Okrijepljena svetim sakramentima preminula je u našem samostanu u Podstrani 30. siječnja 2022. s. Marija Mihalj u 89. godini života i 67. godini redovništva. Sahranjena je 1. veljače na mjesnom groblju Ban. Sprovodne obrede vodio je mjesni župnik don Nikola Mikačić i đakon Antun Mate Antunović uz sudjelovanje don Mirka Mihalja i braće franjevaca: fra Lukice Vojkovića, fra Mladena Marića, fra Bože Vulete, fra Mira Ančića i fra Josipa Čugure, rodbine, vjernika i sestara.
Nakon sprovoda slavljena je Sveta Misa zadušnica u župnoj crkvi Gospe od zdravlja koju je predvodio don Mirko Mihalj u koncelebraciji sa župnikom don Nikolom, uz asistenciju đakona Antuna Mate. Don Mirko, nećak pokojne s. Marije, u propovijedi se osvrnuo na svoje uspomene vezane uz tetu s. Mariju i istaknuo njezinu osjetljivost i ljubav prema Crkvi te na njezine posljednje dane kada joj je podijelio sakrament bolesničkog pomazanja. Istaknuo je da koliko god ju je poznavao ne može reći da ju je poznao. Jedini koji nas potpuno poznaje je naš Stvoritelj. On je jedini istinski sudac za sva naša djela koji nas sve čeka raširenih ruku s one strane života u vječnosti kamo se preselila s. Marija.
Na kraju mise zadušnice vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić iznijela je svoj osvrt na životni put pokojne s. Marije (Pavice) Mihalj.
Poštovani župniče don Nikola, poštovani don Mirko, poštovani đakone, draga rodbino naše preminule sestre Marije, dragi prijatelji i vjernici, drage sestre!
Okupljeni u molitvi ispraćamo našu sestru, usnulu u Kristovu miru, na vječni počinak. S. Marija preminula je u nedjelju, 30. siječnja, na dan posvećen Kristovu uskrsnuću. Umrla je potpuno pripravna, u milosti Božjoj. Bolesničko pomazanje podijelio joj je u petak njezin nećak don Mirko. To nas dodatno ohrabruje u našoj vjeri u pobjedu nad smrću Kristovim uskrsnućem i beskrajnom ljubavlju našeg nebeskog Oca koji nas čeka raširenih ruku na drugoj obali života, kamo se preselila naša sestra Marija, gdje će, vjerujemo, zajedno sa svetima postati baštinicom obećane vječnosti.
S. Marija bila je duže vrijeme bolesna, što nam potvrđuju njezine brojne dijagnoze. Međutim, uz njegu sestara ona bi zasigurno još poživjela da nije oboljela od korona virusa koji je uzrokovao akutnu respiratornu bolest i već oslabljeni organizam učinio nemoćnim da mu se odupre.
Sestra Marija, krsnim imenom Pavica Mihalj potječe iz župe Turjaci kod Sinja. Rođena je 10. svibnja 1933. od oca Grge i majke Pere rođene Vlastelica u obitelji s četri brata: pokojni Ivan (poginuo u ratu), pokojni Petar, Stipe i Ivan te njih tri sestre: preminula s. Marija (Pavica), Nevenka i pokojna s. Gabrijela (Anđa).
U našu Zajednicu primljena je 1952. godine. Zajedno sa s. Bernardom Mihalj primljena je u novicijat 7. veljače 1954. Prve redovničke zavjete položila je 13. veljače 1955., a doživotne 4. ožujka 1958. Kroz vrijeme redovničke formacije nastavila je školovanje, vježbala sviranje, bavila se ručnim radom – tkanjem, kućnim poslovima i pripremala se za župni apostolat.
Najveći dio svog redovničkog života posvetila je liturgijskom pjevanju i sviranju predvodeći župske zborove i obavljajući sakristanske poslove u crkvama u Domovini i inozemstvu te u našim samostanskim kapelama. Orguljašku i sakristansku službu je započela u Drnišu 1956., zatim u župama: Gospe van Grada u Šibeniku, od 1957. do 1958. i od 1963. do 1964., te u župi Presvetog Trojstva u Karlovcu 1958. i od 1962. do 1963. Kada je u Zagrebu otvoren Institut za crkvenu glazbu pod vodstvom maestra Albe Vidakovića, kako bi se redovnice i vjernici laici što bolje osposobili za liturgijsko sviranje i pjevanje s. Marija je 1964. poslana na daljnje osposobljavanje na glazbeni Institut u Zagrebu.
U skromnim uvjetima s. Marija je uz mnogo dobre volje vježbala sviranje na klaviru i na orguljama u više zagrebačkih crkava i uspješno je svladavala i polagala ispite. Po završetku prve godine glazbenog Instituta, nova uprava Družbe imenovala ju je učiteljicom novakinja i tu je službu vršila u kući matici u Šibeniku od 1965. do 1970. Istovremeno je vodila župski zbor u crkvi Gospe van Grada.
Od 1970. do 1972. nastavila je djelovati kao orguljašica u župi Drniš, zatim je poslana 1972. do 1974. u Hrvatsku katoličku misiju u Stuttgartu. Na Vrhovnom kapitulu 1974. izabrana je za vrhovnu poglavaricu Družbe i tu je službu vršila do 1980. Od 1980. do 1981. bila je kućna predstojnica u kući matici i voditeljica zbora u crkvi Gospe van Grada. Godine 1981. imenovana je za kućnu predstojnicu i voditeljicu liturgijskog pjevanja i sviranja u našem samostanu u Zagrebu, do 1983. Tada je zbog novih potreba zajednice bila premještena za kućnu predstojnicu u Primoštenu, do 1985. i ujedno je vodila crkveni zbor i vršila sakristansku službu u župi sv. Jurja u Primoštenu. Iz Primoštena ponovno odlazi u Njemačku, u Hrvatsku katoličku misiju u Münchenu gdje preuzima župski zbor i druge poslove. Tu je službu vršila od 1985. do 1997.
Po povratku u Domovinu preuzela je vođenje liturgijskog pjevanja i sviranja u našoj samostanskoj kapeli u Zagrebu od 1997. do 2003. Od 2003. s. Marija je vodila liturgijsko sviranje i pjevanje u našoj samostanskoj kapeli ovdje u Podstrani sve do ljeta 2019. kada se zbog zdravstvenih razloga morala povući s te službe.
Iz niza ovih podataka zaključujemo kako je redovnički put s. Mariju vodio na razne strane na što je ona u redovničkoj poslušnosti uvijek spremno i vjerno odgovarala. Bio je to istinski izraz njezine vjere koju je tim svojim primjerom prenosila i svjedočila drugima.
Značajnu ulogu na formiranje i učvršćivanje vjerničke i redovničke duhovnosti s. Marije, osobito u njenoj mladosti, kako je i ona sama istaknula, utjecali su otvoreni napadi komunista na Crkvu te događaji progona svećenika i samog šibenskog biskupa Ćirila Banića, što je ona doživjela godinu dana nakon dolaska u samostan, 1953. Na ulici su se mogli čuti uzvici: „Nema Boga, dolje popovi, dolje Crkva…itd.“ „S. Bernarda i ja – kako nam je jednom kazala s. Marija – proživljavale smo strah ali se nismo dale zastrašiti, žarko smo se molile i pripremale za ulazak u novicijat…“
Kasnije, za vrijeme njezina djelovanja u Karlovcu 1958., stizale su poruke i nadahnuća od zatočenog kardinala blaženog Alojzija Stepinca iz Krašića, koje su prenosili svećenici sa svojih rekolekcija. „Sve su to bili poticaji koju su me jačali i oduševljavali u mom redovničkom pozivu“ – kazala nam je s. Marija. Za svoje duhovno dozrijevanje i pastoralno djelovanje rado je sudjelovala na glazbenim, pastoralnim, odgojnim i drugim susretima te svim događanjima naše Crkve.
Dodala bih ovdje dio zahvalnih riječi s. Mariji koje joj je uputio fra Tihomir Grgat prilikom njezina odlaska iz Hrvatske katoličke misije München 1997.
„Hvala joj za trinaestogodišnji rad u ovoj Hrvatskoj katoličkoj zajednici: trinaest godina svakodnevnog sjedanja za klavir ili harmonij i vježbanje s djecom; trinaest godina svakodnevnog oživljavanja liturgije sa sestrama, a blagdanom i nedjeljom i po dva do tri puta; trinaest godina nije bila bez nekoliko grupa vjeronauka; trinaest godina je često bila prva koja je nazvala dobrodošlicu gostu, putniku, namjerniku na vratima ove gigant-misije i u ovom gradu koji je praktično vrata Njemačke; trinaest godina nije izostala s pastoralnog sastanka u Njemačkoj i van nje i niti s jednog regionalnog sastanka. To je bilo trinaest godina pastoralnog nastojanja do umora.
Nije s. Marija bila samo ovih trinaest godina graditelj na njivi Božjoj ovdje u Münchenu. Cijeli njen život je nepoštedni trud i rad, od kako je krenula kao djevojčica iz Turjaka kraj Sinja pa u Šibenik, gdje se napojila plemenitosti i žara u zajednici Sestara franjevki od Bezgrješne po primjeru plemenitog oca Franje. Odatle je išla iz službe u službu kao sakristanka, orguljašica, katehistkinja, starešica i majka …“
Draga naša sestra Marija! Zahvaljujemo dragom Bogu za Vaš život, za vjerničko i redovničko svjedočenje, za predan i savjestan život u službi Bogu, Crkvi, našoj Družbi i ljudima kojima ste svjedočili Božju blizinu i dobrotu živeći za neprolazne vrijednosti. Milosrdni Otac u kojeg ste se uzdala neka vam oprostio sve ljudske slabosti i nedostatke i neka Vas primi u svoje Kraljevstvo svjetlosti, ljubavi i mira.
Rodbini s. Marije: sestri Nevenki s obitelji, bratu Stipi i Ivanu s obitelji, obitelji pokojnog brata Petra i ostaloj rodbini izražavam u svoje ime i u ime svih naših sestara iskrenu sućut.
Zahvaljujem svim našim sestrama koje su se brinule i njegovale s. Mariju u njezinoj bolesti, osobito zahvaljujem s. Snježani za njezinu požrtvovnost. Isto tako zahvaljujemo liječnicima i medicinskom osoblju za svu pomoć koju su pružili s. Mariji i svim našim sestrama.
S. Marija, počivajte u miru Božjem, a mi Vas pratimo svojim molitvama!
