DRUGI TURNUS DUHOVNIH VJEŽBI

U našem samostanu na Pantovčaku upriličen je drugi okret duhovnih vježbi od 27. do 31. kolovoza. Sudjelovale su 23 sestre s našim najstarijom sestrom Hozanom. Voditelj je bio vlč. Ivica Raguž, profesor dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu. Voditelj je uvodno istaknuo kako je smisleno duhovnih vježbi da uzletimo kao ptice i nahranimo se nebeskom hranom kako bi onda druge mogle hraniti. Pozvao nas je da budemo pozorne slušateljice Božje riječi i misliteljice, da razmatramo ono što smo čule. Duhovna razmatranja bila su vezana uz poruku starozavjetnog lika Davida u kojem se ogleda novi David, Isus Krist koji dolazi iz Davidova potomstva. Naša duhovnost oblikovana je psalmima koji odišu Davidovim duhom. Psalmi su laboratorij moga susreta s Bogom i sa sobom.

Kako su duhovne vježbe započele na spomendan sv. Monike a potom i sv. Augustina, voditelj nam se približio i njihovu duhovnu veličinu kao uzoru u našem Bogu posvećenom životu. Pozvane smo da budemo zaručnice lijepe Gospodinu kreposnim životom i da drugi osjete Božju prisutnost u našem srcu.

Uz Davida, središnji lik duhovnih vježbi, voditelj je prema odabranim poglavljima Prve i Druge knjige o Samuelu analizirao i druge likove vezane uz Davidu, posebno Šaulu, osobe koje su voljele Davida (David je bio ljubljiva osoba) ženu Mikalu i Jonatana, gatskog kralja, neprijatelja Davidova Akiša i Nabala, Nabalovu ženu Abigajilu, poniznu i svetu ženu, Natana, sina Davidova Abšaloma, Šimeja, starca Barzilaja i druge. U svojoj teološkoj analizi išao je za tim da se iz svih likova i njihovih postupaka približi duhovne poruke bitne za naš vjernički i redovnički život. Primjerice, važnost poniznosti, neopterećenosti vanjštinom, posluha, ljubavi, velikodušnosti, spremnosti na obradu, bliskosti s malim, neznatnim ljudima, spremnosti na žrtvu, na poništenje sebe i svoga „ja“, neproračunatosti, gracioznosti, čistoće srca i vida, čednosti,

Predzadnji dan bio je posvećen na poseban način sakramentu ispovijedi. Uz voditelja duhovnih vježbi pozvan je za ispovijedi i redoviti duhovnik sestara na Pantovčaku fra Zdravko Lazić s Kaptola. Stoga je voditelj posvetio svoja promišljanja Davidovu grijehu i kajanju, prema 2 Sam 11 i 12 ( Druga vojna na Amonce – Davidov grijeh, Natanovi prijekori – Davidovo kajanje, Smrt Bat-Šebina djeteta – Rođenje Salamonovo ). Davidova slabost i grijeh nam pokazuju kako i sami možemo pasti ali i kako ustati i započeti s novim životom. U grijehu je važno osjetilo vida: „David opazi ženu s krova gdje se kupa.“ Bio je ploča na bludnost, sklonost tjelesnim užicima. Stoga je potrebno činiti pravu askezu u osjetilu vidu.U ženskim redovničkim zajednicama njegova je čednost, čedno ponašanje. Pitanje je u kolikoj mjeri danas prisutno. Ne treba otvarati vrata osjetila vida đavlu. Drugi razlog Davidova pada je sreća, zadovoljstvo. David nije pao u grijeh kada ga je Šaul progonio nego kada je bio sretan, kada je bio kralj. Treba biti oprezan kada ti sve ide dobro. To je prigoda za trenutak da padneš. Čuvaj se sreće! Sretniji si u nesreći nego u sreći. Tada postoji manja opasnost da sagriješiš. Druga duhovna poruka primijetila je dinamiku grijeha. Nakon grijeha bludnosti s Bat-Šebom, ženom Urije Hetita David počinje lagati, a laž ga je dovela do ubojstva Urije. Jedan grijeh povlači za sobom drugi grijeh.Grijeh se uvijek predstavlja kao laž i skriva pred drugima, manipulira drugima. Treća duhovna poruka je Natan. Možemo potonuti, okoriti u grijehu. Zato je važan Natan da nas prekori. Prekoračiti treba s ljubavlju, u prispodobi kao Natan. Sebe trebamo prepoznati u Natanu. Prekoriti druge i dati se prekoriti od drugih, biti poučljive. Četvrta duhovna poruka je Davidovo priznanje grijeha, kajanje i pokora. „Sagriješio sam protiv Gospodina.“ Svaki grijeh je protiv Gospodina. Nitko ne može tako uvrijediti Krista kao mi kršćani. Grijeh laži, grijeh misli je grijeh protiv Krista. Oslobođenje od grijeha traži priznanje grijeha prije drugih. To je čin poniženja.Ispovijed uključuje taj čin stida, poniženja. Peta duhovna misao je važnost pokore. U današnjoj praksi gotovo je nestala, postala je beznačajna. Pokora je kazna, kako bismo potvrdili svoj bol, svoju muku što smo učinili grijeh protiv Boga. Trebali bismo sami sebi nametnuti pokoru kako bismo ga ispravili u svom životu što je krenulo krivo. Bez pokore milost ne može biti plodna u našem životu. Brzo smo pali polako trebamo ići s pokorom koji je uvijek ispravak, znak obraćenja u našem životu. Pokorom pokazuje spremnost da popravimo svoj život, dajemo zadovoljštinu za grijeh. Pokora je zacjeljivanje onog što smo grijehom posijali. Tko čini pokoru postaje bolji. Sv.Ivan Zlatousti ističe pet vrsta pokore: osuda grijeha, pobožna molitva, oprostiti uvredu drugom, milostinja (činiti dobro) i živjeti ponizno. Ispovijed raskajana grešnika, kojeg redovito molimo petkom u Časoslovu Večernje. U više navrata voditelj istaknut je kako je potrebno zavoljeti Davida i Novog Davida i dopustiti im da uđu u naš život i postanu nam uzori, mjerilo našeg života.

Važna duhovna pouka odnosi se na Davidovu radost. On je razigrana osoba u svojoj dobrohotnosti. Da se duhovna radost ne pretvori u obijest i grijeh David je prinio Gospodinu žrtvu. Potrebno je odreknuće od sebe u strahu Gospodnjem i spremnost radovati se u Gospodinu, jer Gospodin je radost. Tko živi za nešto veliko i pozitivno zaboravljajući na sebe u poniznosti taj je radostan. Valja se poništiti za nešto veliko.

Zaključne duhovne poruke o Davidu povezuju na poseban način s Novim Davidom Isusom Kristom i njegovim mukom. Progonjen od vlastitog sina David se uspinje na Maslinsku goru gdje posti za svog sina, čini pokoru i plače. Želi li redovnička zajednica ozdraviti ne može to bez pokore, pošte, plaće. Sotonu se jedino može istjerati postom i molitvom, a mi pokušavamo sve riješiti umom. David je velik u svome praštanju i poniznosti. Iako David do kraja života ostaje u grijehu, nakon Davida nema svjetiljke u Izraelu sve do Novog Davida koji je potpuno bez grijeha.

Uz svakodnevnu Svetu Misu i prigodnu homiliju voditelj je uz Povečerje imao i prigodno duhovno razmišljanje. Naše okupljanje oko zajedničkog stola u blagovaonici bilo je u šutnji, popraćeno kratkim čitanjem izabranih tekstova Svetog pisma. Zahvalne smo Bogu na ovim milosnim danima koji su nam darovani kako su imali priliku ući dublje u svoju nutrinu i obrađivanje obnoviti svoje predanje Bogu.  

Komentari

Odgovori