Grupa hodočasnika iz Šibenika hodočastila je 7. i 8. veljače u Boku kotorsku u organizaciji katedralne župe sv. Jakova.
Cilj ovoga hodočašća bilo je sudjelovanje na proslavi svetoga Tripuna u Kotoru koji je zaštitnik ovoga grada i Kotorske biskupije ali i obilazak drugih značajnih mjesta.
Putovanje je prošlo u ugodnom ozračju, u molitvi i pjesmi koje je animirala s. Augustina Vukančić. Naš voditelj hodočašća gosp. Damir Žuvela, vodio je hodočašće besprijekorno u svakom trenutku, na pravom mjestu.
Na putu prema Kotorskom zaljevu, zaustavili smo se u župi Svetog Ivana Krstitelja u Ponikvama gdje je mjesni župnik don Vilim Petrović slavio svetu misu te nakon mise otvorio vrata župske kuće u kojoj nas je srdačno primio uz obilat obrok i kavu.
Nakon toga smo nastavili putovanje a u nekim dijelovima i obilnu kišu. Posjet otočiću Gospe od Škrpjela je bio doveden u pitanje, međutim kad smo došli u lijepi gradić Perast, kiša je potpuno prestala padati. Tako smo mogli posjetiti ovaj otočić, premda jako malen, ali bogat sadržajem. Gospina slika koja je stoljećima bila snaga i pomoć posebno pomorcima i kapetanima ovih krajeva dala je ovome otočiću posebno značenje. Naime, kad su braća Mortešići 1452. godine pronašli sliku na hridi i odnijeli je u Perast, čudom se vratila opet na hrid. Kad god bi ju odnijeli u Perast ona se opet vraćala. Onda su shvatili da Gospa želi da bude baš tu i tako su sagradili otočić donoseći kamenje. Gradnja je trajala 220 godina. Još uvijek postoji tradicija nasipavanja kamenja koje se svake godine održava 22. srpnja, tzv. fašinada.
Dalje smo krenuli prema našem glavnom odredištu Kotoru. Tamo nas je katedralni župnik primio i upoznao s likom svetog Tripuna i kotorskom katedralom a potom smo posjetili crkvu Svete Marije u kojoj se nalazi neraspadnuto tijelo blažene Ozane Kotorske.
Sutradan, u nedjelju 8. veljače sudjelovali smo na Središnjoj – vanjskoj proslavi svetog Tripuna. Kako je već uobičajeno po gradskom, a i crkvenom protokolu, glavna nositeljica na početku proslave je Bokeljska mornarica koja je svečanim mimohodom kroz grad uz glazbenu pratnju puhačkog orkestra započela slavlje. Nakon izvršene smotre mornara i počasnog plotuna, kotorski biskup Mladen Vukčić blagoslovio je početak kola. Mornari su izveli i jednu posebno zanimljivu i kompleksnu figuru „sidra“ koja nas je posebno oduševila.
Nakon kola uslijedilo je svečano misno slavlje u katedrali koje je predvodio splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić. U propovijedi je, između ostaloga, istaknuo kako slavlje svetog Tripuna nije samo uspomena na neki davni događaj, nego živa poruka Crkvi koja i danas želi ostati vjerna Kristu. Naglasio je i njegove svetačke i ljudske osobine koje su sačuvane u njegovim životopisima. Osvrnuo se i na značenje mučeništva posebno u vremenima velikih progonstava. Poslužio se riječima Tertulijana koji je bio svjedok progonstava: „Nikakve koristi od sve vaše okrutnosti: to je samo privlačna snaga koja druge vuče k našoj vjeri. Što nas više kosite mi postajemo brojniji,“ dodavši da su temelji Crkvi bili tako čvrsti jer je u njima ugrađena krv mučenika, i njihova velika ljubav prema Isusu. Naglasio je kako mučenici nisu bili fanatici već ljudi koji su imali duboku vjeru i ljudi dubokog iskustva Boga. Iz toga je proizlazila njihova vjernost, neustrašivost i snaga. To njihovi mučitelji nisu mogli razumjeti i čudili su se kako se kršćani ničega ne boje pa ni mučeništva prema kojemu idu s puno vedrine.
Istaknuo je kako je sveti Tripun „čuvar ovoga grada, njegovih stanovnika, njegovih obitelji, pomoraca i svih koji mu se utječu. Njegova prisutnost oblikovala je identitet ovoga grada, njegovu kulturu i glazbu, a i vjeru, bez obzira koliko danas bila zanemarena u odnosu na prijašnja stoljeća.”
Nadbiskup je pozvao nazočne da se pridruže sv. Tripunu u zaštiti i obrani svoga grada svojim poštenjem, zalaganjem za opće dobro, promicanjem pravednosti i istine, ljubavi i solidarnosti.
Nakon svete mise formirana je velika procesija ulicama grada, u kojoj su u pratnji crkvenih zvona, glazbara, povijesnih postrojbi i hodočasnika, nošene svete relikvije, a slavlje se završilo povratkom u katedralu.
Kad je završila procesija, počela je padati kiša.
Zahvalni dragom Bogu i onima koji su nam omogućili ovo hodočašće, vratili smo se u želji da naša vjera bude velika i snažna poput stijena koje stoje iznad grada koje štiti sveti Tripun, osamnaestogodišnji mučenik iz III. stoljeća.
s. Jozepka Vukančić
