Trajnu formaciju sestara u kući matici vodio je na spomendan sv. Cecilije, 22. studenog dr. fra Milan Gelo, OFMConv na temu Pjesma stvorova i franjevačka duhovnost.
Razmatranja fra Milan je temeljio na Pjesmi stvorova. Tijekom dva dijela razmatranja sadržajno je podijelio Pjesmu stvorova u dva dijela. Najprije je dao povijesni okvir nastanka pjesme, osobito pojedinih njenih strofa. Sama Pjesma je dokaz kako sveti Franjo sam živi, a nikome nište ne nameće. Franjina duhovnosti i njegov pristup Bogu, čovjeku i svijetu dosta je suvremen i pitak. Franjo na neki način svijet grli. Pjesma nastaje u razdoblju dužem od dvije godine. Sveti Franjo je piše u najzahtjevnijim trenutcima svoga života. Franjo je svojim životom znak nade
Čitajući pjesmu stječemo dojam kako Franjo namjerno nije htio dovršiti pjesmu. Kao da nam poručuje kako se u životu ne mora sve dovršiti. To je čovjek. Trebamo biti svjesni kako nećemo uspjeti završiti sve planirano u životu.
U pjesmi uočavamo kako je Franjo prisan i blizak sa svim stvorenjima. On i živu i neživu prirodu smatra braćom i sestrama. Čovjek nipošto nije izvan prirode. Franjo se ne uzda toliko u ljudsko koliko u priznavanje Božjeg djelovanja u njegovu životu. Franjo nije imao potrebo imenovati svoju sliku svijeta, on ih hvali u Božjem stvaranju. On hvali sve što postoji s poštovanjem. U Franjinoj Pjesmi stvorova su imenice, nazivi pisani velikim početnim slovom, pozitivno gleda sve oko sebe. Franjo ne bježi od svega stvorenoga, ali bježi od onoga ljudskog – želje za gospodarenjem. Franju je ljubav prema svemu učinila bratom svima. U pjesmi Franjo slavi samo materijalno, zato što se oslobodio od materijalnog. Franjo zna zastati, diviti se svakom dijelu Božjeg stvaranja. Franjo zastane i dijeli se nad Njegovim umjetničkim djelom. Jedini odnos koji Franjo stavlja u odnos prema Bogu je pohvala, hvala svih stvorenja! Franjo se može diviti stvorenjima, divljenjem se u čovjeku javlja zavlanost.
U nastavku je približio i pojasnio svaku strofu Pjesme stvorova na jedan novi, zanimljiv način, što su sestre i izrekle više puta.
PJESMA STVOROVA
sv. Franjo Asiški
Svevišnji, svemožni, Gospodine dobri,
tvoja je hvala i slava i čast
i blagoslov svaki.
Tebi to jedinom pripada,
dok čovjek nijedan dostojan nije
ni da ti sveto spominje ime.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
sa svim stvorenjima svojim,
napose s bratom, gospodinom Suncem:
od njega nam dolazi dan
i svojim nas zrakama grije.
Ono je lijepo i sjajne je svjetlosti puno,
slika je, Svevišnji, tvoga božanskoga sjaja.
Hvalite i blagoslivljajte
Gospodina moga,
zahvaljujte njemu, služite njemu svi
u poniznosti velikoj.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Mjesecu i sestrama Zvijezdama.
Njih si sjajne i drage i lijepe
po nebu prosuo svojem.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Vjetru,
po Zraku, Oblaku, po jasnoj Vedrini,
i po svakom vremenu tvojem,
kojim uzdržavaš stvorove svoje.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestrici Vodi,
ona je korisna, ponizna, draga i čista.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po bratu našem Ognju, koji nam tamnu rasvjetljuje noć.
On je lijep i ugodan, silan i jak.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi, slatk enam plodove,
cvijeće šareno i bilje donosi.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po onima koji opraštaju iz ljubavi tvoje
i podnose rado bijede života;
blaženi koji sve podnose s mirom,
jer ćeš ih vječnom okruniti krunom.
Hvaljen budi, Gospodine moj,
po sestri nam tjelesnoj smrti,
kojoj nijedan smrtnik umaći neće.
Jao onima koji u smrtnom umiru grijehu;
a blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj svojoj,
jer druga im smrt nauditi neće.
Nakon svakog dijela razmatranja razvila se zanimljiva diskusija.
U homiliji približio svetopisamska čitanja istaknuvši Isusov odnos prema drugim ljudima. Isus je uvijek bio pristupačan. Ali otvorenost prema ljudima je Isusova najveća snaga i njegova najveća ranjivost. Isus slojevito odgovara, za razliku od nas ljudi. Isus nas tu korigira. Saduceji koji su došli imaju svoje stavove, ali imaju razloga zašto Isusu postavljaju pitanja. Važno je na bilo koje postavljeno pitanje promisliti koji odgovor dati. Ne treba bježati od ljudi. Svakome treba reći ono što ga ide, ali na pozitivan način. Uvijek istinu u ljubavi treba izreći. Kod Isusa se vidi mir i staloženost u razgovorima. Ljudi često to i od nas očekuju, jer dolaze u svojim nemirima. Iz daljnje analize teksta vidi se koliko su saduceji prijetvorni u postavljanju pitanja. Ljudima treba ponudi Krista. Po primjeru sv. Franje, sv. Cecilije i drugih svetaca naučimo i mi ljudima davati Krista.
