Stog’ mi se raduje srce i kliče duša, i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostavit’ dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, puninu radosti lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno. (Ps 16,9-11)
Govoriš nam, Gospodine, u ovom otajstvu o tajni zajedništva. Onu, koja Te je radosno primila iz krila Očeva, sada primaš u svoj zagrljaj u Nebo, u zajedništvo s Presvetim Trojstvom. Njezino dioništvo u Tvojem životu poprima vrhunac u zajedništvu Tvoje slave.
