Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: ”Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi.” (Lk 1,39-44)
Govoriš nam, Gospodine, u ovom otajstvu o tajni radosti koja ispunja cijelo biće, koja iz ljudskoga bića zrači i koja ne može ostati nepodijeljena. Štoviše, ona hita iz Nazareta u gorje Ain Karima, iz gorja Promine na obale Jadrana, preko svih gorja i dolina, kako bi u svoj vrtlog prihvatila druge i postala blagoslov.
Obdari i nas, Gospodine, spremnošću Majke Marije i majke Klare, da se uputimo putem radosti, da se radujemo s radosnima (usp. Rim 12,15) i podnesemo žrtvu kako bismo – poput njih dviju – radost donijele tamo gdje ju nedostaje. Amen.