Naš četrdesetodnevni hod u svjetlu Isusova uskrsnuća i ukazanja završavamo zadnjom etapom koja počinje na šestu vazmenu nedjelju i završava na Uzašašće Gospodinovo u nebo. Zapravo se ta zadnja etapa, koju smo nazvali vrijeme poslanja, proteže u čitav naš život.

Isus uzlazi u svoju nebesku slavu sa svojim proslavljenim, nebeskim tijelom, koje izmiče ljudskim osjetilima. Učenike je četrdeset dana učvršćivao u vjeri u svoje poslanje i uskrsnuće. Ono što su čuli i doživjeli, apostoli sada više ne mogu zadržati samo za sebe, nego će to svoje iskustvo širiti svim ljudima.

Isusov sljedbenik nije sebičan vjernik, koji vjeruje „samo za sebe“. Njegova je dužnost da radosnu vijest spasenja širi drugim ljudima. Isusov sljedbenik nije ni pasivan vjernik, koji „kopira“ druge, koji slijedi samo metode i oblike koje su već drugi pripremili, nego je kreativan i neumoran u iznalaženju načina naviještanja uskrsloga Gospodina. Konačno, Isusov vjernik ne nudi drugima samo „velike priče“, nego svoj govor potkrepljuje iskrenim i dosljednim osobnim životom.

U zadnjih pet koraka/dana našega uskrsnoga hoda na poseban način nastojmo biti bolji i pomoći drugima da postanu bolji - i to ne nabrajanjem njihovih nedostataka ili „držanjem propovijedi“, nego prethodeći vlastitim primjerom.