DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
Cesari Saint Claire Siege AssisiKada promatramo likovne prikaze svete Klare Asiške, uglavnom ju vidimo kao lijepu djevojku, koja zadivljeno gleda svoga svetoga uzora Franju, ili joj on reže dugu plavu kosu, kao znak njezina ostavljanja obitelji i svijeta te odluke da ga nasljeduje u životu po Evanđelju. Slika pak „Sveta Klara tjera Saracene iz Asiza“ Giuseppea Cesarija (1568.-1640.) pokazuje tu asišku sveticu u jednom drugom kontekstu.
 
Više od polovine slike zauzima veliko mnoštvo vojnika, „uokvirenih“ monumentalnim zidinama nekoga grada s lijeve strane te idiličnim brežuljkastim pejzažom u pozadini. Vojnici, s konjima, oboružani su dugim kopljima, kacigama, oklopima, štitovima… Očito su došli s nakanom da napadnu i osvoje grad koji je pred njima. 
 
„Slabiji“ nadjačao jakoga
 
No, čini se da njihova snaga nije uspjela poraziti protivnike. Umjesto pobjednika, na slici je prikazana tek gomila vojnika prestravljena lica. Mnogi su popadali na zemlju s konja,  drugi krenuli u bijeg „glavom bez obzira“, treći se još uvijek strovaljuju s gradskih zidina. Ne poznajući naslov slike, vjerojatno bismo pomislili da se radi o uobičajenoj vojnoj bitci, gdje pretpostavljamo još snažniju suparničku vojsku koja je poražene vojnike natjerala u bijeg. Upravo tu naša slika skriva iznenađenje, jer je „pobjednik“ neusporedivo slabiji od poraženih napadača. Na lijevoj strani podno gradskih zidina, na ulazu u grad, vidimo šest-sedam žena odjevenih u smeđu odjeću, koje bez straha promatraju poraženu vojsku. Prva među njima s aureolom oko glave, kao štit ispred sebe, objema rukama čvrsto drži pokaznicu s posvećenim Tijelom Kristovim i usmjeruje je prema neprijateljskoj vojsci. Tom gestom pokazuje da se čvrsto nada kako će među njima prisutni Isus Krist pokazati svoju moć te otjerati neprijatelje, a njih obraniti. 
 
Cesari Saint Claire Siege Assisi
 
Glas iz pokaznice
 
Slika prikazuje jednu legendu iz života Klare Asiške koju je zabilježio Toma Čelanski: čudo protjerivana Saracena iz Asiza oko 1240. godine. Bilo je to vrijeme kada je dolinu oko Asiza zauzela ta neprijateljska vojska s nakanom da osvoji tamošnje gradove. Tako su razvalili gradska vrata Asiza i dospjeli čak do samostana klarisa Sveti Damjan. Preplašene sestre odmah su obavijestile bolesnu Klaru, poglavaricu samostana, o nevolji koja ih je zadesila. Klara, međutim, premda od bolesti nemoćna, ustala je iz kreveta i zamolila sestre da je dovedu do samostanskih vrata pred neprijatelje. Pred sobom je držala srebrnu, bjelokošću ukrašenu pokaznicu, u kojoj se nalazilo posvećeno Isusovo Tijelo. Zatim je u suzama zamolila Gospodina da zaštiti njezine sestre: „Gospodine, zar želiš predati u ruke pogana ove svoje slabe sluškinje koje sam odgojila u tvojoj ljubavi? Gospodine, molim te za ove tvoje sluškinje koje ja više ne mogu zaštititi.“ Potom je čula mlađahni glas, koji kao da je dolazio iz pokaznice, govoreći: „Uvijek ću vas štititi!“ Zamolila je još Gospodina da zaštiti i njezin grad i njegove stanovnike, a svoje susestre ohrabrila da se uzdaju u Krista. Potom su se Saraceni odjednom prestrašili te počeli bježati ostavivši tako sestre klarise i cijeli grad na miru. A Klara je nakon toga svojim susestrama zabranila da bilo kome pripovijedaju o glasu koji joj je govorio.
 
Molitva čuda čini
 
Šest-sedam žena je, dakle, bez ikakva ratnoga naoružanja svladalo neprijateljsku vojsku. Suprotnost između snage i slabosti nije mogla biti veća. I upravo slabost tih žena se na kraju pokazuje kao njihova jakost. Jer snaga Klare i njezinih susestara nije bila u njihovim mišicama  i takve bespomoćne bi zasigurno podlegle moći vojske koja je navalila na vrata grada i samostana. No, Klara im se suprotstavlja jednom drugom snagom – snagom svoje molitve i čvrstoga povjerenja u Božju zaštitu i moć. Zato, unatoč zastrašujućem prizoru vojnika, Klara djeluje smireno kao i njezine susestre, duhom usredotočene na pokaznicu koju Klara kao zaštitu drži u ime svih njih. Snaga molitve doista može činiti nezamislive stvari. Ona počiva na sigurnosti vjere, koja može činiti „čuda“, učiniti da se dogodi i ono nemoguće, kako nam kazuje primjer svete Klare. Snaga i naše molitve dolazi od našega povjerenja u Boga, da on ne ostavlja one koji mu se obraćaju za pomoć. Da nas ne napušta, pa čak ni onda kada ne ispuni uvijek sve naše molitve kako smo to mi zamislili.
 
S. Valerija Kovač