Na uočnicu sv. Franje, 3. listopada sestre iz Šibenika i Vodica sudjelovale su na trećem danu trodnevnice u samostanskoj crkvi sv. Franje koju je predvodio fra Željko Klarić te na Obredu preminuća sv. Franje koje je predvodio gvardijan fra Josip Ivanović.
Svetkovina sv. Franje je u kući matici bila posebno svečana. Uz sestre iz Vodica, Primoštena, Stankovaca i Šibenika proslavljeni su jubileji redovničkih zavjeta: s. Branka Nimac 50. obljetnicu, a s. Rozalija Đurić 60. obljetnicu. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je don Krešimir Mateša, katedralni župnik.
U homiliji naglasio kako je sv. Franjo jedan od najvećih svetaca Katoličke Crkve i pozvao sve koji ga nasljeduju da se po njemu što više približe Isusu. Nadživio je svoje vrijeme i postao jednako rječit i nama danas za ovo suvremeno doba. Franjo je bio istinski apostol Božjega mira i ljubavi svome vremenu i ostat će to do konca vremena cijeloj Crkvi i svijetu. Znamo da je i njegov put do posvećenja pripadnosti Bogu imao svoje faze. Po njegovu primjeru i svoj život usmjerimo prema dobru vlastitom i naših bližnjih. Sveti je Franjo u godinama svoga života prepoznao da je jaram koji Krist nudi najbolji i po njemu se ostvaruje spasenje. Učiti od Isusa kako je to učio Franjo postajući neprestano sve ponizniji kako je rastao u Duhu i vršeći poziv na koji ga je Bog pozvao.
Povezao je sv. Franju s našom službenicom Božjom majkom Klarom koja je živeći po Božjem pozivu u Promini pozvana u Šibenik gdje je okupila zajednicu i bila prepoznata životom po pravilu Trećeg samostanskog reda živeći i njegujući zajedništvo, siromaštvo i pokoru. Potakao je i sestre jubilarke da svijetle poput njihovih svijeća pokazuju spremnost da i dalje nastave nositi Kristov jaram i ne posustanu. Jedino ćemo tako biti prepoznati kao Kristovi i preko toga križa postići i život i uskrsnuće. Budite svjetlo koje će i mlađima pokazivati put kako treba živjeti i služiti Kristu po uzoru na svetog oca Franju i vašu utemeljiteljicu sestru Klaru.
Sestre Branka i Rozalija su tijekom ovog misnog slavlja obnovile svoje zavjete. Pod vodstvom s. Mirjane Pavić sestre su pjesmom zahvalile Gospodinu na daru sestara.
U zajedništvu oko obiteljskog stola nastavljeno je radosno ozračje. Ukratko je predstavljen redovnički put današnjih slavljenica.
s. Branka Nimac rođena je u Lišanima Ostrovačkim, u našu Družbu dolazi nakon 8. razreda, 2. kolovoza 1969. godine. Nakon Postulata i dvije godine Novicijata, 12. rujna 1972. polaže prve zavjete, a pet godina kasnije i doživotne zavjete. U Zagrebu je završila Srednju medicinsku školu. Pet godina je radila u našem DV u Zagrebu te godinu na Visovcu kao pomoć u domaćinstvu. Većinu svog redovničkog života provela je u inozemstvu radeći u Domovima za starije i nemoćne osobe u Beču te u Munchenu – Perlachu. Osam je godina bila kućna predstojnica u Perlachu te jedan mandat vrhovna savjetnica (2001. – 2007.). Sestre koje su s njom živjele i radile opisuju je kao nadasve vrijednu, skromnu, jednostavnu, razboritu i pouzdanu sestru. Uslužnost i blagost rese je i danas. I u vremenu umirovljenja poslušnost joj je neizostavna sastavnica života te pomaže u kući matici gdje god je sestre trebaju. A u svemu tome obiluje i humorom i radošću.
s. Rozalija Đurić je davne 1959. iz župe Orubica kraj Nove Gradiške došla u našu Družbu u Šibenik. U Šibeniku je položila svoje prve zavjete, a 1965. položila je doživotne zavjete u Zagrebu. Školovala se za medicinsku sestru u Zagrebu i Splitu. A radna mjesta su joj tkala bogato životno iskustvo: u dva navrata posao u domu u Trogiru, zatim ručni radovi i tkanje torbica u Šibeniku dvije godine, rad u staračkom domu u Klaićevoj pa rad u bolnci u Bad Mergentheimu u Njemačkoj te u bolnici u Beču. Rad u staračkom domu u Burgkirchen, u Njemačkoj te u Minhen-Allgauer gdje je jedno vrijeme bila i odgovorna medicinska sestra u domu sv. Elizabeze, te je istom Domu bili i predstojnica našim sestrama sedam godina. Tu ostajete do zatvaranja doma. Povratkom u domovinu najprije ju poslušnost vodi u Primošten te od 2011. u Zagreb.
Kako su istaknule obje svečarice, sve proživljeno i ostvareno ne bi bilo moguće bez osobne i zajedničke molitve, razmatranja i sudjelovanja u svetim misama. Tako neka bude i svima nama!
