Drugi turnus duhovnih vježbi za sestre naše Družbe održan je u samostanu u Podstrani od 27. do 31. svibnja 2023. Nešto više od dvadeset sestara, okupljenih iz svih mjesta u kojima sestre djeluju, vodio je don Ivan Terze.
U zajedničkim promišljanjima pošlo se od lika i djela Djevice Marije. Ona koja je uvijek okupljala učenike, koja je s njima bila u molitvi, koja je prije svih drugih prepoznala da nešto nedostaje, darovana nam je za Majku u najtežem trenutku, kada se činilo da je sve gotovo. Ona već sada prije svih drugih zna i što je u našim srcima, što nama nedostaje; s nama je u molitvi i nas okuplja… Njezinom zagovoru povjerene su sve nakane sestara, ali još više trenutne potrebe Crkve.
Drugoga dana (u skladu s liturgijskim vremenom i svetkovinom Pedesetnice) promišljalo se o Duhu Svetome koji otvara naše zatvorenosti, razbija strahove i nemire te u izobilju dijeli darove tamo gdje smo spremne jedne s drugima dijeliti, zajedno moliti, razmatrati Riječ Božju i ostati vjerne Božjim obećanjima.
Govor o teološkim krepostima duhovnice je stavio pred pitanje gladi za smislom, srećom, ispunjenjem… i otkrivanje putova kojima bismo je utažili. Pozvane smo ostaviti sliku Boga izgrađenu na ranijim trenucima Božje proslave u našim životima, izaći iz zaključanosti u osobnu bol i preko znakova koje nam daje osjetiti Njegovu trajnu prisutnost. ”Mi smo bjegunci, a Isus je uvijek s nama da nas vrati.”, istaknuo je duhovnik i nastavio: ”U vremenu u kojem svijet gubi čvrste oslonce, mi kao da bježimo u tradiciju pokušavajući izgraditi neki Božji svijet, boreći se protiv koječega bez da zapravo živimo vjeru. U iskustvima neuspjeha pribjegavamo zaboravu, a Isus ulazi u naše neuspjehe, pomaže nam sagledati ih i preobražava ih. Posvješćuje nam da Ga nismo sposobni nasljedovati svojim snagama, nego samo prepuštajući se Njemu da nas On vodi.” U tom svjetlu sagledano je i naše poslanje naviještanja Evanđelja blagošću, svjesne svoje krhkosti i potrebe držati se podalje od iskušenja kako ne bismo od janjaca postale vukovi.
Na koncu duhovnih vježbi posvijestile smo si važnost žara i vrijednosti starijih zvanja, kao i činjenicu da je svaka od nas istovremeno i potrebna ”čuda” i ona koja ih drugome može dati.
Sva zajednička promišljanja svoj su oslonac i vrhunac imale u molitvi i sakramentima kojima nam je primljene milosti hraniti i u svakodnevici.
foto: s. Zvonimira Nimac
