DUHOVNE VJEŽBE „HAJDETE U OSAMU“

„Hajdete u osamu“ bio je moto duhovnih vježbi, koje su održane u našemu samostanu u Zagrebu, od 21. do 25. kolovoza. Duhovne vježbe, na kojima je sudjelovalo dvadesetak sestara iz naših zajednica u Zagrebu, Šibeniku, Podstrani-Grljevcu, Münchenu i Stankovcima, vodio je fra Zdravko Lazić, duhovnik sestara u Zagrebu.

Kroz razmatranja, euharistijska slavlja i molitvu časoslova te pobožnosti i osobne razgovore, fra Zdravko je sestre poticao da iskoriste darovano im vrijeme za preispitivanje i produbljivanje duhovnoga života, redovničkog zajedništva i osobnoga svjedočenja u izazovima današnjega vremena.

Koristeći svoje iskustvo duhovnoga vodstva, poruke Svetoga pisma i primjere svetaca, posebno svetoga Franje Asiškoga, fra Zdravko je promišljao i aktualizirao one teme koje čine sastavni dio redovničkoga života: upoznavanje samoga sebe kroz razmatranje, zahvalnost i kajanje; osluškivanje Božje volje i poticaja Duha; život i djelovanje po duhu Evanđelja; potreba izvanjske i nutarnje šutnje za duhovni rast; sakramentalni život, posebno euharistija; čitanje i razmatranje Božje riječi; ljubav prema božanskom časoslovu; redovnički zavjeti poslušnost, siromaštvo i čistoća; kušnje i borbe na duhovnome i djelatnome području; služenje po suvremenim djelima milosrđa.

Kao podsjetnik za budućnost, duhovnik fra Zdravko predložio je smjernice koje će nam pomoći da u svakodnevnom životu i obvezama nastavimo u jednakome duhu: spoznati sebe tako što ćemo osluškivati Božji glas u našem osobnom životu; povlačiti se u osamu da bismo uvijek iznova nalazili vremena za Boga i za sebe; ne ponašati se po hirovitome raspoloženju i od drugih tražiti da su onakvi kako nama trenutno odgovara; prihvaćati svakodnevne križeve i sjediniti ih s Kristovim za spasenje svijeta; čuvati se suvremene napasti ekstravagantne i egocentrične duhovnosti koja je usmjerena samo na sebe i dobro osjećanje; vjerno živjeti u Crkvi i za Crkvu; konkretno biti povezan sa siromasima i ljudima u potrebi; čuvati se frazerstva u „duhovnome“ govoru; izbjegavati dvoličnost i ogovaranje; paziti da naš interes za svjetovne teme ne nadvlada onaj za duhovne; mudro i umjereno se baviti temama iz javnoga života, sporta, politike; ne vezati se prekomjerno za rodbinu i rješavanje njihovih problema; gajiti oduševljenost za Božju stvar; u svijetu živjeti franjevačke kreposti skromnost i pozitivnost.

Uz svekolike duhovne ponude i poticaje tijekom cijele godine, duhovne vježbe bile su privilegirano vrijeme da se odvojimo od uobičajenih obveza i događanja, da odemo u osamu, da se vratimo na izvore našega redovničkog života i da njima osnaženi nastavimo naš svakodnevni hod susreta i djelovanja u zajednici i u svijetu.

S. Valerija Kovač

Foto: s. Zvonimira Nimac