DUHOVNE VJEŽBE U PODSTRANI

Posljednje ovogodišnje duhovne vježbe održane su u samostanu u Podstrani od 16. – 20. listopada pod vodstvom fra Ivana Režića, magistra franjevački bogoslova Provincije Presvetog Otkupitelja. Duhovnik je svoja razmatranja započeo govorom o duhovnom impulsu naglašavajući koliko je potrebno da čovjek sebi uvijek iznova postavi pitanje:  tko i što sam ja? Trebamo imati potrebu pročišćavanja slike o Bogu i o nama samima. U daljnjim razmatranjima je istaknuo je kako smo pozvani biti konkretno mjesto Božje prisutnosti i savršena simfonija s Božjom voljom imajući na umu da se Bog nikada ne povlači iz ljudskog srca. Važno je voditi računa o stavovima i ponašanju koji razgrađuju ili izgrađuju duhovni dom. Trebamo biti oni koji šire empatiju, kreativno stvaralaštvo i cijeniti originalnost drugoga čuvajući se sebične mlitavosti, duha vlasti i gospodstva. Duhovne spone vežu čvršće od krvnih ako su autentične. Sveti Franjo nam je pravi pokazatelj ordo amoris – reda ljubavi, sebedarne evanđeoske ljubavi riječima i djelima u Isusu Kristu koja ujedinjuje i zacjeljuje. U liku Svetoga Franje vidimo učitelja dijaloga jer on ono gorko pretvara u slatko, a to je upravo srce Evanđelja. Mir može cvjetati i ondje gdje su nesuglasice jer pravi mir je plod teških borba i muka. Moramo biti sposobni vidjeti pravilno sebe i svoju nutrinu, a ne biti ,,eksperti “ za tuđe živote. Fra Ivan se osvrnuo i na to koliko je uvijek iznova bitno da prema drugome budemo otvoreni i svjesni svoje vlastite vrijednosti jer tko sumnja u svoju vlastitu vrijednost druge doživljava kao suparnike. Stalno trebamo biti spremni za suradnju imajući na umu koliko je potrebno uvježbavati samoću jer je ona temelj iz koje izrasta zajednica. Od šutnje usta važnija je šutnja srca. U svakom trenutku  moramo biti svjesni da Bog moli s nama i u nama. Molitva preobražava naše srce jer je ona radosni i milosni susret s Gospodinom. Pred kraj svojih razmatranja duhovnik se osvrnuo na govor o smrti, prijelazu iz ove stvarnosti u onu drugu. Smrt je tragična i laka, ali samo za one koji je gledaju Kristovim očima, za kršćane je nadnaravna stvarnost susreta s onim koji ih je pozvao u život iz čiste ljubavi. Očekivanje nade i trenutak prijelaza u nesumnjivo bolju stvarnost.  

s. Mirna Bilandžić

Komentari

Odgovori