Iako je nastava završila, pred Osnovnom školom Strožanac u srijedu, 20. lipnja, okupila se skupina razdragane djece. To su odlikaši koji su nagrađeni jednodnevnim izletom u Šibenik. Ti su učenici postigli visoke rezultate na školskom, županijskom i državnom natjecanju iz hrvatskoga jezika, engleskog jezika, matematike, biologije i povijesti. Pridružili su im se članovi Povijesne i Recitatorske skupine zajedno sa svojim mentoricama: E. Goreta, I. Božić, M. Madunić i K. Vrbatović. Naravno, s nama je i s. Klara Pavlović koja je uz nastavnicu Emu glavna organizatorica izleta.

Krešimirov Grad dočekao nas je otvorena srca i raširenih ruku. Tome je uvelike doprinijela s. Mandica Starčević, ravnateljica Katoličke osnovne škole. Samozatajna i uvijek nasmijana, otvorila nam je vrata svoje škole, uvela nas u novu multimedijalnu dvoranu i s ponosom govorila o radu škole i uspjesima svojih učenika. U znak zahvalnosti A. Glavinović odrecitirao  je pjesmu Don Petru Caru u spomen autora M. Vlašića, a A. Barišić svoju pjesmu Podstranska zvona. Nakon obilaska izvrsno opremljenih i vedrih učionica spustili smo se u blagovaonicu gdje smo se okrijepili. Zajedničkom molitvom za poginule branitelje u kapeli legendarne 113. šibenske brigade, oprostili smo se od srdačnih domaćina obogaćeni saznanjem da vjera, rad i red čine čuda.

Nismo ni osjetili 30 stupnjeva u zraku, već smo radosno pohitali u crkvu sv. Frane gdje nas je s osmjehom dočekao fra Nikola Mate Roščić, jedan od vodećih hrvatskih intelektualaca. Već nakon prvih izgovorenih rečenica, klupama se pronio žamor: „Hodajuća enciklopedija.“ Sretni smo što smo ga upoznali i toliko toga saznali o svetištu prvog hrvatskog sveca – Nikole Tavelića i o njegovom životu i mučeničkoj smrti. Upijali smo svaku riječ fra Nikole o blagu neprocjenjive vrijednosti koje se krije u samostanskoj knjižnici: od Šibenske molitve, do vrijednih inkunabula. Hvala Bogu i franjevcima što su kroz burna stoljeća uspjeli sačuvati to blago na ponos hrvatskom narodu.

Duhovno obogaćeni odlazimo do crkve sv. Nikole, zaštitnika putnika i mornara. Tamo nas je dočekao don Krešimir, uvijek spreman odgovoriti na svako pitanje naših radoznalih sedmaša i osmaša. Sa zanimanjem smo poslušali don Krešimir i razgledali zavjetne darove, posebno makete brodova.

Iz svježine crkve ponovo izlazimo na užarene šibenske ulice. Ubrzo dolazimo do čuvene katedrale sv. Jakova koja nas uvijek ponovno zadivljuje. Ponosni smo što je na popisu UNESCO – ve kulturne baštine. Divimo se njenoj monumentalnosti. Hvala Ti, Bože, što si vodio ruku majstora Jurja Dalmatinca dok je klesao ovaj kamen. Ovo nije samo remek – djelo, ovo je djelo Tvoje dobrote i ljubavi prema nama. Pred kamenom čipkom krstionice ostajemo bez daha. Pomolismo se na grobu dobrog šibenskog biskupa Srećka Badurine i pozdravljamo don Krešimira.

Sestra Klara već se penje kamenim stubama prema crkvi sv. Lovre. To nam je svima posebno draga crkva jer je u njoj grob majke Klare Žižić, utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrješne, kojoj pripada i naša s. Klara. Sestra Terezija govorila nam je o životu te skromne, požrtvovne i nesebične žene iz Promine koja se žrtvovala za svoj narod u teškim vremenima turske najezde. Pomolili smo se na njenom grobu za proglašenje blaženom. Zapalismo svijeće i izrekosmo majci Klari svoje osobne molitve. Vjerujemo da će ih uslišiti.

S nestrpljenjem očekujemo susret s našim dobrim sestrama franjevkama od Bezgrješne u njihovom samostanu. Neke od njih poznajemo jer su bile u samostanu u Podstrani. U ugodnom druženju i razgovoru koji nas obogaćuje, razgledamo samostan, kapelu i dječji vrtić. Sestre su nam pripremile „brdo“ grickalica i osvježavajući napitak. Zaista su nesebične i neumorne kao i njihova utemeljiteljica. Podrži ih, Gospodine, u njihovoj službi.  

Šibeniče, hvala ti! Moramo dalje. Odlazimo u Primošten na kupanje i na sladoled. Druženju, šetnji i razgovoru ugodnom brzo je došao kraj. Bio je ovo nezaboravan dan, dan radosnih i plodonosnih susreta, najbolji mogući početak ljetnog odmora.
                                                                                        
Katica Vrbatović, prof.