ON JE NAŠ PUT, ISTINA I ŽIVOT 

Mjesečni spomendan, 21. siječnja, naše utemeljiteljice Službenice Božje majke Klare Žižić obilježile smo, kao i svaki mjesec, cjelodnevnim euharistijskim klanjanjem. Jutarnju Svetu Misu slavio je sa sestrama u kapeli kuće matice fra Ante Bešlić, župnik župe sv. Jeronima sa Meteriza, nakon koje je izložio Presveto na klanjanje. Misa je toga dana redovito na nakanu za proglašenje Sl. Božje majke Klare blaženom i svetom i na nakanu vjernika koji se majci Klari utječu u zagovor u svojim potrebama. Poznato nam je da joj se mnogi ljudi utječu i da postoje brojna uslišanja i zahvale vjernika.

Zajedničkom satu klanjanja pridružilo se i nekoliko vjernika koji su istaknuli kako im je drago doći za ovaj dan na klanjanje i molitvu majci Klari te kako im to okupljanje nedostaje. Nadamo se da ćemo moći nastaviti, nakon dužeg prekida zbog korone, okupljati vjernike na ovaj dan u našoj samostanskoj kapeli oko prisutnoga Gospodina i naše majke Klare.

Klanjanje je tematski bilo vezano za poziv kojim nas Gospodin poziva na zajednički put s Njim. To je poziv koji zahtjeva od nas potpuno povjerenje u Boga i spremnost ostaviti sve i poći za njim, kao što su to učinili apostoli i mnogi drugi. U tome nam svakako može biti primjer i majka Klara koja se Bogu predala bezuvjetno i pošla za njim po primjeru svetog Franje. Naša razmišljanja uključivala su molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja u našoj biskupiji, za naše obitelji, mlade i djecu, za mir u svijetu i za sve potrebe ljudi našega vremena. Sve to preporučili smo i majci Klari uz pjesmu njoj posvećenoj.

Naši trenuci sabranosti i molitve pred Presvetim ulijevaju nam snagu i sigurnost na našem životnom putu i bude u nama uvijek novo povjerenje da nas Gospodin nikada ne ostavlja same. On je uvijek tu za nas i najvjerniji je naš suputnik. Njegova tiha prisutnost nenametljivo nam se nudi u našim trenucima sabranosti i otkriva nam Božju volju za naš život i poslanje. Bogu je potrebno naše predanje i čisto srce da idemo s Njime. On treba naše dlanove, ražaren plamen srca, kaplju znoja, našu samoću, kako to govori poznata pjesma „Krist jednom stade na žalu.“