DRUŽBA SESTARA
FRANJEVKI OD BEZGRJEŠNE
Posjetite naš Facebook profil
 
BarbraMožda bih i bila redovnica, ali sva zanimanja kojima se sestre bave su nezanimljiva i dosadna.
 
S. Barbra Čavlina: Potrebna je u prvom redu svijest kako je redovničko poslanje poziv kojeg Bog upućuje osobi pojedinačno. I osoba se sama od sebe ne može osposobiti za poziv nego ju samo Bog poziva, dajući joj milost i osoposobljujući ju za misiju koju joj je odredio.
 
Upravo se u tom prepoznavanju Božje volje za nas, krije istinsko zadovoljstvo i potpuno životno ostvarenje osobe. Bog koji progovara srcu i poziva u svoju službu, daje potrebnu snagu osobi jednako kao što joj daje milost poziva. Najveća životna radost i ostvarenje kao osobe krije se u pronalasku Brojna su iskustva sestara kojima se na početku svojega redovničkog života bilo teško poistovijetiti s dužnostima i zanimanjima koja su pred njima stajale. One svjedoče o tome kako su, predajući se u Božju volju zanjući da čine ono što On od njih želi i treba, upravo u njima, ranije nezanimljivima, dosadnima i teškima, pronašle ispunjenje i zadovoljstvo. 
 
Ne znam kako bih mogla slušati što mi poglavarica kaže i raditi nešto što mi nije po volji?
 
S. Barbra: Istina je kako je suvremena kultura potisnula vrijednost i veličinu služenja, etiketirajući je kao neafirmatvnu, neatrakivnu i''luzersku'' jer je podređivanje nečijoj volji gubitnički. Kultura koja vrjednuje samo pobjednike, nadmoćne i istaknute ne može i ne želi prihvatiti Riječ koja poručuje kako se tajna života života krije u otajstvu služenja. Dati se za nešto, uložiti sve svoje u ono što je vrijedno života je poruka koju nam upućuje Isus Krist koji je sama sebe razdao za ljude. Ukoliko se hranimo logikom ovoga svijeta, rastemo kao ljudi ovoga svijeta, a ukoliko se hranimo drugoga svijeta, Božjega, postajemo drugačiji, Božji. Najveći primjer služenja drugima ponudio je Gospodin Isus perući noge učenicima na posljednjem susretu, pozivajući svoje prijatelje na činjenje istoga. Prati noge drugima, služiti ljudima oko sebe, slušati zahtjete koji se čini protivni našim željama mogu oni kojima je dana milost vjere. I oni koji joj u slobodi izbora nepodijeljeno odgovore. 
 
Poziv na služenje upućen je svakom vjerniku jer ljudi služe jedni drugima u svakodnevnom životu i izvan redovništva kao majke i očevi u obitelji ili liječnici u svojoj službi i sl. Redovnice koje žele u svemu nasljedovati Isusa Krista koji ih je odabrao, u služenju ljudima vide služenje iz ljubavi samom Zaručniku. Njegovu volju za svoj život ostavaruju i u život provode radeći iz ljubavi ono što od njih treba zajednica preko poglavara, vjerujući da tako potpuno vrše poslanje je za njih Gospodin namijenio. 
 
Samostanski mi se život čini teškim, teško bih mogla živjeti tako isplanirano do u minutu i ispunjavati točke dnevnog reda. 
 
S. Barbra: Točno je kako je karakteristika redovničkog života red. Dnevni su poslovi i dužnosti isprepleteni trenutcima osobne i zajedničke molitve što posvećuje dan i rad redovnice. Iz molitve i susreta s Gospodinom redovnica crpi snagu za svako djelovanje i ljubav prema bližnjemu što je ujedno i najdublji izraz njezine ljubavi prema Bogu. Budući redovnice žive u zajednici koja i iz praktičnih razloga ima uređena dnevna okupljanja.
 
Možda se taj dnevni red čini previše uštogljen i zathjevan, ali ako bolje pogledamo svaki je ljudski život obilježen nekim redom i ritmom. Ujutro se ustajemo, jedemo, idemo u školu ili na posao, potom se malo odmorimo i relaksiramo, čistimo, kuhamo, peremo, uređujemo te se onda pripremamo za novi dan. Svi bi se navedeni poslovi mogli nazvati dosadnim rutinama, ali su sastavni dijelovi svakog života. Ipak, život je kao takav iznad rutina koje obavljamo i ukoliko je osoba pronašla životni smisao te je radosna i ispunjena, rutine ga ne ne mogu učiniti dosadnim. Štoviše, upravo se po malim, svakodnevnim i neznatnim stvarima posvećujemo i ostvarujemo.