DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
Klara mImamo barem tri neposredna povoda da u našoj rubrici razgovora ovoga puta za razgovor zamolimo s. Klaru Pavlović, koja kao vjeroučiteljica, katehistica, voditeljica zborova i sakristanka djeluje u župi Gospe od Ružarija Drniš.
 
Najprije je s. Klara u ožujku ove 2017. godine sa svojim vjeroučenicima osvojila prvo mjesto na vjeronaučnom natjecanju na razini Šibenske biskupije. Zatim je u svibnju na državnome natjecanju iz vjeronauka održanome u Topuskom osvojila treće mjesto. Nedavno su se vratili s nagradnoga putovanja iz Češke. Konačno, prije mjesec dana objavljen je multimedij „Podstrana - Glagoljaško pučko crkveno pjevanje u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji”, na kojem je s. Klara sudjelovala vođenjem pučkoga pjevanja.
 
S. Klara, najprije ti čestitam na prvom sudjelovanju na natjecanju iz vjeronauka i odmah na tvom dvostrukom uspjehu. Kako je tekla priprema za natjecanje? Koji su tvoji dojmovi? Kakvi su doživljaji tvojih vjeroučenika pobjednika? Imate li već planove za dogodine?
 
S. Klara Pavlović: Zahvaljujem na čestitki i hvala svima koji se znaju radovati s drugima. Pripremu za natjecanje počela sam u listopadu. Svaki tjedan po dva školska sata zajednički smo proučavali građu i razmišljali o misijskog djelatnosti Crkve. Nakon svakog poglavlja sastavljala bih  pitanja i vjeroučenici su pojedinačno odgovarali. Već sam u pripremi uočila koji vjeroučenici uče s razumijevanjem. Vjeroučenici Ivan Elez, Iva Čupić, Petra Marin i Petra Šaran  osvojili su najviše bodova na školskom natjecanju pa su sudjelovali na biskupijskom, a onda na državnom osvojili 3. mjesto. To mjesto koje smo osvojili plod je našega rada, truda, učenja koje smo zajednički uložili. Taj trud Bog je blagoslovio i zato sam Bogu zahvalna na osvojenom trećem mjestu. Ali iza ovoga rezultata stoje mnogi koji su nas podržavali. To su na prvom mjestu roditelji naših vjeroučenika,  ravnatelj škole Saša Kolumbo, pedagogica Julijana Golik i svi djelatnici škole koji  su nam bili moralna podrška te naš župnik fra Damir Ćiro Ćikara. Hvala svima, jer bi bez njihove moralne podrške bilo  teže ostvariti rezultat. Naša škola, župa i svi Drnišani su zadovoljni, ponosni  i raduju se s nama. 
 
U ovom natjecanju dojmila me se radost koju su svi natjecatelji dijelili jedni s drugima, a posebno s nama koji smo osvojili medalje. Tu sam doživjela poniznost svih natjecatelja da  treba znati prihvatili i pobjedu i poraz. 
 
Imamo plan da ćemo se truditi i dogodine, zajedno opravdati medalju, jer nagradno putovanje u Zlatni Prag kojim nas je nagradila Hrvatska biskupska konferencija dodatna je motivacija za daljnje natjecanje.
 
U spomenutom nedavno objavljenom multimediju „Podstrana – Glagoljaško pučko crkveno pjevanje u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji“ sudjelovala si sa crkvenim zborom iz svoje bivše župe djelovanja Podstrane. Kako si se uključila u tu suradnju, pogotovo ako znamo da dolaziš iz Bosne, a promoviraš pučko crkveno pjevanje primorskoga kraja, koje je sasvim drugačije od onoga iz tvoga rodnoga kraja?
 
S. Klara: Kako si već i rekla, rođena sam i živjela 18 godina u Borovici (Bosna) gdje nema pučkoga pjevanja. Nikada nisam čula izvorno pučko pjevanje dok nisam došla u Vodice u  prvu župu moga pastoralnog djelovanja. Za mene je župa Našašća svetog križa bila i prvi izazov. Zahvaljujući pok. župniku don Frani Šimatu i umirovljenom biskupu šibenskom Anti Ivasu koji su me poticali i hrabrili da osluškujem „bilo“ župljana. Tu sam doživjela da njihovo pučko pjevanje izlazi iz srca i da oni  pjevanjem izražavaju svoju vjeru. Zato sam u njima raspirivala taj dar pjevanja i poticala da pjevaju slaveći Boga. S njima sam sudjelovala na smotri pučkog pjevanja u Zatonu gdje nas je slušao prof. Joško Ćaleta i rekao da to treba snimiti. Tako je počela suradnja s HKU „Pjevana baština“ gdje sam svoj desetogodišnji pastoralni rad okrunila snimanjem svih pučki napjeva u Vodicama.
 
Moj dolazak u župu Gospe od Zdravlja-Podstrana 2007. za mene je bio novi početak. Članovi župskog zbora bili su otvoreni za suradnju. Ali sam vidjela da tu treba zaorati dublje i da trebaju doći novi mladi članovi. Zahvaljujući župniku don Petru Dukiću i gospodinu Mladenu Žaniću koji su prihvatili novi izazov, odmah smo krenuli u akciju. Župnik je pozvao nove članove, a na njegov poziv se odazvalo 12 mladih. Stariji članovi su ih  otvorena srca prihvatili tako da se župski zbor osvježio i pomladio. Svoje iskustvo iz Vodica prenijela sam i na njih, poticala ih da trebaju čuvati, oplemenjivati i voljeti svoju tradiciju. Njihovo pučko pjevanje bilo je potisnuto u stranu i naglasak su stavili na nove crkvene pjesme. Polako uz Božju pomoć, otkrivala sam u članovima zbora ljepotu pučkog pjevanja. Zajedno s njima učila njihove napjeve, zavoljela i njih poticala da je to pjevanje  bogatstvo njihove župe. Na susretu mladih u Dubrovniku 2014.  susrela sam  prof. Joška Ćaletu te ga zamolila da dođe u Podstranu i da nas posluša. Kad je profesor čuo pjevanje i oduševljenost rekao je: „S. Klara, idemo odmah snimati“ pa smo u lipnju 2014. započeli projekt koji je dovršen u lipnju 2017.
 
Želja mi je da ovo naše zajedničko djelo potakne i druge da nastave istraživati i njegovati stoljetno pjevačko blago svojih župa, na što nas poziva i Drugi Vatikanski koncil: „Neka se brižljivo njeguje pučko vjersko pjevanje, da glasovi mogu odzvanjati u pobožnim i svetim vježbama, i u samim liturgijskim činima…“ (SC  118) 
 
Već dugo godina radiš u školi kao vjeroučiteljica. Kako je raditi u školi i još predavati vjeronauk? Kakva su tvoja iskustva? Koje su pozitivni plodovi vjeronauka, a što bi trebalo promijeniti? Kako učenici doživljavaju vjeronauk?
 
S. Klara: Školski vjeronauk predajem od 1997. tako da iza mene ostaje 20 godina rada u školi. Za mene je svaka školska godina jedan novi izazov i ujedno iskustvo. Kad pogledam unazad veliki broj vjeroučenika prošao je kroz moje satove. Rad u školi je zahtjevan i odgovoran, ali lijep i dinamičan. Moram biti iskrena,  biti redovnica-vjeroučiteljica u školi nije lako. Zato što ja nisam samo vjeroučiteljica učenicima nego i djelatnicima škole i njihovim roditeljima. Ovo mi je treća škola. Prva mi je bila u Vodicama, pa u Podstrani i sada ovdje u Drnišu. Trebam priznati da doživljavam veliko poštovanje od samih djelatnika i da uistinu cijene rad redovnica u školi. Ne samo zbog uniforme kako mnogi kažu, nego zbog kvalitete rada. Papa Pavao VI je rekao da su nam više potrebni svjedoci nego učitelji i zato Bogu posvećena osoba svojim redovničkim odijelom svjedoči da se odvojila od svjetovnog kako bi svojim životom pozivala na svetost na koju smo po sakramentu krštenja svi pozvani.
 
Kad govorimo o pozitivnim plodovima vjeronauka ima ih puno. Ali su ti plodovi mali nevidljivi našim tjelesnim očima. Poseban plod koji svaki dan čujem i po stotinu puta je kada vjeroučenici i djelatnici od srca pozdravljaju: „Časna, hvaljen Isus i Marija!“  Govoreći iz svoga iskustva o tome što bi trebalo promijeniti, mislim da bi svaka škola trebala omogućiti jednu učionicu za vjeronauk. 
 
Kako vjeroučenici doživljavaju vjeronauk to bi oni trebali odgovoriti, ali čini mi se da većina njih pozitivno misle o vjeronauku. Neki misle da se vjeronauk ne treba ocjenjivati kad se već ocjenjuje da svi trebaju imati petice. 
 
Istovremeno djeluješ i na župi na više načina i susrećeš se s ljudima različite dobi. Što ljudi najviše cijene i očekuju od pastoralnih djelatnika i suradnika u župi? Što ti kao redovnica možeš dati? Što ti se posebno sviđa u župnome pastoralu?
 
S. Klara: Čini mi se da ljudi od pastoralnih djelatnika puno traže i očekuju. Koliko sam puta na svoje uši čula: „To treba časna sestra napraviti, očistiti i sve ostalo.“  U ljudima treba posvijestiti petu crkvenu zapovijed - doprinositi za crkvene potrebe i poticati na suodgovornost u župi. Uistinu časna sestra na župi treba biti otvorena i raspoložena za sve od metle, krpe, peglanja, kićenja, do sviranja i župskog vjeronauka. Ali također trebaju i župljani dati svoj dio. Voljela bih da naši vjernici (župljani) cijene časnu sestru ne po  tome što ona radi  i kako djeluje u župi nego da cijene i poštuju časnu sestru zato što je ona svoj život posvetila Bogu. Zato se u svome dvadesetogodišnjem župnom pastoralu trudim svojim životom biti „pozitivna reklama“ evanđelja. Zato me bilo koji rad u pastoralu ispunjava kao ženu vjernicu. Radujem se svakom zajedništvu i susretu s djecom, mladima, obiteljima, starijima…I kada župa diše s oba krila i molitvom i radom, neka se Bog proslavi po našem zajedničkom djelovanju.
 
Kako današnjemu čovjeku – djeci, mladima, odraslima, starijima –  govoriti o Bogu? Kako naviještati Isusa Krista, u svijetu koji naizgled Boga ne treba i koji se brine samo za svoj ovozemaljski život? Ili ipak postoje situacije u kojima je vidljiva čovjekova želja za Bogom? 
 
S. Klara: Čovjek 21. stoljeća  žedan je Boga kao suha zemlja kiše. Čezne za Bogom, ali prolazi kraj „izvora žive vode“ tražeći neku drugu vodu koja ne može utažiti žeđ. Potrebno je uistinu moliti Duha Svetoga za mudrost i savjet da uvijek iznova pronalazimo metode da čovjeka dovodimo do Boga.
 
Naviještati Isusa Krista nikada nije bilo lako jer Isus je „zahtjevan i radikalan.“  Zato u svome pastoralnom radu najprije sama od sebe tražim Isusovu zahtjevnost i radikalnost. Ako je Isus Krist za mene jedini Put, Istina i Život…On će uvijek pronaći puteve kako Radosnu vijest prenijeti na današnjeg čovjeka. „Sve mogu u Onome koji me jača“ kako kaže sv. Pavao.
 
Pa kad nam se čini da se suvremeni čovjek brine samo za ovozemaljski život, da Boga ne treba, nećemo odustati, molitva je najsnažnije oružje za borbu sa ovim prolaznim svijetom. 
Sv. Franjo potiče svoju braću: „Braćo, do sada nismo ništa učinili počnimo sve ispočetka.“ To meni i svakom pastoralnom radniku sv. Franjo poručuje. Neka nas sv. Franjo sve zajedno zagovara kod Boga da se ne umorimo uvijek iznova živjeti i naviještati Radosnu vijest.
 
Razgovarala: s. Valerija Kovač