Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: ”Vina nemaju.” Kaže joj Isus: ”Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” Nato će njegova mati poslužiteljima: ”Što god vam rekne, učinite!” Kaže Isus poslužiteljima: ”Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha. Tada im reče: ”Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: ”Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.” Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. (Iv 2,3-5.7-11)
Govoriš nam, Gospodine, u ovom otajstvu o tajni poslušnosti kadroj usavršavati naše nesavršenosti i poticati nas da uvijek, u svim okolnostima, dajemo najbolji dio sebe, onako kako se je davala majka Klara. Govoriš nam o tajni koja povezuje dva srca: ono koje traži i Tvoje koje daje; koje razumije i nedostatak vina vjere i vina nade i vina ljubavi i vina radosti…
Ne dopusti, Gospodine, da se umorimo tražiti, nego daj da slijedimo poslušnost Majke Marije i majke Klare te po njoj pretvaraj naše ljudske nesavršenosti u oruđa svoga djelovanja kako bismo se viđale ”sveti život činiti u svakom obsluženju i dobri dili”. Amen.