Za svetkovinu zaštitnice naše Družbe Bezgrješnu Djevicu Mariju pripremale smo se, kao i svake godine, molitvom devetnice, a ove godine s posebnom nakanom za prestanak pandemije, za oboljele i umiruće kao i za medicinskom osoblje i za sve koji se brinu i njeguju oboljele.
Na sam dan Bezgrješne jutarnje misno slavlje u našoj kapeli kuće matice predslavio je šibenski biskup Tomislav Rogić zajedno s biskupom u miru Antom Ivasom. U svojoj homiliji biskup Tomislav posvijestio nam je ulogu i ljepotu Bezgrješne Djevice u Božjem planu spasenja prema biblijskim tekstovima toga dana. „Prvo čitanje – kazao je otac Biskup, govori o posljedicama istočnog grijeha i obećanje One po kojoj će zlo biti pobjeđeno. Bog se obraća Adamu, a on bježi, skriva se. Neposluh koji se rodio iz oholosti, otkrio je čovjeku njegovu bijedu bez Boga, njegovu golotinju. Bog s čovjekom ima plan, a čovjek želi sam sa sobom imati plan bez Boga. Događa se grijeh, poremećaj stvorenog sklada i svih odnosa, dogodilo se neprijateljstvo. Neprijteljstvo između čovjeka i Boga, između ljudi, između čovjeka i prirode.
Što je grijeh? – upitao se Biskup. Grijeh prvih ljudi je neposluh. Odbacivanje volje Božje. Oholost, uzdići se do Boga ili čak iznad. Sebičnost: na prvom mjestu moj JA, pa tek onda sve drugo. Srž svakog grijeha je protiviti se Bogu. Staviti svoju volju ispred Božje. Božje naume ne tražiti, niti otkrivati, a kamoli slijediti.
Kod Marije sve je bilo suprotno tome. Marija se nikada nije usprotivila Bogu! Bog se obraća Mariji po svom poslaniku, anđelu. Mariju ne nalazi u nikakvom prekršaju. Zbunjenu – da. Nesigurnu – da, na početku. Ali željnu spoznati što Bog od nje traži.
Marija se ne protivi, nego prihvaća. Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!
Ni kad joj je Bog promijenio sve planove za život, ni kad ju je stavio na kušnje. Ni kad je trebalo trpjeti…
Mogli bi stotinama riječi tumačiti Marijinu Bezgrešnost, neokaljanost grijehom, ali će uvijek razlog biti – jer se nije usprotivila Bogu. Uvijek je prihvatila Božju volju, a nerazumijevanje – koje je na početku spomenuto, kad joj je anđeo navijestio da će roditi Sina Božjega, to nerazumijevanje moralo je trajati sve do Uskrsnuća.“
Sveti Pavao poručuje nam u drugom čitanju, u Poslanici Efežanima u čemu je naš poziv i poslanje. Stoga je Biskup nastavio: „Izabranje – posvećenje – blagoslov – da budemo bez mane pred njim. Za sve nas to je poziv, za koji dobro zamo da mu nismo dorasli kao Marija. Imamo mana, nismo bez ljage, nismo bez protivljenja teškoćama, kadkad i svojom voljom, ne propitkujući što je volja Božja. Pa i takve Bog nas, nastavlja Pavao: u ljubavi predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome. U njemu, u kome i nama – predodređenima po naumu Onoga koji sve izvodi po odluci svoje volje – u dio pade da budemo na hvalu Slave njegove – mi koji smo se već prije nadali u Kristu.
Duboke Pavlove riječi koje vežu izabranje i predanje Bezgrešne, s našom odlukom i izborom, da budemo Božji, nekad više, nekad manje… Ali ako je to naš stalni napor, kazao je Biskup, neće uzmanjkati blagoslova ni Božje naklonosti!“
Kako je na blagdan Bezgrješne bio i završetak milosne Godine posvećene svetom Josipu otac Biskup istaknuo je i važnost i veličinu sv. Josipa: „Svojim odgovorom Bogu, svojim životom za svetu Obitelj, sv. Josip nam svijetli kao čovjek vjere i pouzdanja u Boga. On s Bogom računa, njega vodi providnost Božja, a on joj se prepušta.
Ni u Josipu nema otpora Božjoj volji, nema oholosti niti neposluha, nema sebičnosti ni svojeglavosti, nego predanje Bogu.
Zar je moglo biti drugačije uz Sina Božjega? A ipak, Bog je tražio pristanak Marijin, Bog je tražio pristanak Josipov. Tek po njihovom ‘DA’ ispunja se Božji plan spasenja.
I mi smo tu, braćo i sestre, svakodnevno pred izazovom savjesti, kao pod stablom spoznaje dobra i zla, u napasti neposluha, oholosti, sebičnosti, nesloge i narušenih odnosa.“
Osvrnuvši se na današnje vrijeme u kojem smo izloženi raznim iskušenjima, krizama i neizvjesnostima, osobito vezanim za pandemiju otac Biskup je nastavio: „Vratimo se Mariji i Josipu. Zabrinutosti nam ne fali. Razmišljanja kako će biti? – isto tako. To je ljudski. Neće se Bog na to naljutiti. Valja probrati u svom životu one trenutke kad smo doživjeli da se doista Bogu predajemo. Kad smo radosno izvršili i ono što nam nije bilo lako. Kad smo sve svoje pouzdanje stavili u Božje ruke i prihvaćali ishod kakav god bude. Kad smo i sami živjeli iz vjere. Zapravo kad smo i sami, makar puno, puno nesavršenije rekli: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!”
Neka ti trenuci budu one svijetle točke kojima ćemo se vraćati i na njima ponovno crpiti snagu za ostati Bogu vjerni, moleći tu snagu po zagovoru svetog Josipa i nebeske Majke Marije.
Nemojmo nikad zaboraviti – jer samo u toj snazi vjere, to će biti moguće: Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ – zaključio je svoju homiliju otac Biskup.
Naše zajedništvo nastavljeno je za zajedničkim stolom a za ručak su nam se pridružile sestre iz Stankovaca, Vodica i biskupije. Kako su toga dana naše sestre Imakulata i Marija slavile imendan to je naše slavlje bilo još radosnije.
Bezgrješnom srcu nebeske Majke
najljepša pjesma sad nek se ori;
Srcu što puno ljubavi žarke,
za nas vijek moli, za nas vijek gori.
O Srce puno plamena svetog,
užezi nas! O Srce moćno, o Srce
dobro budi nam spas!
Ovim nas srcem majka sve ljubi,
k Bogu nas vodi, milost nam prosi,
tko k njemu hrli, taj se ne gubi,
jer ovo Srce mir i spas nosi.
