DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil

Tintoretto Stjepan mucenik cutSlika iz venecijanske crkve sv. Grgura Velikoga, ne može biti aktualnija za naše vrijeme, a djelo je talijanskih slikara Jacopa Tintoretta i njegova sina Domenica iz 16. stoljeća. Prikazuje kamenovanje đakona Stjepana, prvoga kršćanskoga mučenika koji je darovao svoj život zbog vjernosti Isusu Kristu.

Na prvi pogled slika djeluje vrlo dinamično, čemu doprinose intenzivne boje, igra svjetla i sjene te mnoštvo likova. Istodobno djeluje pomalo zatamnjeno i prigušeno – što je inače bila slikarska karakteristika Jacopa Tintoretta. Unutar mnoštva likova, kojih se čini da ih je čak i previše, ipak se uočava određena kompozicija, koja sliku artikulira u tri razine. Na svakoj od tih razina nalaze se likovi s različitim ali istovremenim djelovanjem i zajedno čine jedan cjeloviti događaj.

Kamenovanje Stjepana - kamenovanje vjere

U prvom planu je sam mučenik Stjepan, koji zauzima donji i najveći prostor na slici. Usred prilično zatamnjena okoliša posebno ga ističe jako svijetla aureola oko glave. Njegovo mučeništvo simbolizira đakonska odjeća crvene boje i palmina grana, koju drži u rukama. Dok kleči sklopljenih ruku i pogleda upravljena prema nebu, svi ostali likovi na slici gledaju samo u njega i mnoštvo kamenja leti prema njemu. Zanimljivo je međutim, da je Stjepanovo lice smireno, „kao u anđela“ (Dj 6,15), bez znakova straha i boli. Kao da ne osjeća udarce i rane od teškoga kamenja i kao da je već u drugoj, nebeskoj stvarnosti, u zajedništvu s Bogom. Dok velika količina kamenja i razjareno mnoštvo ljudi oko njega pojačava dramatičnost njegove smrti, sam Stjepan, kao suprotnost njima, iskazuje duboku smirenost i blaženstvo utemeljeno na njegovoj čvrstoj i hrabroj vjeri. K tomu Stjepan, dok ga kamenuju, moli Gospodina da oprosti njegovim ubojicama. Da nije samo napadnut Stjepan kao pojedinac, nego i njegova vjera u Isusa Krista, naznačuje otvorena knjiga također prekrivena kamenjima – simbol Evanđelja Isusa Krista koje je naviještao.

U Djelima apostolskim (6.-7. poglavlje) čitamo o Stjepanu, čovjeku “punu vjere i Duha Svetoga”, jednome od sedam „muževa na dobru glasu“, koji su se brinuli za siromašne u jeruzalemskoj zajednici i naviještali evanđelje. No zbog ljubomore na njegovo plodonosno djelovanje neki su ga Židovi lažno optužili pred Velikim vijećem da govori protiv Mojsija i nahuškali narod protiv njega. Stjepan je zatim pred Vijećem održao govor u kojemu je prigovorio Židovima da su odbacili Isusa Krista. Kada je još dodao da “vidi otvoreno nebo i Sina čovječjega gdje sjedi s desna Bogu,“ to ih je toliko razljutilo da su ga izbacili iz grada i kamenovali. No, dodatnu veličinu Stjepana Djela apostolska ističu pripovijedajući da je, poput Isusa Krista, za vrijeme svoje smrti molio Gospodina da oprosti njegovim ubojicama.

Velika poruka...

Upravo taj prizor gledamo detaljno prikazan na našoj slici. Iza i oko Stjepana je mnoštvo ljudi s kamenjem u rukama: židovski starješine, pismoznanci, vojnici, narod. Dva su mu čovjeka došla sasvim blizu i u punom zamahu bacaju na njega kamenje, koje ga sigurno neće promašiti. Stanje je vrlo dramatično i po život opasno; narod je odlučio ne samo kazniti Stjepana ili mu „očitati lekciju“ za njegovu hrabru ispovijest vjere u Isusa Krista, nego ga pogubiti i neće stati dok to ne učini.

Stjepanov pogled usmjeren je u nebo, koje zauzima gornji najsvjetliji dio slike. U središtu je Bog Otac u liku starca s bradom i trokutom oko glave – simbolom Presvetoga Trojstva, a s desne strane mu je Sin Isus Krist s globusom ispod lijeve ruke. Mnoštvo anđela, u službi Bogu, ispunilo je nebeski prostor. Zapravo, ona prava komunikacija se događa između Presvetoga Trojstva i Stjepana, koje ga je uzelo u svoje nebesko zajedništvo. Bog nagrađuje Stjepana za njegovu vjernost i neustrašivost u svjedočenju Isusa Krista i nasljedovanja njegova života sve do smrti. Biti vjeran Bogu i onda kada nam je ugrožen život i kada se od nas traže mnoge žrtve i odricanja – to je velika Stjepanova poruka Isusovim nasljedovateljima svih vremena.

Tintoretto Stjepan mucenik

... i veliko pitanje vjernicima

I danas mnogi naši suvremenici zbog svoje vjere trpe, bivaju proganjani ili čak ubijeni. Mediji nas o tome gotovo svakodnevno izvješćuju. No istodobno kao da se svijet ne zalaže za progonjene kršćane, i kao da su sami kršćani često ravnodušni prema današnjim mučenicima zbog vjere, jer se sve to događa "negdje daleko" od njihova doma i života. Na kojoj smo strani mi? Pogađa li nas smrt naše subraće u vjeri ili smo ravnodušni prema njima, ili čak prema samoj našoj vjeri? Razmišljamo li kako progonjenim kršćanima možemo pomoći? I na kraju, molimo li za sve one koji trpe ili su izgubili svoje živote zbog svoje vjere? Prvi mučenik Stjepan i današnji mučenici imaju nas pravo nas uvijek iznova pitati.

S. Valerija Kovač