Nakon šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. A Petar prihvati i reče Isusu: ”Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.” Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: ”Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!” (Mt 17,1-2.4-5)
Govoriš nam, Gospodine, u ovom otajstvu o tajni lica u kojemu se zrcali sva čovjekova nutrina i njegov život; sve čovjekove radosti i želje, ali i svi promašaji, rane i boli; o licu koje može postati preobraženo ako u njemu prepoznamo Tvoje; o licu koje poziva da se naše lice ”učini jednim ogledalom ovoga mista”, poput lica majke Klare.
Daj, Gospodine, da se ogledamo u lice majke Klare, da poput nje i Majke Marije u licima ljudi oko nas prepoznajemo Tvoje, da naša lica budu odraz Tvoga lica. Amen.