Okrijepljena svetim sakramentima preminula je na blagdan sv. Marte, u subotu 29. srpnja u našem samostanu u Zagrebu, u 95. godini života i 74. godini redovništva naša s. Hozana (Ana) Sučić, najstarija članica naše Družbe. Na posljednji počinak ispratili su je na zagrebačkom groblju Mirogoj u utorak 1. kolovoza njezina rodbina, prijatelji i sestre. Sprovodne obrede na Mirogoju i Svetu Misu zadušnicu u samostanskoj kapeli na Pantovčaku predvodio je fra Zdravko Lazić, duhovnik i ispovjednik sestara uz koncelebraciju vlč. Franje Mezaka koji svakodnevno ima sestrama Svetu Misu.
Ispraćajući s. Hozanu fra Zdravko je u svojoj homiliji između ostalog kazao: „S. Hozana dala je jedno snažno svjedočanstvo ispunjena i zaokružena života dočekavši spremna kao Kristova zaručnica prijelaz iz ovog vremenitog života kojega razumijemo u onaj vječni u kojega istinski vjerujemo. Zato nam u ovom trenutku riječ Božja koja nam je naviještena želi darovati utjehu i nadu. Isus nas tješi, kako evanđelje svjedoči, plačući ljudskim suzama, tješeći Martu i Mariju zbog smrti njihova brata Lazara. Ali im ukazuje na one duboke istine, osobito Marti da će Lazar morati ponovo umrijeti na zemlji da bi mogao živjeti vječno. Zato i mi svoj pogled uzdižemo prema nebu, prema gore, zahvalni što je život pokojne s. Hozane okrunjen tom vjerom da može poći u susret svome nebeskom Zaručniku i živjeti s njime u blaženoj vječnosti.
Isus nam pruža nadu kojom promatramo sa zahvalnošću živote svojih bližnjih. Tom nadom vidimo sve ono u čemu se trudila naša pokojna s. Hozana, razviti one lijepe ljudske vrline koje je ponijela iz svoga doma, od svojih dragih roditelja na koje je bila ponosna i svoje obitelji. Vrline koje je razvila kroz odgoj svojih sestara kada je spremno krenula u Družbu sestara franjevki i dopustila da je one oblikuju kao redovnicu da bi mogla kroz tri velike ljubavi svojega života svjedočiti o vrijednostima koje je ugradila u svoj život. Kako je sama znala govoriti, to je njezina draga Družba, uvijek u čežnji srca samo da to djelo Družbe uvijek ostane onako kako je to utemeljiteljica službenica Božja majka Klara željela. Druga ljubav bila je Crkva Kristova i uvijek je željela da biskupi i svećenici žive autentično svoje poslanje, a osobito da ostanemo vjerni Isusu Kristu onako kako je On to želio. A onda, treća ljubav je bila domovina. Silno je željela da vlada mir, da se duhovno obnovi naš narod, da ostanemo vjerni Isusu Kristu i njegovoj Crkvi. Za to je molila.
Možemo prepoznati da je zaista željela kroz svoj život biti takva. Najprije kao mlada sestra radila je u službi sakristanke, a kasnije najveći dio svojega života radila je u državnoj službi u Domu umirovljenika. Mnogi je pamte do današnjeg dana kao savjesnu i odgovornu u svome poslu. Uvijek joj je bio duboki motiv da ne osramoti lice Crkve, da njezino djelovanje bude na visini, da ne osramoti lice svoje Družbe. I zaista su mnogi svjedočili kako je u svome poslanju, vodeći knjigovodstvo Doma, bila i mudra i spretna, i nadasve savjesna, da nikada nije falio ni jedan novčić.
Kao što se trudila živjeti savjesno svoju službu, tako se trudila intenzivno živjeti i svoj duhovni život. Koliko puta mi je znala reći: ‘Kada dolazite, ako sestre i kažu da ne dođete k meni jer ne treba, Vi samo dođite da ne propustim ispovijed, jer uvijek sam cijenila svetu ispovijed, a ovih godina svojega života, jeseni života još više osjećam snagu i potrebu Božjega milosrđa. Jer samo se u to milosrđe uzdajući mogu očekivati ono što je Gospodin obećao onima koji ga ljube.’
Možemo prepoznati i vidjeti simboliku njezinoga prijelaza. Prešla je Gospodinu u subotu, Marijin dan, kako to u lijepoj tradiciji kršćani od davnine njeguju pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Gotovo uvijek je držala krunicu u svojim rukama. I kad bih je htio pohvaliti, znala je reći: ‘Pustite Vi, držim ja krunicu, ali ne molim ja uvijek. Nemojte Vi mene hvaliti!’ Ali vjerujem da je dobro molila i dobro izmolila da joj Gospa bude na času njezine smrti, njezinoga prijelaza.
Mi se danas opraštamo od franjevke s. Hozane. A za nas franjevce i franjevke je po uzoru na sv. Franju najdraži blagdan Porcijunkula, Marija anđeoska, zato što nam je to najveća utjeha i nada. Sveti Franjo je izmolio Porcijunkulski oprost sa željom, da po Marijinom zagovoru, sve ljude povede u nebo. Upravo danas u podne započinje molitva toga oprosta i traje sutra cijeli dan. Po Božjem milosrđu, Marijinom zagovoru i molitvi sv. Franje povjeravamo život naše drage pokojne s. Hozane s kojom se s ljubavlju i zahvalnošću opraštamo zahvaljujući za njezin ispunjeni život.
I ako bi možda sestru s. Hozanu netko drugačije doživljavao, ja bih kao duhovni testament istaknuo kod s. Hozane što mi je bilo jako lijepo kao svjedočanstvo njezinoga života. Upravo ono što smo govorili: njezina jednostavnost, njezina pobožnost i savjesnost. A onda što joj je i u dubokoj starosti uvijek bilo stalo do Boga, do bližnjega, do Družbe, do Crkve, do domovine. I tu krepost bih volio za svaku od vas sestara, a bit ću sebičan – i za sebe. Kao i za onu koja će, ako Bog da, doći na njezino mjesto da se isto tako ostvari kao franjevka kao što se naša s. Hozana ostvarila i kao žena mudra, vrijedna i razborita te kao redovnica pripadajući do kraja svim srcem svojoj Družbi i kao ona koja je željela svjedočiti Božju ljubav i svoje služenje u narodu. Amen!“, zaključio je svoju homiliju fra Zdravko.
Oproštajne riječi vrhovne poglavarice
Od s. Hozane oprostila se na kraju Svete Mise u ime Družbe vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić.
„Poštovani fra Zdravko, poštovani vlč. Franjo, draga rodbino naše preminule sestre Hozane, dragi prijatelji, drage sestre!
Okupljeni u molitvi ispratili smo našu s. Hozanu na vječni počinak gdje se smirila u Gospodinu i vjerujemo da je u radosnom susretu zagrlila svoga Zaručnika kojem je svoj život posvetila.
S. Hozana preminula je u subotu, 29. srpnja u našem samostanu, u 95. godini života i 74. godini redovništva. Vidjelo se da se njezin život pomalo gasi i dogorijeva kao svijeća. Okružena brigom i pažnjom sestara umrla je na dan svete Marte. Njezina majka zvala se je Marta i s. Hozana redovito je plaćala svete Mise za svoju pokojnu majku na njezin imendan. Sigurno su je sv. Marta i njezina majka dočekale u nebu gdje se susrela licem u lice sa svojim Stvoriteljem i Otkupiteljem. Umrla je u subotu, na dan Blažene Djevice Marije. I u tome čitamo neko značenje, jer je s. Hozana uvijek rado molila krunicu, osobito kada je bila kroz više od dvije i po godine vezana uz bolesnički krevet. Krunica joj je ulijevala sigurnost da je uz nju naša Gospa i zato ju je čvrsto držala i nije ju ispuštala iz ruku.
S. Hozana, krsnim imenom Ana Sučić rođena je 22. svibnja 1929. u Otavicama od oca Mije i majke Marte rođene Mešin. Imala je 4 sestre: Mariju, Mandu, Ljubicu i Katu.
U samostan u Šibeniku došla je 31. travnja 1947. godine i iste godine, 14. prosinca primljena je u novicijat u Drnišu. Prve zavjete položila je u Šibeniku 16. siječnja 1949.adoživotne 27. siječnja 1952. godine. Kao mlada sestra vršila je sakristansku službu u župi Gospe van grada u Šibeniku, u dva navrata u Drnišu, potom u Sumartinu, a od 1957. do 1958. u Karlovcu u župi Presvetog Trojstva. Iz Karlovca odlazi u Senj, gdje je do 1964. radila u biskupiji i posluživala modruško-senjskog biskupa Viktora Burića. Iz Senja odlazi u Primošten, gdje ostaje kratko, do 14. veljače 1965. kada je premještena u Zagreb, u naš samostan u Buconjićevoj ulici. Tu je uz rad nastavila školovanje, srednju i višu ekonomsku školu. Kada se kuća u Buconjićevoj prodala 1978. s. Hozana se preselila u naš samostan ovdje na Pantovčaku.
Od 15. veljače 1965. do 30. lipnja 1994. bila je zaposlena u Domu umirovljenika Centar (Klaićeva 10) gdje je radila u tajništvu i vodila računovodstvo Doma. Bilo je to vrijeme komunističke vlasti kada je na više načina trebalo posvjedočiti svoj redovnički identitet. Izložena raznim izazovima uvijek je mudrim i čvrstim stavovima odolijevala raznim kušnjama. Sestra Hozana je svoj rad obavljala s puno ljubavi i odgovorno sve do zaslužene mirovine. U mirovini je, od 1997. do 2012. vodila financijske poslove – računovodstvo u našem vrtiću Brat Sunce, gdje je s jednakom revnošću, preciznošću i ljubavlju obavljala svoj posao.
Uz redovite poslove, cijeli život bavila se ručnim radovima u čemu je bila prava umjetnica. Vezla je goblene, izrađivala tenerife i čipke u raznim tehnikama za oltarnike i crkveno ruho, … U ranijim godinama, kada su se sestre bavile ručnim radovima i od toga živjele, s. Hozana je tkala, šivala nadmadrace, jorgane, plela, vezla posteljinu… Napisala je u jednoj anketi da je uživala u svakom ručnom stvaralaštvu. ‘Posebnu radost imala sam kada je rad bio gotov, divila sam se njegovoj ljepoti.’
Svojim posvećenjem Bogu, molitvom, požrtvovnim i savjesnim radom te djelima ljubavi pridonosila je dobru Crkve i svoje redovničke Zajednice. Posebno je bila osjetljiva za slabije i siromašnije ljude. Pamtit ćemo je po njezinoj revnosti u molitvi i poslu. Mnoge od nas sjećaju se kako se zajedno sa s. Damjanom rano ustajala da bi izmolila svoje jutarnje molitve, a onda bi išla na posao.
S velikim interesom pratila je sva događanja u Crkvi, kao i na raznim područjima društvenog života. Na njezin život ostavio je snažan pečat Drugi svjetski rat, kada su četnici zapalili njih u kući i kako su bježali da bi spasili glavu. Kada bismo ju posjetile na njezinom bolesničkom krevetu često se prisjećala upravo tih nemilih događaja iz mladosti i povezivala ih s događajima u Domovinskom ratu.
Sada se oslobodila svih tih strahova i mučnih sjećanja. Zahvaljujemo Gospodinu za dar njezina života i za poziv u našu redovničku zajednicu. Molimo da ju Krist, Kralj svemoćni, koji je smrt uništio svojim uskrsnućem, primi sada u svoj zagrljaj i da u Očevu kraljevstvu bude svu vječnost blažena.
Zahvaljujemo sestrama ovdje na Pantovčaku, osobito s. Davorini, s. Katarini, s. Ivanki i predstojnici s. Zvonimiri za njihovu brižljivost i neumornu pomoć i požrtvovnost u danonoćnoj skrbi za s. Hozanu. Neka ih Gospodin nagradi vječnim dobrima za njihovu ljubav i osjetljivost za duhovne i tjelesne potrebe naše preminule sestre.
Hvala fra Zdravku i vlč. Franji za vođenje sprovodnih obreda i za ovu Svetu Misu zadušnicu.
Rodbini s. Hozane izražavamo iskrenu sućut, a u molitvi za njezinu dušu ostajemo i dalje povezani.
S. Hozana, počivajte u miru Božjem!“
