HKŽ München organizirala je 8. i 9. srpnja hodočašće svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću i svetom Anti u Padovu. Hodočašće smo započeli u petak 7. srpnja u večernjim satima s Theresienwiesse, s dva velika autobusa (150 hodočasnika), predvođeni župnikom fra Petrom Klapežom.
U Padovu smo stigli u ranim jutarnjim satima. Sa nešto više od 200 tisuća stanovnika, Padova je treći po veličini grad talijanske pokrajine Veneto, odmah iza Venecije i Verone. Padova je “skriveni biser ovog dijela Italije” u sjeni ovih dvaju gradova samo zato što nema tako jaku pozadinsku priču kao Verona i Venecija. Leži na rijeci Bacchiglione. Padova ima svoju bogatu povijest i veliki niz kulturnih i povijesnih znamenitosti. Jedan je od najstarijih gradova u Italiji. U gradu se nalazi, gotovo 800 godina staro, Sveučilište (Universita ‘di Padova), između ostalog poznato po tome što je na njemu predavao i Galileo Galilei. Padovanski “Orto Botanico di Padova” je prvi akademski botanički vrt na svijetu, otvoren 1545. godine. Slavni talijanski slikar, arhitekt i kipar Giotto di Bondone (1267. do 1337.) oslikao je u Padovi glasovitu Arena-kapelu, pravog naziva Kapela Scrovegni čiji se ciklus fresaka smatra početakom revolucionarnog razvoja u povijesti zidnog slikarstva. Zbog toga su ove freske 2021. godine upisane na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi. Padova je poznata kao grad u kojem je živio pjesnik Dante Alighieri, a najpoznatija je ipak po svetom Antunu Padovanskom koji je živio u Padovi i čiji se grob nalazi u velebnoj “Basilica di Sant’Antonio” u gradu. Za nas Hrvate posebno je važna činjenica da je u kapucinskom samostanu, u blizini bazilike svetog Antuna, pune 33 godine živio i naš hrvatski svetac, sveti Leopold Bogdan Mandić čije smo svetište pohodili odmah po dolasku u Padovu.
Nakon jutarnje svete mise, koju su slavili oci kapucini, u crkvi svetišta, fra Petar nam je kratko predstavio život sv. Leopolda, sveca pomirenja i ekumenizma. Poslije toga je predvodio pokorničko bogoslužje za nas hodočasnike.
Fra Petar je, između ostaloga rekao: ” Sveti Leopold Mandić u svome bi ‘salonu uljudnosti’, kako su nazivali njegovu ispovjedaonicu, zbog blaga i ljubazna načina s kojim je primao i pratio svoje pokajnike, sve primao s velikim poštovanjem: ‘Izvolite, gospodine, uđite!’, govorio bi Leopold, a ispovijed bi često zaključivao riječima: ‘Vratite se, bit ćemo prijatelji!’ Onaj tko bi se kod njega jednom ispovjedio, gotovo bi se redovito vraćao, privučen njegovom dobrotom, poniznošću, odmjerenim riječima, smirenošću, pouzdanošću, kao i snažnim duhovnim iskustvom, prožeti ljubavlju Božjom, odanošću Majci Božjoj te hranjeni svetom Euharistijom. Ispovijedajući tako sklapao je prijateljstva, koja su trajala dugo i bila dragocjena, nezamjenjiva. Prijatelji oca Leopolda pripadali su najrazličitijim društvenim staležima: bili su tu bogati i siromašni, sveučilišni profesori i jednostavni obični ljudi, dobre duše kojima je bilo potrebno samo ohrabrenje kako bi nastavile putem savršenosti, kao i one nešto složenije, s kojima je valjalo ‘zavrnuti rukave’ i početi ispočetka. Znao je prodrijeti u svačije srce, pravom riječju, koja je potjecala iz njegove osjećajnosti, no također tražena od Duha Svetoga kroz molitvu i razmatranje.”
Poslije pokorničkog bogoslužja u sabranosti, molitvi i tišini obišli smo svečeve relikvije, grob, malu i skromnu ispovjedaonicu u kojoj je sveti Leopold ispovijedao 33 godine, i ostale prostorije svetišta u kojima su smješteni svečevi osobni predmeti, njegove slike i skulpture te brojni zavjetni darovi i zahvale vjernika.
Prepuni dojmova i primljenih milosti napustili smo svetište i krenuli prema bazilici svetog Antuna. Bazilika Svetog Antuna (tal. Basilica di Sant’Antonio da Padova), najznamenitija je građevina u Padovi, izgrađena u obliku latinskog križa s tri lađe i širokom i kratkom poprečnom lađom. Bazilika je izgrađena u 13. stoljeću u čast Svetog Antuna Padovanskog, a određene modifikacije doživjela je tijekom 14. i 15. stoljeća. Njena je izgradnja započela već 1232. godine, tj. godinu dana nakon svečeve smrti, njemu na čast. Građena je u romaničkom i gotičkom stilu. Djeluje impozantno sa svojih osam kupola, pet klaustara, te unutarnjim nizom kružnih kapela, prekrasnih reljefa, skulptura i freski. Predstavlja najposjećenije mjesto u Padovi s vjerskog i turističkog aspekta.
Bazilika svetog Antuna ima ukupno pet klaustara. Jedan od njih je “Klaustar Magnolije” (“Chiostro della Magnolia”), koji svoje ime duguje ogromnoj magnoliji u sredini travnjaka. Klaustar se zove i Kapitulski (“del Capitolo”) jer se na strani izlaza iz bazilike nalazi velika dvorana kapitula, nekoć rezervirana za sastanke braće, a sada pretvorena u kapelu. U njoj smo imali svetu misu koju je za nas hodočasnike predvodio fra Petar.
Fra Petar je u propovijedi istaknuo: “Sveti Antun je bio osvajač ljudskih duša i srdaca. Nije se zadovoljavao samo time da ljude istrgne iz pokvarenosti i zla, nego ih je htio uputiti prema odvažnom i intenzivnom kršćanskom životu, privodeći duše Kristu. S pažnjom je u ljudima produbljivao spoznaju o objavljenim istinama, posebno o sakramentima Ispovijedi i Euharistije, sugerirajući im da osobno iskuse ono što im je naviješteno. Htio je duše ‘naučiti Kristu’ … Dakle, ne samo da slušaju njegova naučavanja, već je želio da kroz sakramente susretnu Isusa, Njegovu osobu, tajnu i ljepotu. Znamo da, obuzeti svakodnevnim poslovima dolazimo u opasnost da pomislimo kako je ovdje, u ovom svijetu u kojem smo samo u prolazu, krajnji smisao našega postojanja. Naprotiv, raj je stvarni cilj našega zemaljskog hodočašća. Kad se živi srcem uvijek upravljenim prema nebu, zemaljske se stvarnosti doživljavaju u njihovoj pravoj vrijednosti jer ih osvjetljuje vječna istina božanske ljubavi. … Upravo nas na to podsjeća i sv. Antun! Poziva nas, ali i uznemiruje, budeći u nama želju za sve savršenijom ljubavlju koju neće zadržati nikakva svjetovna nagnuća.
Sv. Antun je uistinu svjedok, glasnik Božji, koji izlazi u susret zahtjevima i potrebama našega života, od najvećih potreba, kao što su vjera, obraćenje, pa do najmanjih, kao što su materijalne potrebe… (pronalaženje izgubljenih stvari). Ali, najvažniji vid pobožnosti sv. Antunu jest: Po njegovu zagovoru ponovno otkriti Isusa Krista.”
Pjevanje je na svetoj misi, sa nekoliko članova crkvenog zbora koji su bili na hodočašću, animirala s. Nikolina.
Nakon svete mise i pauze, u klaustru bazilike je fra Petar vjernicima blagoslovio nabožne predmete koje su kupili u oba svetišta. Zajednički smo se fotografirali pred bazilikom i obogaćeni dojmovima s hodočašća vratili svojim domovima.
s. Nikolina Bilić
