Svetkovinu Duhova ove smo godine mi sestre u našem samostanu u Podstrani poželjele proslaviti jednom intenzivijom duhovnom obnovom, pa smo se u nedjelju, 23. svibnja, nakon ručka uputile u svetište Kraljice mira u Međugorje. Kada smo s oko dvadesetak sestara stigle u Međugorje, imale smo najprije na raspolaganju dva sata slobodnoga vremena, koje smo mogle ispuniti po vlastitoj želji. Neke su se sestre, one mlađe, uspele na brdo ukazanja, druge su posjetile zajednicu Cenacolo, a druge su opet provele vrijeme u molitvi i sabranosti u i oko svetišta.
Zatim smo se u 18 sati okupile na vanjskom prostoru svetišta na zajedničku molitvu krunice, tijekom koje se broj vjernika neprestano povećavao. U 19 sati smo sudjelovale na svečanom euharistijskom slavlju, na kojem je nazočio velik broj vjernika i svećenika u koncelebraciji. Samo evanđelje se navijestilo na petnaestak jezika. Jer osim hodočasnika iz Hrvatske na svetkovinu Duhova svetište u Međugorju su posjetili i brojni hodočasnici iz Belgije, Nizozemske, Francuske, Italije, Engleske, Irske, SAD-a, Kanade, Meksika, Njemačke, Rumunjske, Mađarske, Češke, Slovačke, Poljske i Kine. Poslije misnog slavlja slijedila je ispovijest Apostolskog vjerovanja i molitva Očenaša te blagoslov nabožnih predmeta, a potom molitva trećeg dijela ružarija.
Naš povratak kući bio je ispunjen prebiranjem i izmjenom dojmova i utisaka, koje je svaka od nas to poslijepodne doživjela i osmislila na svoj način. No, sve smo jednako doživjele kako je to svetište doista mjesto molitve, mira i pomirenja. Sama crkva, prostor uokolo, kapela klanjanja, ispovjedaonice, Gospin kip u dvorištu, križ gdje se pale svijeće, zajednica Cenacolo – sve su to mjesta koja ne ostavljaju ravnodušnima. Promatrajući druge ljude s kakvom vjerom dolaze i mole, duge redove pred ispovjedaonicama, krunicu u rukama ne samo žena nego i muškaraca i mladih, te zaufanu molitvu na koljenima ne samo u crkvi nego i vani na pijesku, čovjek se jednostavno osjeti ponukan da i samo tako čini.
Svaka od nas – kako one, koje godinama nisu bile kao i one koje skoro svake godine posjete Međugorje – zaželjela je da se ponovno vrati i naužije mira i sabranosti u molitvi i Božjoj prisutnosti.
S. Maksimilijana Šimac
