Na mjesnom groblju Ban u Podstrani, u petak 16. siječnja sahranjena je pok. s. Snježana Banić. Sprovodne obrede i sv. misu predvodio je župnik župe Gospe od zdravlja u Podstrani don Mirko Šakić u koncelebraciji s devetoricom svećenika.
U homiliji je istaknuo važnost pripreme svakog od nas na susret s Gospodinom:
„…A ovaj jedan trenutak, trenutak smrti, bilo čije smrti, je trenutak kojem je potrebna čovjeku blizina. I čovjeku kakav je, tebi, meni uvijek je potrebna blizina nečega dobroga. I ovaj jedan trenutak koji nitko od nas ne može izbjeći…
Duboko vjerujem, iako je nisam toliko dovoljno poznavao, samo to što znam da je imala dobar smisao za humor, puno govori o njoj da je bila Božja sestra Snježana. I ovdje mnogi od vas bi mogli puno više reći o njoj, ali ja je duboko vjerujem da taj susret, taj trenutak koji se dogodio prije dva dana, da je za nju bio radostan.
I kad sve zbrojiš i oduzmeš u životu svakoga od nas, ali i svakoga ovdje, i mladoga i staroga, i velikoga i maloga, i bitnoga i nebitnoga, kad sve zbrojiš i oduzmeš, samo je važno s čim ćemo doći pred Boga. A toliko toga mi gradimo, za toliko toga se mi borimo i slušali smo svetog Pavla koji govori o gradnji šatora. Sve to što mi gradimo, sve što radimo i što god se trudimo u životu, kao časna sestra, kao svećenik, kao muž, otac, žena, majka, bavimo se svime i svi puno toga gradimo, puno smo toga radili, puno dobroga radili. Međutim, opet je to jedan šator.
A ono prema čemu idemo, ono za što vjerujemo da je sestra naša Snježana ušla u to, to je kuća. To je dom našeg Oca Nebeskoga. I sigurno, tijekom života imala je svojih trenutaka, dobrih, loših, imala je svojih pogrešaka. Ja vjerujem da, pogotovo ovaj sad period koji je bio njoj posebno težak, kao i vama sestrama koji ste bile uz nju stalno i pogotovo ovaj zadnji mjesec dana, da je bilo jedno vrijeme pripreme za taj susret. Neka joj dobri Bog naš Otac nebeski bude nagrada i neka je primi u svoj očinski zagrljaj!“
Nakon popričesne molitve, vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić predstavila je ukratko životni i redovnički put pok Snježane:
„…Okrijepljena svetim sakramentima, naša sestra preminula je u srijedu 14. siječnja na klinici za infektologiju Kliničkog bolničkog centra Split Križine. Posljednjih nešto više od mjesec dana koliko je provela u bolnici prošla je mukotrpan put. Zbog akutne respiracijske insuficijencije, stanja koje opasno po život, kada pluća ne mogu ukloniti ugljikov dioksid, sestri Snježani je pružena hitna intervencija u bolnici zbog otežanog disanja i bila je spojena na kisik i mehaničku ventilaciju.
Kako je od ranije bolovala od kronične obstruktivne plućne bolesti i 2008. operirala je pluća u Minhenskoj bolnici, ovog puta organizam je bio toliko iscrpljen da se njezin život ugasio. Svi koji su je posjećivali u bolnici vidjeli su kako se muči i kroz kakvu patnju prolazi. Liječnici su učinili sve što su mogli i zahvalni smo njima i medicinskim sestrama koji su danonoćno bdjele uz bolesnom sestru.
Sestra Snježana Banić, krasnim imenom Lucija, rođena je u župi Otok 23. ožujka 1947. od oca Andrije i majke Ive, rođene Livaja – Radman, u brojnoj obitelji, dva brata i šest sestara, od kojih su sada žive dvije naše sestre, s. Zvjezdana i s. Krešimira.
U naš samostan u Šibeniku došla je 3. listopada 1963. na vigiliju sv. Franje. Prve zavjete položila je nakon godine novicijata 9. prosinca 1965., a doživotne 8. prosinca 1975. Prošle godine proslavila je na svetkovinu Svetog Franje 60. obljetnicu svojih redovničkih zavjeta.
Nakon prvih zavjeta, već sljedeće godine 1966., povjerena joj je prva dužnost u Austriji u Beču gdje je radila kao njegovateljica u bolnici Wilhelminenspital a 1969. iz bolnice je prešla u Dom milosrđa (Haus der Barmherzigkeit), gdje je ostala do kraja 1971. Tada je premještena u Trogir gdje je radila u Domu starih i nemoćnih do 1972. Iz Trogira je premještena u Šibenik gdje je iz kuće matice vršila službu sakristanke u našoj župi Gospe van grada do kraja 1974.
Od tada do 1980. bila je sakristanka u Franjevačkom samostalnom u Sumartinu. Iz Sumartina je 1977. bila poslana u Rim, u Škotski koledž, gdje su naše sestre djelovale, u zamjenu za s. Fidelis. Međutim, već na samom putu za Rim, 3. rujna 1977. se razboljela i nije mogla preuzeti dužnost. Jedno je vrijeme bila smještena u rimskoj bolnici, ali se radi daljeg liječenja morala vratiti i nastavila je liječenje u Splitskoj bolnici. Nakon obavljenih pretraga i zadovoljavajućih nalaza, nastavila je oporavak u našoj kući u Splitu. Nakon Sumartina premještena je na godinu dana u Vodice, a iz Vodica odlazi 1983. u župu Drniš za sakristanku.
Sakristansku službu vršila je potom u Franjevačkoj crkvi Presvetog Trojstva u Kavlovcu od 1987. Od tada do 2008. 21 godinu bila je njegovateljica u domu Svete Elizabete u Munchenu. Zatvaranjem doma premještena je na stan sestrama u Perlach, Munchen gdje je nastavila s liječenjem nakon operacije pluća. 21.veljače 2011. vratila se u domovinu u naš samostan u Podstranu.
Rado je pomagala u kuhinji koja je dosta zahtjevna, gdje se u njoj sprema hrana i za djecu našeg vrtića, Brat Sunce. I kada joj je zdravlje bilo već vidno narušeno, osobito u posljednje vrijeme nije se predala beznađu.
S. Snježani smrt nije bila neka prijetnja od koje je bježala jer je i u vlastitoj obitelji doživjela mnoge smrti svojih najbližih. Vrlo rado je odlazila na sprovode mnogim redovnicama, svećenicima i poznanicima. Ona je kao sveti Franjo prema izričaju dobro mi došla sestrice smrti, smrti doživljavala vrlo blisko. I sada se susrela sa svojom smrću. I vjerujemo da je Gospodin kome je posvetila svoj život dočekao raširenih ruku i odveo je u kraj gdje smrt više ne kraljuje, da navike gleda svoga Stvoritelja i Otkupitelja…“
Pokojna s. Snježanu su ispratili njezine sestre, njezini najbliži, domaći župljani te sestre drugih redovničkih zajednica. Pokoj vječni daruj joj Gospodine!
