Formacija

DUHOVNI POZIV

Poziv na Bogu posvećeni život je jedinstven i neponovljiv kao što je i svaka ljudska osoba jedinstvena i neponovljiva. Bog svakome pristupa osobno i nema redovitog pravila kako Bog nekoga poziva. On poštuje našu slobodu i želi da koristimo svoj razum i srce u pokušaju da otkrijemo svoj poziv. Postoji nekoliko važnih elemenata koji nam pomažu u razlučivanju i prosudbi jesam li pozvana ili ne u duhovni – redovnički poziv:

MOLITVA – SLUŠANJE – RAZLUČIVANJE
Duhovni poziv nije nešto što si ti izmislila već je stvarnost koju nalaziš. Nije neki plan koji imaš za svoj život već je misija koja se rađa iz prijateljstva koje ti Isus nudi i poziva te ostvariti ga.

Nije riječ u prvom redu o odluci koju ti sama donosiš već o jednom pozivu na koji odgovaraš. Ako želiš otkriti svoj “poziv” razgovaraj s Gospodinom, tj. moli. Jedino kroz molitvu možemo istinski otkriti ono što Bog želi od nas – da spoznamo i vršimo Njegovu svetu volju.

U molitvi će Duh Sveti izoštriti tvoj sluh da možeš pozorno slušati, promatrati i steći iskustvo ispravnog razlučivanja bitnoga od sporednoga. Svatko od nas može otkriti svoj vlastiti poziv jedino duhovnim razlučivanjem. To je proces kojim osoba, u dijalogu s Gospodinom i osluškujući glas Duha, donosi temeljne odluke, a među njima i odluku za Bogu posvećeni život.U prijateljskom i prisnom razgovoru s Isusom moći ćeš čuti njegov glas koji te poziva: “Dođi i slijedi me.” (Lk 18, 22)   

Isus je također bio pozvan i poslan. Zato je imao potrebu sabrati se u tišini, slušao je i čitao Božju riječ u sinagogi i, svjetlošću i snagom Duha Svetoga, otkrio je njezino puno značenje, koje se odnosi na samu njegovu osobu i povijest izraelskog naroda.

Danas to slušanje postaje sve teže u društvu punom buke, preplavljenom obiljem podražaja i informacija koji nas svakodnevno obasipaju sa svih strana. Vanjska buka koja ponekad prevladava u našim gradovima i četvrtima često je praćena našom unutarnjom rastresenošću i zbunjenošću koji nam ne dopuštaju da se zaustavimo i uživamo u ljepoti kontemplacije, da u miru razmišljamo o svemu onome što nam se događa u životu i, uzdajući se u brižni Božji plan ljubavi prema nama, izvršimo plodonosno razlučivanje. 

No, kao što znamo, Božje kraljevstvo dolazi tiho i nenametljivo (usp. Lk 17, 21). Moguće nam je uočiti njegove klice tek kada, poput proroka Ilije, znamo ući u dubine svoje duše i dopustimo joj da se otvori nezamjetljivom šapatu laganog i blagog Božjeg lahora (usp. 1 Kr 19, 11-13).

Gospodinov poziv – treba to odmah reći – nije tako jasan kao neka od onih stvari koje možemo čuti, vidjeti ili dotaknuti u našem svakodnevnom iskustvu. Bog dolazi tiho i diskretno, ne nameće se našoj slobodi. Tako se može dogoditi da ga uguše mnoge brige i podražaji koji nam ispunjavaju um i srce.

Moramo, stoga, biti ljudi duha pripravna na duboko slušanje njegove Riječi i života, posvetiti pažnju također pojedinostima našega svakodnevnog života, naučiti tumačiti događaje očima vjere i ostati otvoreni iznenađenjima Duha.

Nećemo moći otkriti poseban i osobni poziv koji nam je Bog namijenio u svojoj namisli, ako ostanemo zatvoreni u sebe same, u svoje navike i apatiju onih koji uzalud protrate svoj život u uskom krugu vlastitog “ja“, gubeći priliku da sanjaju velike stvari i da postanu protagonisti one jedinstvene i originalne povijesti koju Bog želi ispisati s nama. (papa Franjo)

Lako se dogodi da čovjek samog sebe zavarava: možda ćeš pomisliti da je Božji poziv ono što je, zapravo, tvoja želja, odnosno, naprotiv, možda ćeš pomisliti da nemaš zvanja, kada te Bog zapravo stvarno poziva. Razgovaraj i razmijeni mišljenja s nekim svećenikom ili kojom duhovnom osobom (redovnicom) kako bi provjerila autentičnost svoga zvanja. Nakon što se ukazao Pavlu na putu za Damask, Isus Krist zapovjedio je apostolu da pođe k Ananiji. Upravo će Ananija reći Pavlu ono što Gospodin želi od njega. Premda je Isus mogao izravno saopćiti Pavlu ono što od njega traži, htio se okoristiti Ananijinom pomoći kako bi apostolu pomogao otkriti njegov poziv (usp. Dj 22, 10-15).

U razlučivanju Božjeg plana s tobom, neizostavno je posredovanje Crkve. Otkriti svoj poziv nije lako, ali nije nemoguće. Ako iskreno tražiš Božju volju, zasigurno ćeš je moći shvatiti. Njemu je, naime, prvom stalo da otkriješ i ostvariš svoj poziv. Zbog toga moli, razgovaraj s duhovnom osobom u koju imaš povjerenja, promatraj, informiraj se, razmišljaj, odluči se i djeluj te se ne boj!

ODLUKA

Nakon što si otkrila ono što Bog želi od tebe, odluči se odgovoriti mu i velikodušno ga slijediti. Donijeti tu odluku nije lako; bit ćete strah; tvoja ograničenja će ti se činiti nepremostivima, poput visokih planina: “Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam” (Jr 1,6). I tako ćeš, usprkos svojim ograničenjima, ili bolje, upravo zajedno s njima, odgovoriti poput Izaije: “Evo me, pošalji mene” (Iz 6, 8).

Bogu reći svoj “Da”, kojim predaješ sav svoj život, jest velika milost. Moli Duha Svetoga da ti dadne tu sposobnost da odgovoriš. Ne donijeti tu odluku, znači protratiti svoj život.

Da bi započela put zvanja, ne treba čekati da se ima potpunu sigurnost da te Bog poziva, ne očekuj famozni “potpisani ugovor”, dovoljna ti je duhovna sigurnost. Odluka je korak u vjeri, to je čin povjerenja u tvoga prijatelja Isusa. Pri donošenju odluke da slijediš Isusa na radikalan način, normalno je da imaš strahove i sumnje. Hoću li uspjeti podnijeti sve zahtjeve što ih pred mene stavlja taj poziv? Hoću li prispjeti konačnom cilju? U jedno ipak ne možeš sumnjati: u ono što ti želiš. Pošto učiniš taj korak reći ćeš: “Želim posvetiti svoj živog Bogu kao redovnica.“

Poslušaj glas svojega srca i hrabro kreni za onim koji Te je prvi uzljubio, zavolio i pozvao! ”Ne boj se” potpuno posvetiti Kristu! Put je to radosti, života ispunjenog smislom i srećom, iskustva da se isplati živjeti za druge, ali i put žrtve, odricanja i svakodnevnog opredjeljenja za Njega! Isus koji te je pozvao ostaje vjeran svojim obećanjima. Ta sam nam je rekao: „Tko god ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko će primiti i život vječni baštiniti“ (Mt 19, 29). Prihvati izazov Božjeg poziva, odriješi konop svoje životne lađe i zaplovi uzburkanim morem svijeta zajedno sa svojim kormilarom Kristom i Njegovu radosnu vijest živi, svjedoči i svojim Bogu posvećenim životom navješćuj drugima!

ŽIVJETI

Radost evanđelja, koja nas otvara susretu s Bogom i braćom, ne trpi naše sporosti i lijenosti. Neće nam dotaknuti srce ako budemo i dalje pogledavali kroz prozor pod izgovorom da čekamo pravo vrijeme i ako upravo danas ne preuzmemo na sebe rizik donošenja odluke. Pozvani smo danas! Kršćanska misija je za sadašnji čas!

Ovo “danas” koje je proglasio Isus, jamči nam da Bog nastavlja “silaziti” da spasi našu ljudsku obitelj i da nas učini dionicima svoga poslanja. Gospodin nastavlja pozivati ljude na život s njim i da ga slijede u odnosu posebne blizine, da služe njemu samom. Lijepo je – i velika je to milost – biti potpuno i zauvijek posvećeni Bogu i služenju braći i sestrama.

Gospodin i dalje poziva da ga slijedimo. Ne smijemo čekati da budemo savršeni kako bismo odgovorili svojim velikodušnim “da”, niti se bojati svojih ograničenja i svojih grijeha. Moramo naprotiv otvoriti svoja srca Gospodinovu glasu. Moramo slušati taj glas, prepoznati naše osobno poslanje u Crkvi i svijetu, i naposljetku živjeti ga u današnjem času koji nam Bog daje. (papa Franjo)

Pošto doneseš odluku, baci se! Ne daj da te strahovi svladaju: hrabro kreni. Stavi sva sredstva koja imaš na raspolaganju u ostvarenje onoga što si odlučila. Ne popusti pred napašću da ulaziš u redovničku zajednicu pod izlikom: “Za tobom ću, Gospodine, ali dopusti mi…” (Lk 9, 61). Tvoja odluka obuhvaća i tvoju prošlost; ubuduće traži samo kako biti vjerna. Jedini oblik ostvarivanja Božjeg plana u mojem životu je svakodnevna vjernost. Živi svaki trenutak u dosljednosti onome što si odlučila, upravljaj svaki svoj korak prema cilju.

A kada dođu teškoće? Ustrajati! Put koji ćeš započeti je težak, teži no što misliš. Spremi se na borbu, morat ćeš se uhvatiti u koštac s problemima i svladavati prepreke. Isus ti kaže: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom” (Lk, 9, 23). Put je težak, ali Marija te prati, a Duh Sveti ti daje snagu da možeš njime ići. Nije riječ o tome da danas uzmeš križ čitavog života, već samo onaj današnji, i tako iz dana u dan. Pošto učiniš taj korak reći ćeš, poput Petra: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom” (Mk, 10, 28).

Za posvećeni život najvažnija je vjera. Poziv je dar koji dolazi iz Božjeg srca. Bog zove, čovjek prihvaća poziv i odgovara životom u konkretnoj redovničkoj zajednici. Tri su elementa bitna: Božji poziv, čovjekov odgovor i konkretna zajednica u Crkvi u kojoj se poziv živi. Na Božji poziv treba odgovoriti vjerno i cijelim srcem.

ŽELIŠ LI POSTATI SESTRA FRANJEVKA OD BEZGRJEŠNE?

FORMACIJA U NAŠOJ DRUŽBI

Ako se djevojka odluči posvetiti Bogu u Družbi sestara franjevki od Bezgrješne tada započinje i njezin put formacije koji je propisan našim Konstitucijama, a odvija se u nekoliko etapa. Uvođenje u redovnički život u Družbi, s odgovarajućim odgojem i izobrazbom, odvija se kroz razdoblje kandidature, postulata i novicijata.

 KANDIDATURA

1. Nakon određenog početnog kontakta i upoznavanja djevojke koja želi stupiti u našu redovničku zajednicu, kao i mogućnosti da se djevojka izbliza upozna s našom redovničkom zajednicom, potrebno je kandidaticu brižno ispitati ima li pravu nakanu, je li se svjesno i slobodno odlučila za redovnički život te priječi li je nešto da bude primljena u Družbu.

2. Djevojka koja želi biti primljena u kandidaturu naše Družbe treba predati pismenu molbu i pismenu preporuku župnika ili svećenika koji je poznaje, te sljedeće isprave:

– svjedodžbu ili diplomu o završenoj školi ili studiju,

– izvod iz matice rođenih i krsni list,

– potvrdu o primljenom sakramentu potvrde,

– slobodni list,

– liječničku  potvrdu o psihofizičkom zdravlju,

– druge isprave, koje po sudu vrhovne poglavarice budu potrebne.

3. U kandidaturu mogu biti primljene djevojke koje su duševno i tjelesno zdrave, ne mlađe od 14 godina i ne starije od 30. Zajednica će omogućiti svakoj kandidatici da u razdoblju kandidature završi srednju školu.

4. Razdoblje kandidature, ovisno o dobi kandidatice i drugim okolnostima, može trajati duže ili kraće, svakako najmanje godinu dana. To vrijeme treba poslužiti kandidatici da izbliza upozna način redovničkog života u našoj Družbi te da prosudi može li u njemu ostvariti svoj životni poziv, a odgovornima u Družbi da provjere i utvrde ima li kandidatica sve osobine koje se traže za redovnički život i za vršenje poslanja vlastitog našoj Družbi.

5. Odgoj u kandidaturi odvija se pod vodstvom i odgovornošću učiteljice kandidatica koja se prema kandidaticama odnosi s ljubavlju i poštovanjem. Učiteljica s posebnom pažnjom prati njihovu prikladnost i raspoloživost da se uključe u zajednički život i pomaže im da razvijaju u sebi svijest odgovornosti i samodiscipline.

Odgoj kandidatica je postupan i osoban, prilagođen potrebama pojedinih odgajanica i usmjeren je prema skladnom razvoju njihovih sposobnosti i izgradnji cjelovitosti osobe, skladnom duhovnom i tjelesnom razvoju osobe.

Odgajanje može biti uspješno samo ako se prihvaća dragovoljno i ako odgajanice u njemu aktivno sudjeluju i surađuju. Stoga  se posebna pažnja  posvećuje samoodgoju kandidatica.

6. Učiteljica kandidatica upoznaje kandidatice s glavnim obilježjima posvećenog života i postupno ih uvoditi u dublje poznavanje vjere i u molitveno-sakramentalni život.

POSTULAT

Postulat je vrijeme koje se nadovezuje na kandidaturu, kao neposredna priprava za novicijat, a traje šest mjeseci. Kroz to razdoblje postulantica stječe osnovno znanje o posvećenom životu  i franjevačkoj duhovnosti, upotpunjuje vjersko znanje, upoznaje se s temeljnim poslanjem Družbe i uvodi se u molitveno liturgijski život zajednice. Stoga se prilikom ulaska u postulat postulanticama predaje Časoslov kojeg će moliti zajedno sa sestrama i time se uključuju u molitvu Crkve.

Kroz vrijeme postulata također se utvrđuje ima li postulantica pravo zvanje i posjeduje li afektivnu zrelost primjerenu njezinoj dobi i osobine potrebne za prihvaćanje redovničkog poziva.

Postulantica prima Časoslov iz ruku vrhovne poglavarice

NOVICIJAT

Novicijat je vrijeme boljeg i potpunijeg upoznavanja Božjeg poziva za život u Družbi, praktičnog uvođenja u stvarni redovnički život Družbe, provjeravanja i utvrđivanja osobne prikladnosti i sposobnosti te pripremanja za takav život. Novicijat traje godinu dana i to je razdoblje intenzivne priprave za redovnički život.  

Obred ulaza u novicijat

Novicijat se odvija pod vodstvom učiteljice novakinja, kojoj je povjerena izravna briga i odgovornost za odgoj i poučavanje novakinja. Ona se brine da novakinje steknu dublje poznavanje vjere i teologije redovništva, osobito značenja i sadržaja evanđeoskih savjeta i redovničkih zavjeta čistoće, siromaštva i poslušnosti, te povijest, narav i svrhu naše Družbe, života u njoj i njezina poslanja. Posebna pažnja se posvećuje poučavanju i uvođenju u franjevačku duhovnost, u poznavanje naših Konstitucija i duhovnosti Družbe, osobito prema „Pravilu i životu braće i sestara Trećega samostanskog reda svetoga Franje“, kojeg je prihvatila za svoju redovničku zajednicu naša utemeljiteljica majka Klara Žižić, te molitvenom život i sudjelovanju u svetoj liturgiji.

Novakinje obavljaju i kućne poslove kako u dogovoru s kućnom predstojnicom odredi učiteljica novakinja. Mogu povremeno poma­gati i kojoj sestri u obavljanju njezinih dužnosti, ako to doprinosi cjelovitom odgoju. Posebna važnost u odgoju novakinja daje se vježbama i poslovima kojima se novakinja­ma pomaže da se znadu pravilno služiti slobodom i da se u njima razvija svijest

Novakinje

odgovornosti. Od njih se traži posebno zalaganje da se stvarno odreknu navezanosti na osobe i stvari. Život u novicijatu uređen je tako da se no­vakinje u međusobnim odnosima s ostalim sestrama  stalno vježbaju u zajedničkom životu. Nastoji se da ti odnosi budu nadah­nuti iskrenom sestrinskom dobrohotnosti i prijatelj­stvom. Potrebno je da nauče gajiti uzajamnu pomoć i suradnju, a nadasve sklad između djelovanja i molitvenog ži­vota.

POLAGANJE ZAVJETA I JUNIORAT

U našim Konstitucijama, čl. 64. piše:„Nakon valjano obavljenog novicijata, novakinja pristupa polaganju privremenih zavjeta. Vrhovna poglavarica, uz pristanak svoga vijeća, pripušta novakinje na privremene zavjete. Prvo privremeno zavjetovanje se obavlja za vrijeme od tri godine, a obnova zavjeta za vrijeme od dvije godine.“

Razdoblje privremenih zavjeta i formacija u tom razdoblju naziva se juniorat, a sestre u privremenim zavjetima nazivaju se juniorke. Kroz razdoblje juniorata, koji traje od polaganja prvih privremenih zavjeta i primanja redovničkog odijela pa do polaganja doživotnih zavjeta, odgoj se usmjerava na daljnju osobnu izgradnju te produbljivanje duhovnog života i potpunog predanja Bogu i poslanju Družbe.

Juniorat se obavlja pod vodstvom učiteljice juniorki, koja nastoji da sestre u prvom razdoblju juniorata intenzivnije sudjeluju u životu Družbe i da se spremaju za budući apostolat. Naravno, to uključuje i potrebnu izobrazbu (školovanje, studiranje) za pojedina zanimanja.

Juniorkama zajednica osigurava što je potrebno, od potrebnog vremena do sredstava, za upotpunjavanje znanja koje se traži, kako za provođenje autentičnog redovničkog života, tako i za uspješno vršenje apostolata i različitih aktivnosti Družbe. U tu svrhu  uključuju se u prikladna predavanja i zajedničke praktične vježbe i rad, kao i samostalan rad, uz dovoljno vremena za molitveni život i potreban odmor. Učiteljica juniorki prati trajnu formaciju juniorki i pruža im potrebnu pomoć i savjet.

Zavjete sestara, kako privremene i njihovo obnavljanje, tako i doživotne, prima vrhovna poglavarica ili sestra koju ona ovlasti, a obrazac zavjetovanja (za privremene zavjete, obnavljanje privremenih zavjeta i za doživotne zavjete) je ovaj:

Obred zavjetovanja
Obred zavjetovanja

Na hvalu i slavu Presvetog Trojstva!

                Ja sestra N.N. potaknuta božanskim nadahnućem da odlučnije slijedim stope Isusa Krista i da vjerno opslužujem Evanđelje, pred nazočnim sestrama, u tvoje ruke, časna majko (ime vrhovne poglavarice) zavjetujem na tri godine (na dvije godine, doživotno) Svemogućem Bogu, da ću živjeti u poslušnosti, siromaštvu i čistoći i da ću opsluživati život i Pravilo Trećega samostanskog reda svetoga Franje, prema Konstitucijama Družbe sestara franjevki od Bezgrješne.

               Predajem se, stoga, svim srcem ovoj Zajednici da bih, djelovanjem Duha Svetoga, zagovorom Blažene i Bezgrješne Djevice Marije, zajedno sa svetim ocem Franjom, našom utemeljiteljicom majkom Klarom Žižić, i svim svetima, uz pomoć sestara, ostvarila svoje posvećenje u službi Bogu i Crkvi, i na dobro ljudi.

Proces ljudske i redovničke formacije odvija se kroz cijeli život, neprekidno i trajno. Stoga se sestrama omogućuju prikladni oblici trajne formacije kao i mogućnost da mogu obnavljati i upotpunjavati svoje stručno znanje potrebno za uspješnije vršenje zaduženja koja su im povjerena.  U redovničkom životu i poslanju iznad svega je potrebna trajna duhovno-molitvena izgradnja, zajednička i osobna.

Jubileji redovničkih zavjeta
Zavjetovana sestra s članovima svoje obitelji