Prigodom 800. obljetnice preminuća sv. Franje Asiškoga, u subotu 3. listopada u crkvi sv. Ante na Poljudu u Splitu, cijela franjevačka obitelj grada Splita okupila se na zajedničkom slavlju svečane Večernje i Obreda preminuća sv. Franje. Liturgijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić, a sudjelovali su hvarski biskup mons. Ranko Vidović, provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić, gvardijan Samostana sv. Ante fra Frano Delić, franjevci i članovi različitih grana franjevačke obitelji te brojni vjernici.
Nakon svečane Večernje uslijedio je Obred preminuća sv. Franje kojim se franjevačka obitelj tradicionalno uoči njegove svetkovine spominje posljednjih trenutaka života Asiškoga Siromaška. Kantorsku službu predvodili su s. Lidija Bernardica Matijević i fra Tomislav Kiridžija u zajedništvu s Mješovitim zborom Župe Gospe od Zdravlja pod ravnanjem fra Stipice Grgata. Nakon čitanja izvještaja sv. Bonaventure o Franjinu preminuću okupljeni su upalili svijeće te poslušali navještaj Evanđelja, a potom zajedno otpjevali Psalam 142. „Glasom svojim Gospodinu vapijem“, koji je sv. Franjo molio prije svoje smrti.
U prigodnoj propovijedi nadbiskup Križić istaknuo je kako sv. Franjo, premda je preminuo prije osam stoljeća, i danas snažno govori cijeloj Crkvi. Naglasio je kako je na smrt gledao drukčijim očima nego što to svijet obično čini: dok je mnogi doživljavaju kao ponor, kraj i gubitak, Franjo ju je prihvaćao kao vrata koja vode u novi život. Cijeli njegov život bio je put postupnog umiranja samome sebi kako bi u njemu sve više živio Krist. „Svakim odricanjem, svakim zagrljajem gubavca, svakom molitvom pred Raspetim, Franjo je učio da pravi život ne počinje onda kada sve posjedujemo, nego onda kada se potpuno predamo i darujemo“, poručio je nadbiskup.
Govoreći o Franjinu odnosu prema smrti, podsjetio je kako ju je u Pjesmi stvorova nazvao „sestricom“, pokazujući time duboku vjeru da smrt nije konačni ponor, nego prijelaz kroz vrata Očeve kuće. Izdvojio je pritom dvije velike istine kojima Franjo poučava kršćane: da se za dobru smrt pripremamo dobrim životom te da je potrebno živjeti u potpunom povjerenju u Boga. „Ako je naš život darivanje i raspoklanjanje drugima, tada se smrt očituje kao konačni dar, a prazne ruke postaju ispunjene Bogom i puninom života“, istaknuo je.
Nadbiskup je zaključio kako sv. Franjo ne umanjuje ozbiljnost smrti, nego pokazuje da ona nema posljednju riječ. „Posljednju riječ ima ljubav, Božja ljubav, a ona je jača od smrti“, poručio je te pozvao okupljene da po Franjinu zagovoru mole za milost svakodnevnog umiranja grijehu, sebičnosti i oholosti kako bi rasli u slobodi djece Božje i svoj konačni čas mogli dočekati s povjerenjem kao susret s Bogom.
Nakon propovijedi uslijedilo je čašćenje relikvija sv. Franje, a nakon svečanog Božjeg blagoslova zajedničkoje druženje nastavljeno uz prigodni agape u klaustru samostana sv. Ante.
(preuzeto: https://smn.hr/21-nadbiskup/, fb samostana sv. Ante i župe sv. Trojice Poljud)
