Svetkovinu Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije proslavile smo u i našem samostanu u Zagrebu euharistijskim slavljem, koje je predvodio mons. Tomislav Subotičanec, generalni vikar Zagrebačke nadbiskupije i nekadašnji župnik naše župe sv. Kvirina na Pantovčaku, uz koncelebraciju vlč. Franje Mezaka, koji slavi jutarnju svetu misu u našoj samostanskoj kapelici.
U predvečerje, kada se već spustio zimski mrak, simbolika svjetla u kapeli kao i metafora za Božjega Sina kao „mladoga Sunca s visine“ koji dolazi rasvijetliti tmine ljudskih srdaca još jasnije dolaze do izražaja. Upravo je Marija od Boga odabrana da na svijet donese to Svjetlo spasenja i zato ju je Bog preočuvao od posljedica istočnoga grijeha odnosno nedostatka iskonske Božje milosti koju su prvi ljudi izgubili prvim grijehom. Sav taj silni Božji naum objavljuje se anđelovim navještenjem Mariji da je izabrana biti Majka Sinu Božjemu. Upravo taj događaj iz evanđelja protumačio je mons. Subotičanec.
Počevši od iznenađujućega susreta Marije s anđelom u njezinom svakodnevnom životu, propovjednik je kazao da Marija nije bila spremna za taj susret i da se zasigurno uznemirila. „Otprilike znamo kako je to kad nam uobičajeni životni ritam bude poremećen nečim novim i neočekivanim. Kad se dogodi što nešto što nismo imali u planu, a pogotovo ako to od nas zahtijeva angažman ili nas tjera na mijenjanje naših navika. Uplašimo se, uznemirimo se. Nerijetko u sebi gunđamo i prosvjedujemo. Pitamo se zašto tako mora biti i jeli se to moglo izbjeći. Zašto nekog drugog to nije snašlo?“ No, Božji pogled se zaustavio upravo na Mariji, nastavio je mons. Subotičanec, ne zbog Marijinih zasluga nego zbog Božje mudrosti i providnosti kojima bira ljude za svoj naum spasenja da budu nosioci njegovih obećanja.
Iako je Marija zbunjena, u njezinim riječima „Evo službenice Gospodnje“ prepoznajemo njezinu hrabrost i vjernost i gledamo ju kao svijetli lik. „Zagledani u njezinu bezgrešnost i čistoću, sebe smatramo nedostojnima i slabima da bismo bili nositelji Božjih planova. Umjesto da Mariju pokušamo slijediti, radije odustajemo i ne usuđujemo se ni pomisliti da bi se Bog i s nama mogao poslužiti da budemo oruđe u njegovim planovima spasenja.“ To je stav grešnoga Adama, objasnio je propovjednik, koji se boji i skriva od Boga. Sasvim suprotno od Marije, koja se također bojala, ali je imala povjerenja u Boga i bila spremna predati se njegovu vodstvu. Zanimljivo je i to da je Marija opet nastavila živjeti svojim uobičajenim svakodnevnim životom, samo je još više prionula uz običnost svoga života. Zato je Marija nama, kojima Bog također povjerava posebnu životnu zadaću: „Trebamo samo u danima svoga života koji su mi darovani, u spokoju srca, vjerno živjeti život koji imam i u onim poslovima koji su mi povjereni. Na taj način Bog i nas uključuje u plan spasenja svih ljudi i po nama već sada izgrađuje svoje Kraljevstvo. Možemo ići Marijinim putem i reći Da Gospodinu, a možemo i drugim putem – sakriti se u nekakvo žbunje pored životnoga puta i poput Adama čekati da nas Bog pita: Gdje si i zašto si se sakrio?“, zaključio je svoju propovijed mons. Subotičanec.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao mješoviti zbog župe sv. Kvirina, a poslije mise smo nastavile slavlje i druženje s lijepim brojem okupljenih župljana. Radovali smo se da se možemo susresti u razgovoru licem u lice – slično poput Marije i njezina Božjega glasnika.
S. Valerija Kovač
