U trodnevnoj molitvenoj pripremi za spomendan preminuća službenice Božje majke Klare Žižić sestre su u cijeloj Družbi razmatrale o vrlinama i krepostima majke Klare prigodnim meditativnim molitvenim uvodima u otajstva Gospine krunice. U takvoj molitvenoj pripremi želja je bila da „posvijestimo svoju odgovornost za sebe i druge, da se uvijek iznova vraćamo na čiste izvore Božje istine i njegove svete volje koju želimo svaki dan iznova što temeljitije živjeti i svjedočiti drugima.“ (iz poruke sestrama vrhovne poglavarice s. Terezije Zemljić ).
Na sam spomendan preminuća, na blagdan sv. Mateja 21. rujna, u kući matici sestre su nakon jutarnje svete mise imale cjelodnevno euharistijsko klanjanje. U predvečerje dana u samostanskoj crkvi sv. Lovre gdje se nalazi grob majke Klare, u zajedništvu sa sestrama iz okolnih župa i okupljenim vjernicima izmolile su Večernju molitvu časoslova i krunicu s meditativnim tekstovima.
Svečano euharistijsko slavlje predslavio je generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić u zajedništvu s nekolicinom svećenika. U homiliji je liturgijska čitanja (Ef 4,1-7.11-13, Mt 9,9-13;) povezao s likom sv. Mateja i majke Klare.
… „Pred nama su danas dva takva Božja ugodnika: sv. Matej i sl. B. majka Klara Žižić. Njihovi životni putovi bili su sasvim različiti. Živjeli su u različitim vremenima, na različitim prostorima i u različitim okolnostima. Ipak, unatoč svim tim razlikama, ono najvažnije u njihovim životima je isto. To je osoba Isusa Krista, našega Učitelja i Spasitelja. Matej ga je, prema vlastitom svjedočanstvu, upoznao u odrasloj dobi, kada je Isus prošao pored njegove carinarnice, pogledao ga i pozvao. A on je ustao i pošao za njim. Majka Klara, rođena i odrasla kao Mara Žižić u Promini, od malena ga je upoznala po svojim pobožnim roditeljima i zauzetim franjevcima dušobrižnicima. Matej je svoje svjedočanstvo ostavio zapisano u svom evanđelju, kojim se hrani cijela Crkva. Majka Klara ostavila ga je u naslijeđe svojim duhovnim kćerima sestrama Družbe franjevki od Bezgrješne, koje neumorno nastavljaju njezino djelo.
U ova dva uzora na vrlo zoran način vidimo stvarnost Crkve kakvom ju je opisao sv. Pavao. Crkva je jedna, je je jedan Krist koji ju je ustanovio i koji je uzdržava. Ali u njoj postoje vrlo različite karizme i službe koje je zajedno izgrađuju na slavu Božju i spasenje ljudi. U njoj je i naše mjesto, koje trebamo vjerom otkriti i uz pomoć Božje milosti živjeti.
Matejev šturi izvještaj o vlastitom pozivu zapravo je vrlo iscrpan prikaz obraćenja, izlaska iz stanja duhovne beživotnosti u stanje života u milosti. On je započeo onoga časa kada je Isus prošao kroz njegov život, pogledao ga i pozvao. Bio je to pogled koji je Mateja proniknuo do dna njegova nemirnog srca. A poziv je u njemu probudio davno potisnutu nadu da je mir duše moguć. Bog nas nikada ne ostavlja bez svoje božanske prisutnosti. On je uvijek tu. Za njega nitko nikada nije izgubljen. Ne postoje životna stanja ili prostori u kojima se on ne bi pojavio i svojim pogledom tražio svakoga od nas. To je pogled prepun božanske milosti, pogled koji proniče, ozdravlja, oživljava i ispunja blaženstvom.
Kada je čuo poziv, Matej ustaje i polazi za Isusom. Vrlo je zanimljivo da on ovdje za ustati koristi glagol (grč. anistemi) koji zapravo znači uskrsnuti, ustati od mrtvih. Matej nije samo ustao od cariničkog pulta i krenuo za Isusom. On je uskrsnuo na novi život. Božji pohod uvijek je poziv da ga slijedimo. A taj poziv je u konačnici poziv na uskrsnuće. Prihvatiti Isusov poziv da ga slijedimo znači uskrsnuti. Živjeti svetim životom znači živjeti kao onaj koji je već uskrsnuo. A svaki drugi i drugačiji način života je život polaganog umiranja.
Kako već rekoh, majka Klara upoznala je Isusa od najranije dobi. Upoznala ga je, doživjela njegov pogled i čula njegov poziv. Jednakom odlučnošću poput Mateja i ona je ustala i pošla. Najprije u rodnoj Promini zauzeto se trudila oko vjerskog odgoja svojih Prominjana, koji su u teškim vremenima Turskog ugnjetavanja lako malaksali u vjeri i kršćanskom životu. S istim žarom svoje poslanje ljubavi nastavila je po dolasku u Šibenik. Posvetila se služenju najpotrebnijima i poučavanju u vjeri i pobožnosti. Uz Isusa poseban uzor su joj bili sv. Franjo, po čijem je pravilu živjela, i sv. Klara. I kao što je Matejevo svjedočenje, zapisano u evanđelje, Crkva prepoznala kao sveti tekst dostojan da bude ugrađen njezino naviještanje Isusova evanđelja, tako su mnoge druge djevojke u Klarinom životu prepoznale uzornu svetost koja ih je potakla da i one krenu njezinim putem. Draga braćo i sestre, potaknuti primjerima sv. Mateja i majke Klare, otvorimo se i mi Božjem pohodu u naš život. Tražimo Isusov pogled milosrđa. Dopustimo mu da u nama probudi želju za svetim životom te spremno ustanimo i pođimo za njim…“
Nakon popričesne molitve okupljenima je riječi zahvale i poticaj na molitvu majci Klari uputila vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić. Navela je nekoliko primjera molitava ljudi u različitim potrebama te pojedina uslišanja osoba koje su se molile majci Klari.
Na grobu službenice Božje majke Klare predvodio je mons. Marinko molitvu za njezino proglašenje blaženom. Euharistijsko slavlje pjesmom je uzveličao Vokalni sastav Cor Christi, koji redovito sudjeluje u liturgijskim slavljima u crkvi sv. Lovre.
