Blagdan sv. Franje Asiškog svečano je proslavljen u našem samostanu na zagrebačkom Pantovčaku. Večernje misno slavlje s prigodnom homilijom predvodio je o. Danijel Hranilović uz asistenciju domaćeg župnika vlč. Vladimira Kerečenija. U homiliji je o. Danijel približio osobine sv. Franje koje su i nama stavljene na nasljedovanje:
U godini kada franjevačka obitelj slavi osamsto godina od kada je sveti Franjo Asiški na brdu La Verna, za vrijeme svoga mističnoga iskustva i susreta sa Isusom, zadobio stigme na svome tijelu, a čije su relikvije ovih dana prisutne u našoj domovini, želim izraziti zahvalnost našim sestrama franjevkama na pozivu, kao i radost što u zajedništvu s vama ovdje okupljenima proslavljamo serafskog oca Franju. Vjerujem kako je svima nama, u onim bitnim sastavnicama poznat njegov životopis. No, bez obzira na tu činjenicu potpuno opravdano možemo postaviti pitanje što je to po čemu on i danas ostaje, ali i postaje, nadahnuće za tolike vjernike. Više je odgovora kojima možemo odgovoriti na ovo pitanje, i ne bi ih ni mogli do kraja sve istaknuti. Zato ćemo istaknuti one za koje smatram da su poziv i poticaj i nama danas. Temeljni odgovor na ovo pitanje možemo prepoznati zagledani u život svetoga Franje, u njegovu poniznost, jednostavnost i malenost koje su se učvrstile i usavršile po njegovoj istinskoj i potpunoj predanosti Bogu. A to Franjino predanje možemo prepoznati po sljedećem:
Poznato nam je da je sveti Franjo na poseban način častio otajstvo Božjega utjelovljenja i dolaska na svijet. Za njega je Isus upravo ta Riječ, Očeva riječ, koja je tijelom postala, koja je ušla u naš svijet i time pokazala koji nam je putem ići da bi stigli Ocu. U osobi Isusa Krista prepoznaje nesebičnu Božju ljubav Boga prema čovjeku, a koja Franji daje sigurnost da svoj život preda Njemu u ruke. Zato je za njega Isus i postao jedini Put, Istina I Život.
Ako se po ovome prepoznaje Franjino predanje, s pravom se pitamo na koji je način to potpuno, istinsko predanje Franjo ostvario? Upravo to potpuno predanje sveti je Franjo ostvario po Božjoj riječi. S ovime dolazimo do prve stvarnosti koju bih volio istaknuti. Božja riječ koju razmatramo ne bi smjela ostati nešto apstraktno, beživotno, u rangu sa tolikim tekstovima koji nam se svakodnevno serviraju putem raznih medija. Ona je, i trebala bi postati i ostati, naše osobno iskustvo susreta s Bogom, iskustvo po kojoj Bog progovara svakome od nas pojedinačno. I kao što Bog progovara svetom Franji i poziva ga na zajedništvo sa sobom, to čini i danas sa svima nama. Drugim riječima, poziva nas da u vlastitoj malenosti i poniznosti postanemo istinski bogotražitelji. Stoga s razlogom postavljam pitanje, i sebi i vama: je li Božja riječ u mome životu istinsko iskustvo susreta s Bogom? U konačnici, što je za tebe Božja riječ? Sjetimo se: Franjo je tako vjerovao da kada čita evanđelje da to sam Krist progovara i očituje Božju volju.
Druga stvarnost: sveti Franjo u evanđelju prepoznaje Krista koji govori i on čvrsto vjeruje da je Gospodin prisutan u Božjoj riječi, evanđelju koje se navješćuje. Za Franju je evanđelje = Krist. Zato u dugogodišnjem traženju svoga životnoga smisla Franjo je u evanđelju, Božjoj riječi, pronašao odgovore na sva svoja mladenačka pitanja i smisao svoga života. Zato nas ne bi smjela ni čuditi njegova radikalnost života u potpunom skladu s Božjom riječi. Otkrio je da želi živjeti u skladu s Božjom riječi, sa evanđeljem. Zašto? Jer kroz evanđelje on otkriva Boga kao jedini i konačni smisao svoga života. Drugo pitanje: koji je tvoj smisao života? Gdje si ga, u kome ili čemu pronašao?
Treća stvarnost: Čitajući Tomu Čelanskog saznajemo o Franji da je bio je obasjan sjajem vječnoga svjetla te je kao takav vrlo dobro proniknuo u Sveto Pismo. Ovime prepoznajemo kako je sveti Franjo imao dar od Boga ulaziti u skrivenost Božjih otajstava. Na koji je način to ostvario? Kako i ja mogu ostvariti taj dar i ostvarenje istinskog susreta sa živim Bogom po njegovoj Riječi? To ostvarenje ostvarujemo, po primjeru svetoga Franje, čistoćom srca i žarkom ljubavlju prema Gospodinu koja i nas, današnje slušatelje, čini otvorenima da Riječ koju primismo jedino na ovaj način možemo utisnutu u svoju dušu, usvojiti, zapamtiti, a onda i pretočiti u konkretni život i djelo. Iz ovoga proizlazi pitanje i nama: kakvo je moje srce? Koliko je slobodno od svih mojih slabosti, grijeha i navezanosti na ovaj svijet? Koliko u njemu ima ljubavi, odnosno koliko je čisto da bi po svjedočanstvu moga života i ja postao vjerodostojni svjedok Kristova evanđelja?
Franjo evanđelje, Božju riječ postavlja kao temelj svoga života i djelovanja. Nastoji doslovce obdržavati evanđelje, čime postaje uzor evanđeoske savršenosti. Ovo poslanje stavlja pred svoju braću, ali i sve nas. Poziva te na savršenstvo, odnosno na svetost koja se može ostvariti ukoliko vlastiti život pretočimo u evanđelje. Želi da postanemo služitelji Božje riječi, evanđelja. A to služenje prepoznajemo u ljubavi na koju nas sam Krist poziva. Živjeti evanđelje znači živjeti ljubav. Pitanje: Kakva je moja ljubav? Prema Gospodinu, prema bližnjemu? Ili korak dalje: Tko je moj bližnji?
Isus, koji ne gleda na čovjekovo stanje, već prilazi svakom čovjeku nudeći mu spasenje, daruje iz te i zbog te ljubavi čitava sebe. Daruje nam se po Riječi koja i danas postaje Njegovo presveto Tijelo na našim oltarima, po oproštenje koje nam daje u trenucima kada u poniznosti i malenosti zbog učinjeno grijeha prosimo oproštenje i mir. Daruje nam se po čovjeku kojeg susrećemo jer u njemu prepoznajemo samoga Krista, svjesni one svetopisamske: što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste!
I na kraju dolazimo do zaključka: kao što Krist ne ograničava ljubav već je nesebično daruje svima, svaki čovjek postaje moj bližnji. To nam pokazuje i primjer života svetoga Franje. Svaki čovjek postaje bližnji kada iskažem ljubav i milosrđe. Čovjek kojem darujem sebe, svoje vrijeme, dio svoga života, dio svoje radosti, snage za ići dalje… Preispitajmo se kome po svojim postupcima postajem bližnji? Što činim od svega spomenutog, koliko se trudim da oslonjen na iskustvo susreta i zajedništva sa živim Bogom i čovjek pored mene osjeti blizinu, ljubav i milosrđe? Da preko svjedočanstva mog života taj isti čovjek osjeti Božju prisutnost. osjeti da je Bog tu, prisutan. I kada gubimo snage na tom putu, kada gubimo kompas i ne znamo kako dalje i ima li smisla sve to činiti: nemojmo zaboraviti da na tom putu nisi sam. Poput svetog Franje osloni se na Božju riječ, potraži savjet u njoj, predaj joj se i dopusti da sam Bog po toj Riječi djeluje i proslavi sebe u tvom životu. To je smisao našega života kojeg si i ti pozvan ovdje i sada ostvariti. Amen.
Slavlju sestara pridružio se lijepi broj vjernika župe sv. Kvirina te poznanici i prijatelji sestara i iz drugih župa. Svečanom slavlju svete mise, svojim skladnim pjevanjem doprinio je mješoviti zbor župe sv. Kvirina uz orguljašku pratnju voditeljice s. Lidije Grgat. Nakon blagovanja za euharistijskim stolom, zajedničko druženje u radosti i ljepoti ovog dana nastavljeno je za stolom tjelesne hrane.
s. Zvonimira Nimac
