tople odjeće. Temperatura je bila 1°C, dok je kod nas u Hrvatskoj bio toplotni udar.  
 
U Livnigstonu nas je dočekao don Boris. Tu smo ostali dva dana i razgledali grad. Posjetili smo i najveću turističku atrakciju u južnom dijelu Afrike.  Naime, u blizini se nalaze jedni od najvećih i najspektakularnijih slapova na svijetu, Viktorijini slapovi. Lokalni stanovnici ih nazivaju Mosi-oa-Tunya, "Dim koji grmi". Neopisiv doživljaj. Čovjeku jednostavno zastane dah. 
 
Kada smo krenuli prema misiji don Boris nam je napomenuo da sada zaboravimo ovu civilizaciju i da krećemo u jedan drugačiji svijet. Brzo smo se uvjerili u istinitost njegovih riječi.
 
Šestosatno putovanje do misije nije bilo ni malo udobno, šumski neravni putovi, puni rupa, nisu bili nimalo ugodni, ali svejedno, nama je bilo zanimljivo. 
 
Naše glavno odredište bila je misija Ndjoko  koja je time bila prva na programu obilaženja i upoznavanja. Odatle smo odlazili u filijale misije šumskim, neravnim putovima u misiju Nawinda i Mazibe uz rijeku Lumbe, koja je tek u nastanku. Posjetili smo i bivše misije Lusu i Sichili. Putovanje prema misiji Lusu, bilo je ugodnije jer smo put skratili čamcem preko rijeke  Zambezija pa je bilo manje treskanja kao na kopnenim putovima. Morali smo se vratiti prije nego počne padati noć. 
 
U rijeci noću ima vodenih konja pa može biti opasno. Kako je misija smještena uz samu obalu, mogli smo ih čuti kako svojom težinom snažno pljuskaju po vodi.
 
Obilazili smo područje  misija koje je osnovao don Boris i svugdje su se osjetili plodovi rada, kako materijalni tako i duhovni.  Veliki trud i rad našega misionara domaćina, urodio je zbilja obilnim plodovima. Velike udaljenosti, loši putovi i ostali  teški uvjeti nisu ga spriječili u sebedarju naviještanja Evanđelja. Dugi niz godina, trudio se da podigne živu Crkvu, koja do njegovog dolaska nije postojala. Sada su tu  lijepe i velike zajednice vjernika koji se okupljaju na molitvu i Službu Riječi uz dobru organizaciju animatora. Ali uvijek je vrhunac dolazak misionara i Euharistijsko slavlje.
 
Euharistija je kod njih zaista veliko slavlje gdje cijela Crkva sudjeluje pjesmom, molitvom, plesom. Radost je očita na licima prisutnih. To smo posebno osjetili u selu Samisisi gdje je bio blagoslov nove crkve i 48 novokrštenika različite životne dobi i jedan sakramenat vjenčanja. 
 
Zatim u misiji Nawinda. Crkva je bila ispunjena odraslima i djecom a svatko je odgovorno vršio svoju službu: svirači na bubnjevima, pjevači, ministranti i male plesačice koje su svojim plesom sudjelovale i uzveličale ovo slavlje.
 
Zadnje nedjelje našeg boravka, sudjelovali smo na sv. misi u selu Mandila, i opet, kao i svugdje svečano su nas dočekali i svatko od njih nas je želio osobno pozdraviti. Na povratku iz Mandile svratili smo u selo Walawala. Tu smo kod crkve imali susret sa mještanima a misionar je dogovarao gradnju nove bolnice na ovom području. Nikoga ne smeta što ovdje misa traje i dulje od tri sata. Mnogi od njih pješače i po tri dana da bi mogli sudjelovati na misi. Sudjelovanje na euharistijskom slavlju s afričkim čovjekom  poseban je doživljaj i teško je dočarati riječima. Za našu sredinu zbilja teško razumljivo.  Ljudi su srdačni i neposredni. Posebno djeca. Brzo se sprijatelje kao da su uvijek s nama. Posebno su se veselili bombonima koji su za njih luksuz. Svugdje su nas dočekali pjesmom praćenom gromoglasnim bubnjevima i plesom. Na nas su prenosili svoju radost, a mi smo bili također sretni što je Radosna vijest, proširena i do naroda koji žive uz prekrasnu rijeku Zambezi na obje obale rijeke. Brzo su prošli dani boravka u misiju te je došlo vrijeme povratka. Kad smo se vratili u Livingstone, iskoristili smo priliku za obilaženje safarija. Bilo je zanimljivo kretati se među afričkim životinjama u njihovom prirodnom životnom okruženju. 
 
Tri tjedna boravka u Africi su došli kraju. Ostali su neizbrisivi dojmovi susreta s ovdašnjim ljudima koje nikada neću zaboraviti, djecu posebno. Teško je u malo riječi opisati sve ono što sam doživljavala ovih dana u Africi.  
 
Zahvaljujem dragom Bogu koji mi je darovao milost da sam ovu radost  mogla doživjeti. Veliku zahvalnost dugujem mojim bivšim župljanima, mojim poglavarima što su mi dopustili ovo putovanje, našem domaćinu misionaru don Borisu, prijateljima koji su sa mnom podijelili ovaj jedinstveni doživljaj. 
 
s. Augustina Vukančić