Ovogodišnji Dan Družbe sestre su proslavile 16. studenoga hodočašćem u malu baziliku Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju te crkvu Svete Obitelji i prasvetište Gospe od otoka u Solinu.
U Sinju je euharistijsko slavlje za sve Gospine štovatelje predvodio župnik fra Antonio Mravak uz koncelebraciju gvardijana i rektora bazilike Čudotvorne Gospe Sinjske fra Marinka Vukmana i fra Josipa Čugure.
Župnik fra Antonio uputio je prigodne riječi u homiliji: „U našem životu važnu ulogu imale su osobe koje su nas pratile molitvom. Koje su svaki dan prikazivali naše ime Gospodinu i Blaženoj Djevici Mariji. Mi često ni ne znamo koliko su te osobe molile za nas, ali kada više nisu među nama, onda smo osjetili nedostatak takve osobe u našem životu. Biti u molitvi, biti u predanosti Gospodinu. (…)
Isus stavlja pred svoje učenike prispodobu o nekoj udovici i odvjetniku, sucu (Lk 18, 1-8). Žena je dolazila k njemu s molbom. Nije ga prozivala, nije vikala, nije ga proklinjala nego ga je molila da joj pomogne. I to je činila ponizno i iz srca. Taj čovjek, koji se Boga nije bojao nije mogao ostati ravnodušan na njezine molitve. Isus želi reći kako i naše molitve, bez obzira što Bog nekad nešto odgađa neće ostati po strani. Kada dođe čas, one će biti uslišane.
Na putu molitve tražimo pomoćnike, zagovornike. Ona koja je najveća to je Blažena Djevica Marija koja uvijek posreduje za nas. Ona je uznesena na nebo da bude ona koja će moliti za nas. Koja će pred prijestolje Božje donositi molitve koje pobožni ljudi upućuju Bogu. (…).“
U nastavku homilije iznio je primjer zagovorne molitve Gospe Sinjske u liječenju bolesti koja je na početku imala vrlo teške naznake. „Zagovorom Gospe je ishod bolesti bilo čudesno ozdravljenje. Tu prvenstveno vidimo vjeru u Boga, ali i posredstvom Blažene Djevice Marije koja je zagovarala teško bolesnu ženu pred licem Božjim. Budimo ponizni molitelji koji svake subote ovdje dolaze. I danas dolazimo s jasnim pogledom. Vjerujemo da će ovaj susret biti blagoslovljen i u Družbi naših sestara zagovorom Blažene Djevice Marije. “
Nakon homilije sestre su obnovile svoje redovničke zavjete. Vrhovna poglavarica s. Terezija Zemljić uputila je svoju zahvalnu riječ nakon popričesne molitve:
„Na kraju ovog zahvalnog misnog slavlja u prigodi 345. godišnjice naše Družbe sestara franjevki od Bezgrješne koja je utemeljena u Šibeniku pod okriljem Prvog franjevačkog Reda, na sutrašnji dan, 17. studenoga 1679. a utemeljiteljica joj je službenica Božja majke Klare Žižić, za koju se vodi kanonski postupak za proglašenje blaženom i svetom, zahvaljujemo našoj braći Franjevcima, vjernim čuvarima ovog drevnog svetišta Čudotvorne Gospe Sinjske, ponajprije gvardijanu i prvom rektoru novoimenovane male bazilike Gospe Sinjske fra Marinku Vukmanu što je velikodušno prihvatio našu želju da svoj Dan Družbe obilježimo upravo u ovom svetištu i samostanu, zahvaljujemo župniku fra Antoniu Mravku na predvođenju ovog misnog slavlja i na poticajnim riječima koje nam je uputio, kao i fra Josipu Čuguri, suslavitelju u ovoj Svetoj Misi.
Zahvaljujemo svima vama, dragi vjernici i štovatelji Čudotvorne Gospe Sinjske, što smo mogle zajedno s vama uputiti svoje molitve i zahvale našoj nebeskoj Majci. Svojim hodočašćem u ovo svetište koje čuva drevnu sliku Majke od Milosti, koju su fratri donijeli iz Rame u Sinj 1687. i oko koje se okuplja mnoštvo vjernika iz Dalmacije i cijele Hrvatske, kao i iz Bosne i Hercegovine, željele smo izraziti svoju zahvalnost za nabrojene milosti, kako pojedinačne, tako i za cijelu našu Družbu, udijeljene zagovorom naše nebeske Majke.
Našu Družbu povezuje s Čudotvornom slikom Gospe Sinjske koja je donesena iz Rame sklanjajući se pred Turcima i koja je svojim čudesnim djelovanjem spasila Sinj od upada Turaka u tzv. Malom Turskom ratu 1715. slična povijest i isto vrijeme nevolje, stradanja i bježanja pred Turcima. Tako se i naša utemeljiteljica Službenica Božja majka Klara Žižić sklonila zajedno s narodom iz Promine i mnogih sela Zagore i Šibenskog zaleđa u Šibenik, gdje je 1679. utemeljila novu Hrvatska redovničku zajednicu Družbu sestara Franjevki od Bezgrješne koja traje u neperkinutom kontinuitetu do danas.
Cetinski kraj dao je mnogo duhovnih zvanja i našoj redovničkoj zajednici. I zato zahvaljujemo Gospi Sinjskoj i preporučujemo joj se za nova duhovna zvanja koja su tako potrebna našoj Crkvi.
Neizmjerno nam je drago što je nedavno, 12. listopada, crkva Čudotvorne Gospe Sinjske svečano proglašena papinskom manjom bazilikom a gvardijan Gospinog svetišta fra Marinko Vukman prvim rektorom manje bazilike. I ovom prigodom čestitamo mu na tom zasluženom priznanju.
Pohod ovoj bazilici koristimo i za dobivanje potpunog oprosta kojim je Dikasterij uz određene datume dao i mogućnost svakom vjerniku da može izabrati datum u kojem može dobiti potpuni oprost uz uobičajene uvjete, a to su: pohoditi ovu baziliku, sudjelovati na bogoštovlju, izmoliti „Vjerovanje“ i „Oče naš“, molitvu na nakanu svetog Oca uz prethodnu ispovijed i svetu pričest.
Kao spomen na ovo naše hodočašće ostavljamo pred Gospinim likom svijeću s natpisom: Čudotvorna Gospe Sinjska, moli za nas! – Družba sestara franjevki od Bezgrješne, Šibenik 2024. U znaku ove svijeće izručujemo sebe našoj Gospi da ona podržava svjetlo na našoj životnoj svijeći u potpunom predanju Bogu po uzoru na našu svetu utemeljiteljicu majku Klaru Žižić za koju je zapisano da je najsvetije živjela a tako i umrla, svojim je životom sjala kao jedna svijeća poniznošću i dobrim primjerom.
Za ovo svetište i samostan darujemo gvardijanu fra Marinku naš skromni doprinos.
Još jedanput zahvaljujemo Bogu, našoj Gospi i svima vama na ovom misnom slavlju, a našu molitvu nastavljamo zajedno s vama moleći krunicu Blažene Djevice Marije.“
Nakon molitve Gospine krunice koju su sestre predvodile, sestre su obišle Arheološku zbirku Franjevačkog samostana pod stručnim vodstvom fra Gabrijela Jurišića. Stalni postav zbirke sastoji se od: arheološke, numizmatičke, etnografske, paleontološke zbirka te zbirke liturgijskih predmeta. Ono što zbirka posjeduje uglavnom je nađeno na području Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a ponajviše u okolici Sinja.
Uslijedio je posjet Muzeju Sinjske alke, uz stručno vodstvo. Muzejski postav uključuje mnoštvo odora, opremu i oružje sinjskih alkara te alkarske statute i pravilnike koje donosi u suvremenoj digitalnoj formi. Posebnu atrakciju postava predstavlja prikaz alkarske povorke načinjen u prirodnoj veličini.
Drugo odredište ovog hodočašća bio je Solin sa svoja dva svetišta. Sestre je dočekao župnik don Stipan Šurlin koji je u crkvi Svete Obitelji sestrama održao katehezu o mozaicima i suhim freskama kojima su oslikani zidovi crkve. Na mozaicima je prikazan nebeski Jeruzalem u čijem središtu je Isus Krist Svevladar. Uz njega su na mozaiku prikazani: Blažena Djevica Marija, sv. Ivan Krstitelj, sv. Josip, sv. Petar i sv. Pavao, evanđelisti Matej, Marko, Luka i Ivan, sv. Dujam, sv. Staš (Anastazije), sv. Lucija, sv. Cecilija, sv. Grgur Nazijanski, sv. Ivan Zlatousti, sv. Jeronim, sv. Franjo Asiški, sv. Klara Asiška, sv. Terezija Benedikta od Križa, sv. Ivan Pavao II., sv. Terezija iz Kolkate, sv. Nikola Tavelić, sv. Marko Križevčanin, sv. Leopold Mandić, bl. Ozana Kotorska, bl. Marija Propetoga i bl. Ivan Merz. Freske na zidovima su u toplim tonovima i plavoj boji. Prikazuju povijest spasenja i gusto su naredanih biblijskih motiva.
Hodočašće je završilo pohodom prasvetištu Gospe od otoka u kojoj su sestre osobnom molitvom zahvalile na ovom hodočašću i preporučile Zajednicu Gospi pod zaštitu.
(foto: fb Gospe Sinjske i arhiv sestara)
