Sedamdesetak sestara juniorki redovničkih zajednica iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine okupilo se 14. i 15. svibnja u Duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi u Granešini u Zagrebu. Godišnji susret organizirala je Hrvatska unija viših redovničkih poglavarica koja je na prijedlog sestara juniorki za voditeljicu seminara pozvala s. Mariju Pehar, školsku sestru franjevku.
Temu susreta „Redovničko zajedništvo – blago u glinenim posudama“ s. Marija je približila teološkim razmatranjem nad ulomcima Svetog pisma o Josipu Egipatskom i njegovoj braći. „Redovničko zajedništvo je krhko blago koje nosimo u glinenim posudama; opasno je i opako misliti samo na glinenost, kao i zaboraviti na glinene posude“, istaknula je voditeljica. Čovjek je zemljan, stvoren od zemlje, i to zemlje specifičnog kraja koji ga određuje. Sklonost je današnjih vremena govoriti o duhovnosti, zaboravljajući pritom na ljudskost. Uzdići duh moguće je jedino gledajući na ljudsko božanskim pogledom, pogledom milosrdnog Oca. Polazeći s ovog stajališta, razmatranje o Josipu i njegovoj braći postaje razmatranje o ocu Jakovu i dvanaestorici braće. U središtu priče je Otac.
Predavanja su se osvrtala na objektivne poruke koje ostavljaju odabrani ulomci Svetog pisma te su bila poticaj i smjernica za rad u skupinama u kojima su sestre juniorke zajednički razmišljale, stavljajući se u uloge Jakova, Rubena, Jude i Benjamina.
Najčešća i najsnažnija asocijacija pri spomenu Josipa Egipatskog i njegove braće jest ljubav naspram ljubomori; dvije riječi istog korijena, ali bez ičega zajedničkog. Osobita očeva ljubav prema Josipu izazivala je ljubomoru kod braće jer se nisu osjećali ljubljenima. Ljubomora na brata diže se na Oca. Naprotiv, onaj tko se osjeća ljubljenim od Oca, koji vjeruje da ga Otac ljubi, ne može ne ljubiti brata. Bog ljubi svakog od svojih sinova i svakome daje ljubavi prema mjeri poslanja. Josipu otac daje „više“ ljubavi potrebne za izvršenje poslanja; izbavljenju prethodi čatrnja, izdaja, samoća, tamnica… Simbolika mraka čatrnje u koju je bačen, daje Josipovom poslanju kristološku vezu; vratiti braću ocu, vratiti ih jedne drugima. Otac šalje sina da nađe braću, jer sinovi istoga Oca mogu biti jedino ako su braća svome bratu. „Kćeri smo Božje jedino ako smo sestrama sestre. Ljubeći sestre ljubimo Oca, i to ne zbog toga jer su nam po mjeri, ta prijatelji se biraju, nego jer su nam darovane, zadane. Ne možemo Ocu osim po sestrama“, naglasila je voditeljica seminara.
Vrhunac ove biblijske epizode sudionice susreta prepoznale su u prizoru u kojem stariji brat Juda nudi svoj život u zamjenu za brata, nudi sebe. U braći se napokon rađa svijest da se ne mogu ocu Jakovu vratiti bez brata. „Ako dođemo ocu svome, on će svisnuti kad vidi da dječaka nema s nama.“ Otac pati ako braća nisu u zajedništvu. Ne možemo se vratiti Bogu ako nismo zajedno; uvijek će nas dočekati pitanje: „A gdje ti je brat tvoj?“. Sinovi tako utjelovljuju Očevu ljubav, dajući joj lice braće na koju trebaju gledati očevim pogledom. Ljubav našeg nebeskog Oca sa svakim ima plan, za svakoga ima „kićenu haljinu“. Iako se svi mi možemo poistovjetiti s likom Josipa Egipatskog, trebali bismo se prispodobiti s Jakovom, ocem, jer samo u Bogu možemo vidjeti drugoga kao brata.
Razmišljanjem nad Božjom riječju, molitvom, pjesmom te zajedničkom rekreacijom sestre su ispunile dvodnevno druženje koje je završilo svečanim euharistijskim slavljem koje je predslavio fra Ljubo Kurtović. Obogaćene blagom susreta i zajedništva, koje među ostalim, duguju s. Mariji Pehar, sestre juniorke su zaključile kako se idu staviti na ispit vlastitih riječi.
S. Barbra Čavlina
