Iz prve ćemo pogoditi što slika prikazuje: Isusov poziv Petra i Andrije za svoje sljedbenike. Naslikao ju je slavni Duccio di Buoninsegna između 1308. i 1311. godine. Izvorno je ova slika pripadala nizu prizora iz Isusova javnog života na slavnoj Maestà te se nalazila u katedrali u Sieni. Danas se ta slika relativno malih dimenzija (43,5×46 cm) čuva u Nacionalnoj galeriji u Washingtonu.
Poznat nam je tekst o Isusovu pozivu učenika u Markovu evanđelju (1,16-18). Isus ugleda Šimuna i brata mu Andriju gdje ribare. Nakon što ih je pozvao: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi“, oni ostaviše mreže i pođoše za Isusom.
Naslikani odaziv
Duccio je odgovarajući prizor naslikao minimalistički – samo bitni ambijent i glavne likove. Na lijevoj strani slike, na spljošnjenoj litici i na obali Tiberijadskog jezera, stoji Isus u crvenoj tunici i plavom plaštu okrenut prema dvojici u lađi. Njegov pogled i ispružena desna ruka jasno pokazuju da je riječ o pozivu. U lađi su ribari, braća Andrija i Petar pri svome svakodnevnom poslu – ribarenju. Paralelno Isusovoj odjeći, jedan je odjeven u plavu, a drugi u crvenu tuniku. Zajedno iz jezera vade mrežu punu riba; Andrija ju je prihvatio s obje ruke, a Petar s jednom. U vodi ispod barke vidi se mnoštvo drugih riba kao plivaju. Dok je Andrija tijelom okrenut od Isusa prema jezeru i ribama, a samo mu je još glava na „pola puta“ u smjeru Isusa, dotle je Petar sav usmjeren na Isusa. Njegova desna ruka kao da odgovara na Isusovu ruku poziva, dok izravno gledaju jedan drugoga. Trenutak je to kada Isus poziva Petra i njih dvojica razgovaraju, dok Andrija već sprema mrežu nakon što je pristao poći s Isusom.
Unutarnjost umjesto vanjštine
Slika pokazuje kako je Duccio još uvijek pod utjecajem bizantske slikarske tradicije. Tada uobičajena zlatna pozadina, koja simbolizira božanski svijet, zamjenjuje prirodno nebo. Zapravo čitavu prizoru daje dojam svečanosti i izuzetosti iz stvarnog prostora i vremena. Litica je stilizirana i utapa se u zlatnu pozadinu. Čitav prizor ima više simboličko nego li realističko tumačenje. Sama lađa pliva na površini jezera bez ikakve težine. Tako se i ribe u jezeru kreću bestežinski u određenom ritmu. Detaljnije su naslikani sami likovi. Odjeća pokazuje nabore u prirodnom padu i sjene, a lica odražavaju unutarnje zbivanje duše. Isusov pogled je otvoren i pozivajući, Petar radoznalo gleda Isusa, samo je Andrija malo zamišljen, skupljenih obrva i pogleda upravljena u daljinu. Dok je Petar već sav usmjeren na Isusa, Andrija je još kod izvlačenja mreže s ribama. Umjesto lijepo razrađene arhitekture i prirode kao ambijenta Isusova poziva, Duccio se usredotočuje na unutarnje osjećaje i misli, koje prikazuje u mimici, gestama i položaju tijela likova protagonista.
Slika „na drugi pogled“
No slika nudi i malo drugačije, dublje i manje romantično tumačenje. Isus dvojicu braće poziva da ostave mreže i ribe i da od sada postanu ribari ljudi. No, mreža je bogata ribama i jezero puno lijepih riba. Petar i Andrija napravili su dobar posao od kojega se, iako je težak, može živjeti. Ne aludira li na to bogatstvo upravo Andrijin zamišljen i sabran pogled te njegove obje ruke s kojima drži mrežu? I Petrova lijeva ruka još s bratom izvlači bogat ulov. Ne razmišljaju li još braća što će učiniti? Nije li prevelika kušnja za njih, ostati kod svoga posla i svojih riba te zanemariti Isusov poziv? Možda i takvo tumačenje implicira Duccio, a koje nije nemoguće. Jer evanđelja nam ništa ne govore o razgovoru Isusa s braćom, nego samo donose ishod Isusova poziva. Oni ostaviše mreže, ostaviše zadovoljan život koji su imali, i pođoše za Isusom. Za Isusom ne polazi onaj koji nema ništa drugo, koji nema što ostaviti ili se čega odreći, koji je razočaran ili ne zna što bi sa sobom.
Za Isusom polaze oni koji su zadovoljni svojim dotadašnjim životom, ali koji su najednom „pogođeni“ Isusom, i u njemu odjednom vide još veću vrijednost od svega onoga što su do tada u životu imali. „Pogođeni“ Isusom oni čine zaokret ne samo od svoga dotadašnjeg posla i zanimanja, nego čitavoga svog života u smjeru Isusa i u njemu pronalaze onoga kome je vrijedno darovati svoj život. I to je jedini ispravni motiv nasljedovanja Isusa sve do danas. U ovo vrijeme svećeničkih ređenja i redovničkih zavjetovanja to je potrebno imati trajno na umu.
S. Valerija Kovač
