U Gospinom mjesecu listopadu, naše sestre s. Augustina i s. Jozepka, imale su milost hodočašća u Fatimu od 11. do 16. listopada pod vodstvom agencije ICHTISTRAVEL iz Splita.
Ostavivši iza sebe svoje svakodnevne samostanske dužnosti i poslove i svu žurbu našega vremena, stigle smo u jedno od najvećih Marijanskih svetišta na svijetu, Fatimu.
U prvim trenucima, dok se pred nama otvarao prostrani trg obasjan portugalskim suncem, osjetio se duboki mir, onaj isti mir koji je prije više od stoljeća dotaknuo srca troje malih pastira.
Klečeći u Kapelici ukazanja (Capelinha), u zajedničkoj krunici stopile su se sve nakane koje nosimo u srcima: potrebe svete Crkve, naše redovničke zajednice ali i tihi vapaji tolikih duša koje se preporučuju u naše molitve. U te molitve slile su se i sve naše osobne nakane dok smo promatrale Gospin lik, moleći za vjernost i poniznost po uzoru na njezino srce.
Vrhunac doživljaja milosti, radosti i mira je večernja procesija sa svijećama uoči 13. listopada, na datum kada je bilo zadnje ukazanje u Fatimi i čudo koje je Gospa učinila a koje je poznato kao „Ples sunca“. To je doživljaj koji se duboko urezuje u dušu. Dupkom ispunjen trg ispred bazilike sjaji na tisuće upaljenih i podignutih svijeća. Složno gromoglasno pjevanje fatimskog „Ave, Maria“ koje odjekuje prostorom izaziva osjećaj ponosa na snagu i univerzalnost naše Katoličke Crkve. Gledajući veliki broj biskupa i još veći broj svećenika u procesiji u kojoj se nosi Gospin kip, taj osjećaj postaje još snažniji. Držanje svijeća u rukama, podsjećalo nas je na sliku našega redovničkog života. Gorjeti za druge te svjedočiti nadu usred tmina i nedaća ovoga svijeta.
Uzvišeni osjećaj je ponovo zaživio i sutradan, 13. listopada na svečanoj međunarodnoj misi, također na trgu koji je bio potpuno ispunjen a sve opet u ozračju molitve i mira. Posjetili smo i Aljustrel, mjesto gdje su rođeni mali fatimski vidjeoci. Hodajući stazama pokraj skromnih kamenih kuća u kojima su odrastali, ganula nas je njihova svetost u malenosti i velikoj žrtvi. Od njih možemo naučiti o onome što u redovništvu često tražimo – skrovitosti, potpunom predanju i žrtvi prikazanoj iz ljubavi prema Bogu i za obraćenje grješnika.
Naše hodočašće je uz duhovno-molitveni karakter imalo i povijesno-kulturnu konotaciju. Naime, osim Fatime, obišli smo i mnoge druge vjerske i kulturno-povijesne znamenitosti Portugala. Tu su Valinhos, Nazare, Coimbra (UNESCO), Batalhu (UNESO), Santarém i na kraju Lisabon. U Lisabonu smo posjetili rodnu kuću sv. Ante i katedralu koja je ujedno i mjesto njegovog krštenja, potom utvrdu Belem i samostan Jeronimus(UNESCO), trg Pombal, Avenida da Liberdade, Rossio.
Posjet samostanu sestara Klarisa u Lisabonu, ostavio je na sve nas poseban dojam. I danas je očuvana soba u kojoj je mala Jacinta boravila i umrla od posljedica oboljenja od španjolske gripe. Tu joj se ukazivala Gospa u posljednjim danima ovozemaljskog života, sjedeći pokraj nje i pružajući joj utjehu.
Fatima nas nije i ne može ostaviti istima. Vraćamo se u svoje sredine i među ljude kojima smo poslane, osnažene vjerom i utješene Marijinim obećanjem da njezino Bezgrješno Srce na koncu trijumfira. Ovo je poticaj za obnovu našeg prvotnog žara, podsjetnik da je naš životni put trajno hodočašće prema vječnosti.
s. Jozepka Vukančić
