Nakon često upućivanih molbi učenika u OŠ Pantovčak, odlučila sam se u dogovoru s prof. kemije Ivom Markulin, prof. likovne kulture Tihomirom Razumom otići i na jedno kreativno i duhovno hodočašće u Zadar, Šibenik, Visovac i na povratku Udbinu. Djeca se vesele putovanju, zajedništvu, molitvi, upoznavanju novih mjesta.
Naša vesela družina od 56 djece krenula je na put u petak, 19. travnja nakon odrađenog dijela nastave. Dok je nekoliko djece ostalo u suzama jer nije bilo mjesta u autobusu za njih. Poslijepodne smo, po dolasku u Zadar, razgledavali centar grada: crkve Sv. Donata i Sv. Stošije, morske orgulje i pozdrav suncu, Trg pet bunara i Perivoj kraljice Jelene, Kalelargu, posjetili smo izložbu Zlato i srebro Zadra, koja unutar hrvatske kulturne baštine zauzima važno mjesto. Upoznali smo sestre Benediktinke koje žive po pravilu sv. Benedikta sažeto geslom “Moli i radi da se u svemu slavi Bog”. Uz malo slobodnog vremena krenuli smo prema Šibeniku i Katoličkoj osnovnoj školi gdje nas je čekala večera i noćenje.
Ujutro nakon doručka dočekala nas je s. Mandica Starčević – ravnateljica škole. Objasnila nam je kako škola živi i pokazala kreativnost učenika i učitelja. Oduševili smo se onim što smo vidjeli i čuli o radu škole. Zatim smo išli prema staroj jezgri Šibenika. Ispred katedrale dočekao nas je župnik don Krešimir Mateša koji nam je protumačio važnost katedrale sv. Jakova, za hrvatsku i svjetsku baštinu i veličanstvenu krstionicu. Zatim smo krenuli prema crkvi sv. Lovre gdje nas je dočekala časna majka s. Terezija Zemljić koja nas je upoznala s likom i djelom utemeljiteljice naše Družbe Sestara Franjevki od Bezgrješne službenice Božje majke Klare Žižić. Na njezinom grobu zajedno smo se pomolili za naše mnoge nakane. Krenuli smo prema samostanu naših sestara gdje smo ugošćeni i radosno dočekani od predstojnice s. Nevenke Grgat i svih sestara. Vidjeli smo izbližega život u samostanu i sestre, posjetili naš vrtić “Brat Sunce” i pomolili se u našoj kapeli. Nismo zaboravili našeg prvog hrvatskog sveca Nikolu Tavelića zato smo posjetili njegovo Nacionalno svetište svetište gdje nas je dočekao fra Augustin Kordić i ponovio nam najvažnije o našem mučeniku. Uz malo slobodnog vremena krenuli smo prema mističnom franjevačkom otočiću Visovcu koji nas je očarao svojom ljepotom i duhovnim mirom da smo poželjeli ostati. Velikodušni franjevci su dozvolili učenicima kratko upravljati brodicama.
Put smo završili posjetom Crkve Hrvatskih mučenika na Udbini, mjesto svih hrvatskih stradanja i muka hrvatskog naroda do ostvarenja svoje države i slobode. Pomolili se i sjetili svih mučenika hrvatskog naroda i zahvalili za svoju slobodu i našu prelijepu Domovinu.
I na kraju ovog velikog korisnog putovanja vratili smo se svojim domovima ispunjeni radošću, oduševljenjem, ljepotom zajedništva. Sretni i presretni što smo toliko toga prošli, upoznali život Bogu posvećenih osoba, njihovu radost i predanje Bogu kao i velikodušnost i radost Franjinih sinova i kćeri. Roditelji učenika također zahvaljuju na ovom putovanju, jer su im djeca prenijela oduševljene dojmove. I to nije kraj… kad smo stigli u ponedjeljak u školu glavna pitanja po školskih hodnicima bila su: “Kako vam je bilo i časna kad ćemo opet ići i možemo li i mi s vama?” Kako onda reći ne?!
s. Monika Brčić
