DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil

Rafael Preobrazenje cutRijetko tko ne poznaje „Preobraženje“, Rafaleovo remek-djelo, na kojem je radio do svoje smrti 1520. Slika, izvorno naručena za jednu katedralu u Francuskoj, od svojeg se nastanka smatrala toliko lijepom i vrijednom da su je preotimali mnogi vlasnici, dok konačno nije završila u Vatikanskoj pinakoteci, gdje se i danas nalazi.


Kada promatramo tu veličanstvenu sliku, uglavnom se usredotočujemo na gornji dio koji prikazuje scenu Kristova preobraženja, dok donji dio slike gotovo niti ne zapažamo. Pokušajmo povezati oba dijela slike, jer ih ni sam Rafael nije slučajno povezao.


„Zasja mu lice kao sunce“


Naočigled gledamo dva kompozicijski, koloristički i „svjetlosno“ nejednaka prizora, koja, međutim, evanđelist Matej pripovijeda jedan za drugim: Isusovo preobraženje na brdu Tabor (usp. Mt 17,1-9) te čudesno ozdravljenje opsjednutoga dječaka (Mt 17,14-21). Pogled nam otprve privlači gornji dio s Isusom u središtu: Plavokosi Isus u preobraženom stanju slave lebdi nad učenicima uzdignutih ruku i pogleda prema nebu. Njegova raskošna sjajno-bijela haljina pojačava mu bestežinsko, božansko stanje, a bijeli, svjetleći oblak u obliku mandorle (kojom se prikazuje Isusa kao moćnoga Svevladara) iza njega djeluje kao da je na slici prisutno stvarno svjetlo, koje obasjava njega i reflektira se na likove uokolo. Baš kao što Matej piše: „I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.“


S desne strane je u jednakom bestežinskom stanju Mojsije, a s lijeve Ilija, dva najveća starozavjetna lika. Ispod njih su apostoli Petar, Jakov i Ivan, koji su od straha popadali na zemlju i lica zakriljuju od snažnoga Isusova svijetljenja. Za dvojicu koja se klečeći nalaze na lijevoj strani slike, a koji se ne spominju u evanđelju, postoje različita tumačenja. Jedni smatraju da se radi o Justu i Pastoru - svetim zaštitnicima katedrale kojoj je slika bila namijenjena. Drugi pak drže da je riječ o svecima Felicisimu i Agapitu, čiji se spomendan slavi također na svetkovinu Preobraženja, 6. kolovoza. Gornji dio slike je skladno koncipiran, svijetao, smiren, uzvišen. U središtu je „vizija“ Isusove veličine, slave i moći, koja apostole (i nas) ostavlja bez daha.


Surova životna zbunjenost


Donji dio slike nas vodi u surovu životnu realnost. Ambijent je vrlo taman, poput pećine, a samo događanje djeluje kaotično: mnoštvo ljudi, čija je uzbuđenost pojačana snažnom gestikulacijom i jakim izrazima lica. Dok su u gornjem dijelu svi uprli pogled u Isusa, u donjem dijelu vlada zbunjenost i u međusobnoj komunikaciji. Na lijevoj strani je skupina od devet apostola, koji nisu sami mogli izliječiti opsjednutoga dječaka, sve dok im se nije pridružio netom preobraženi Isus. Desnu skupinu nasuprot apostolima čine članovi šire obitelji i roditelji oboljeloga dječaka, nad kojim Isus čini čudo. Dječak je naslikan u tipično padavičarskoj pozi, sa zavrnutim očima uvis, otvorenim ustima i nemirnim pokretima ruku. Roditelji ga drže, upirući pogled u apostole i nadajući se da će ga oni ozdraviti. Kao poveznica između dvije skupine stoji žena okrenuta leđima. Dok prstom pokazuje na dječaka i njegovu nevolju, dotle je glavom i pogledom okrenuta apostolima od kojih traži pomoć. Kao da im tumači što se od njih traži.

 

Rafael Preobrazenje


Spas je u Isusu!


Kontrastnije se ova dva prizora jedva mogla prikazati. To znači i da ta dva dijela nemaju jednaku vrijednost. Zapravo, donji dio slike služi da pojača značenje gornjeg dijela: da konkretno pokaže Isusovu spasiteljsku moć u svakodnevnome životu ljudi. Da ta dva prizora Rafael nije nepromišljeno stavio jedan uz drugi, pokazuju uzdignute ruke apostola i jednog čovjeka iz obitelji prema Isusu, kojima pokazuju od koga mogu očekivati ozdravljenje. I sam dječak je snažno usmjerio svoju ruku prema preobraženome Isusu, nadajući se od njega spasenju. Tako zapravo središte obaju prizora čini sam Isus, čija je slava prikazana na vrlo dramatičan i spektakularan način. Slika je satkana od napetosti između ozdravljujuće snage Spasitelja i kaosa zemaljskog svijeta bez Isusa.


Vratimo se zaključno Matejevu evanđelju. Nakon ozdravljenja dječaka, Isus prigovara svojim učenicima zbog nedostatka vjere, zbog čega sami nisu mogli ništa učiniti. Vjera i povjerenje u Isusa je ono što im daje snagu. A već samo „mrva“ vjere, poput gorušičina zrna, može u Isusovo ime činiti čuda. Kako u Isusovu vremenu tako i danas!


S. Valerija Kovač