DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
2017 10 Sibenik seminarDragi turnus trajne formacije za sestre održan je u kući matici u  Šibeniku, 14. i 15. listopada pod vodstvom naše s. Valentine Mandarić na temu: Zajedništvo u posvećenim životu - ljepota, rizik i izazov. 
Svim sestrama riječ dobrodošlice uputila je vrhovna poglavarica s. Zdravka Gverić, a s. Valentina uvodno izlaganje započela je kratkim tekstom iz knjige Od suživota do bratstva. Odmah potom nastavila je o krizi redovništva. U našoj zajednici kriza je zbog rekreacije i komunikacije. Kriza se može gledati pozitivno kao nova šansa i prilika, krizu treba duhovno prosuđivati u svjetlu vjere Božje Riječi. Izgubile su se dimenzije: vrijeme, prostor i cilj. Umjesto vremena imamo brzinu, blagovaonicu je zamijenila soba i privatizacija cilja. Veže nas karizma Utemeljiteljice, jer je ona čimbenik jedinstva i duhovnost zajednice. Potrebno je obnoviti povjerenje u Isusa Krista, vjerovati u karizmu i povjerovati sebi. Kaže se da krize posvećenog života nema jer ima onih koji žive autentično svoj poziv. Javlja se kriza kod mladih ljudi koji dolaze u samostan, pitanje ustrajnosti i dosljednosti. Druga je kriza što smo izgubile status u društvu. Način postojanja je bit redovničkog života. Najaktualniji problem zvanja, naše je temeljno da sada živimo ono što smo Bogu obećali. Nas muči starosna dob; starost je u zajednici problem, ali i veliki izazov. Na kušnju i veliki upitnik dolazi među generacijska razlika. Zajednica je važna za mene, opasno je kad si umišljamo da smo mi važni zajednici. Važno je da se mi kao zajednica suočimo sa stvarnošću. Unatoč kriza treba s nadom gledati. 
 
Njegovati zajednički život, jer to je identitet posvećenog života. Sveti Ivan Pavao II. kaže da redovničko zajedništvo bi trebalo biti škola ljubavi. Važno je da redovničko mjesto bude takvo da se svatko osjeti voljen i prihvaćen. Zajedničkog života nema bez osobnog zalaganja. Ljubav prema svima je voljni čin i zahtjeva puno vježbe. Traži se milosrđe i opraštanje. Potrebno je odlučiti činiti samo dobro drugima; drugi treba naći mjesto u mom vlastitom životu, molitvi, dijalogu s Bogom. Komunikacija i naši odnosi nisu bez poteškoća. Nikada riječima nikoga ne vrijeđati; ne htjeti vladati nad drugima, posvijestiti da je drugi - moj bližnji svetinja, i ako drugoga vrijeđam, onda vrijeđam samog Boga. Najgore stanje je ignoriranje. Ljubav je ključni pojam, a ne tolerancija u redovničkom životu. Problem ogovaranja - govoriti loše o drugima, širiti loše informacije ili polu informacije.Prema papi Franji ogovaranje sestre jednako je ubijanje sestre. Nema dobronamjernog ogovaranja.Ljudsko dostojanstvo je temeljna oznaka i nemam pravo to okaljati i povrijediti kod drugih.Odlučiti sijati mir, a ne razdor. Ljubav i zavist su grijesi koji nas uništavaju i ne možemo pogledati drugu osobu. Ako počnemo djelovati iz ljubavi i zavisti onda je to grijeh. Nesposobnost opraštanja je nešto što uništava samu osobu koja to nije u stanju. Ne opraštanje je luksuz koji ne smijemo sebi priuštiti. Ne možemo živjeti od pljeska, važno je unutarnje utemeljenje. Izabranost moja meni otvara oči da prihvaćam izabranost druge, dati prostora svakom pored sebe. Blagoslov u sebi uvijek znači željeti i govoriti dobro. Razlomljenost je ranjivost i onu unutarnju živimo pred Bogom. Darovanost je smisao krščanskog i redovničkog života. Izazov za redovništvo prema papi Franji: - vlastita grešnost otvara perspektivu da budemo milosrdni prema drugima; - bitna poruka je biti znak svakodnevnog svjedočenja da budemo življeno evanđelje; - biti plodni, duhovno materinstvo; - biti sestra, znati živjeti zajedno poštivajući se.Nije moguće živjeti bez konflikta i i sukoba, treba ih milovati euharistijskom nježnošću. Radost je identitet redovničkog života. Ne jeftina ushićenost, već radost koja se temelji na uskrsnoj radosti. 
 
Naš seminar, osim predavanja obuhvaćao je svetu misu i časoslov, a zadnji dan klanjanje. Zahvalni Gospodinu za sve što smo doživjeli ove dane, zahvaljujemo se i sestrama koje su na bilo koji način pridonijele da nam zaista bude lijepo počevši od kućne predstojnice do kuharica koje su nam pripremale ukusno jelo.  
 
S. Jelena Erak