DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil

2015 08 05 sibenik naslovnaZbirka pjesama „Moja rijeka suza“ Željke Mitrović Jurić, poznatije kao Djevojčice u plavom kaputiću, predstavljena je danas u samostanu sestara Franjevki od Bezgrješne. Brojni posjetitelji imali su priliku čuti Željkine pjesme i njezina sjećanja proizišla iz rata. Glavnu riječ vodio je šibenski „kulturni mag“ Pero Mioč, naglasivši da je upravo Djevojčica u plavom kaputu pokrenula tadašnju empatiju i domoljublje u ljudima.

“Dvije slike rata pamtit ću do kraja života. Prva je ona iz Bratiškovaca s kolonom srpskih tenkova. Iz jednoga od njih iskače bradata, neoprana osoba, udara dlanom po gusjenicama i govori 'Ovo su gusjenice koje jedu malu djecu'. Tada sam odlučio priključiti se Zboru Narodne Garde. Mjesec i pol dana kasnije vidio sam sliku uplakanog djeteta. Željka je, naime, unovačila mnoštvo novih dragovoljaca da ni sama toga nije svjesna. Njezina nevinost, suze i bol pokrenule su empatiju i domoljublje u ljudima”, kazao je u uvodnom izlaganju Mioč.


Tog kobnog 19. studenog 1991. godine, tada šestogodišnja djevojčica, Željka je svjedočila ubojstvu njezinog prijatelja Aleksandra Labe, od milja zvanog Aco.
“Nada iz skloništa kazala im je da je Aco ustaša iz Njemačke. I danas se živo sjećam, na sebi je imao kožnu jaknu, traperice i bijelu majicu. Izvukli su ga iz kolone, a on im je rekao da ništa nije kriv. Na to su ispalili rafal na njega. Pao je mojoj majci pod noge“, prisjetila se Željka koja je zauvijek ostala u sjećanju mnogima kao Djevojčica u plavom kaputiću, uplakana zbog smrti svog prijatelja.


Mioč je istaknuo zadovoljstvo Željkinom pjesničkom strukturom, kazavši da se pjesnik krije u takvima kao što je ona, jer je živa emocija skrivena u svakoj napisanoj riječi.

(www.sibenik.in)