HODOČAŠĆE VJERNIKA HRVATSKE KATOLIČKE ŽUPE MÜNCHEN U PADOVU

Hrvatska katolička župa München organizirala je 5. i 6. srpnja 2024. hodočašće svetom Leopoldu Bogdanu Mandiću i sv. Anti Padovanskom u Padovu. Hodočastilo je 130 vjernika. Voditelj hodočašća bio je fra Slaven Čeko, dušobrižnik u Hrvatskoj katoličkoj župi München i s. Nikolina Bilić, pastoralna suradnica. U ranim jutarnjim satima stigli smo u kapucinski samostan i svetište našeg hrvatskog sveca, svetog Leopolda Bogdana Mandića, smješteno u južnom dijelu Padove na Trgu svetog križa (Piazza S. Crocce). Po otvaranju svetišta u tišini smo se pomoli. Potom smo obišli njegov grob i ispovjedaonicu u kojoj je ispovijedao pune 33 godine, a koju je blagopokojni papa Ivan Pavao II. nazvao “salončićem ljubaznosti”. Ova  ispovjedaonica i kip Majke Božje ostali su neoštećeni u savezničkom  bombardiranju Padove 1944. godine kad je tadašnja crkva bila potpuno razrušena. Obišli smo i ostale prostorije svetišta oko svečeva groba gdje se nalaze zavjetni darovi i zahvale za primljene milosti po njegovu zagovoru te mnoštvo slika, skulptura, fotografija, isječaka iz novina i njegovih osobnih predmeta.

Dvije su osobine posebno resile životno djelovanje svetog Leopolda Bogdana Mandića, koje je i Crkva službeno priznala: izvrsnost u izvršavanju sakramenta svete ispovijedi i potpuno predanje sebe u svrhu jedinstva kršćana. Radio je na  građenju mostova među ljudima i narodima i svojevrsni je preteča ideje ujedinjene Europe. Sveti je Leopold veliki uzor vjernicima, posebno u današnje vrijeme, kada je sakrament ispovijedi obezvrijeđen uslijed suvremene krize gubitka osjećaja grijeha i grješnosti. Kad je 1923. godine bio premješten iz Padove u Rijeku vjernici Padove su se tome usprotivili i samo nekoliko dana nakon njegova odlaska preko biskupa zatražili od vrha kapucinske provincije povratak njihova ispovjednika. Tadašnji provincijal piše svecu: “Morao sam promijeniti odluku i ponovno Vas pozvati u Padovu. Žele Vas mnogi uglednici i mnoge pobožne i religiozne osobe što dokazuje da ste ovdje napravili brdo dobrih stvari, kako kaže biskup.” Tako se otac Leopold vraća u ispovjedaonicu gdje svaki dan čak i po 12 sati prima, sluša i tješi pokajnike te ih odriješuje od grijeha. Procesije pokornika, ljudi iz visokog društva i mali priprosti svijet, sveučilišni profesori, studenti, radnici, svećenici i redovnici dolazili su u njegovu skromnu ispovjedaonicu. Sve ih je s jednakom ljubavlju primao, tješio, duhovno vodio i s Bogom mirio. Treba reći da se svetac zbog toga nije svima sviđao. Bilo je i onih koji su, vjerojatno iz zavisti, kritizirali sv. Leopolda da je previše blag prema grješnicima. Bio je okrivljen za “labavo” shvaćanje morala. I on je patio zbog toga, ali obogaćen Božjom milosti pokazujući na raspelo često je govorio: “Učio sam na Vašem primjeru Gospodine, ali evo ja još nisam došao do bezumnosti da umrem za duše grešnika.”

Leopoldovi biografi spominju da je trpio i jake fizičke boli: bolove u želucu, očima, kostobolju koja je izobličivala njegovo tijelo, a u ožujku 1942. dijagnosticiran mu je rak jednjaka. Tijekom 52. godine svećeničkog života neumorno se žrtvovao i kada je 1942. godine umrao u Padovi njegov je pogreb bila njegova proslava na zemlji. Četrdeset i jednu godinu poslije smrti papa Ivan Pavao II. proglasio ga je svetim (16. listopada 1983).

Nakon obilaska svetišta svetog Leopolda Mandića, gdje nam je fra Slaven Čeko imao pokorničko bogoslužje i zajednički ispit savjesti, uputili smo se prema bazilici sv. Justine u kojoj se nalaze posmrtni ostaci svetice i mnogih mučenika iz prvih stoljeća Crkve kao i grob sv. Luke evanđeliste.  Sveta je Justina rođena u uglednoj padovanskoj obitelji. Otac joj je bio visoki carski dužnosnik. Justina je kao mlada djevojka prihvatila kršćanstvo i bila dio prve jezgre kršćana u Padovi. U vrijeme velikih Dioklecijanovih progona kršćana njegov suvladar car Maksimilijan, zbog odbijanja da se prikloni poganskoj religiji, osudio ju je na smrt. Imala je svega 16. godina kada je pogubljena 304. godine i sahranjena izvan grada. Njezin grob postao je mjesto hodočašća brojnih kršćana. Sveta je Justina zaštitnica grada Padove.

Ispunjeni dojmovima krenuli smo, nakon razgledavanja bazilike svete Justine, prema bazilici “sveca svega svijeta” po kojem je Padova i najpoznatija. Bazilika Svetog Antuna (tal. Basilica di Sant’Antonio da Padova), najznamenitija je građevina u Padovi, izgrađena u obliku latinskog križa s tri lađe te s širokom i kratkom poprečnom lađom. Svake godine posjeti je tri do četiri milijuna ljudi. Bazilika oduševljava svojom veličinom i ljepotom kao i mnogobrojnim umjetničkim djelima. Uz baziliku je samostan Franjevaca konventualaca, sa pet klaustara, koji čuvaju svečev grob. Posjet bazilici započinje obilaskom groba sv. Antuna i groba bl. Luke Belludija koji je bio njegov vjerni učenik i prijatelj. U “kapelici relikvija” bazilike čuva se neraspadnuti svečev jezik, čeljust, jezična kost, habit i sanduk u kojem je počivalo njegovo tijelo. Nezaobilazno je mjesto i suvenirnica koja nudi veliki izbor knjiga, kipova, nakita i suvenira s likom sv. Antuna.

U jednoj od pokrajnjih kapela veličanstvene bazilike svetog Antuna fra Slaven je, zajedno s nama hodočasnicima, slavio svetu misu. Po završetku svete mise blagoslovio je nabožne predmete koje smo u međuvremenu kupili.  

Do polaska kućama, koji je bio u 15.30 sati, hodočasnici su imali mogućnost osobne molitve, razgledavanja bazilike i znamenitosti grada Padove.

Tekst: s. Nikolina Bilić

Slike: Anka Buljan i Andreja Andrić