U utorak 23. svibnja 2023., na poziv Sestara franjevki od Bezgrješne, posjetio nas je fra Željko Klarić, konventualac i održao predavanje na temu ,,Odgoj za vrednote“ u DV Brat Sunce u Šibeniku. Govorio je o važnosti odgoja u obitelji u kojoj je ljubav temelj, ali u svakoj obitelji postoje i neki prigovori koji nas mogu potaknuti da o njima razmislimo i tako potaknemo na rast našu obitelj. Tu spadaju tri stvari: krhkost ljubavi, nesposobnost trpljenja i nedostatak vjere. Vidimo da bi se na početku svake veze trebali dogovoriti neki jasni kriteriji odnosa, neki to čine, neki ne. Tako se uspostavlja stabilnost braka. Na početku imamo ideal obitelji i može se dogoditi da možda nekad ne krene sve kako smo zamislili i upadamo u krize i čini nam se situacija beznadna. Ali u tim situacijama počinjemo slušati jedni druge, vraćamo se u srž. Služe nam da nam se otvore oči kao apostolima na uskrsno jutro. U ovoj situaciji kada je ljubav postala konzumistička sa stavom: iskoristi, ostavi, potrebno je da roditelji budu apostoli svojoj djeci i prenose im vjeru. Djeca upijaju razne informacije sa svih strana, a obitelj bi trebala biti prvo mjesto davanja informacija. Informacije oblikuju naše stavove, ti stavovi postaju naš karakter, iz karaktera dolazi naše ponašanje to jest naš život, odnosno ono što mi jesmo. Tako, ako djeca vide roditelje koji se svađaju, vrijeđaju i govore grube riječi, počinju misliti da ih njihovi roditelji možda ne vole. Ali to je proces izlaska, kao izraelski narod. Bili su u ropstvu, izlaze, dobivaju neka pravila, dolaze u Obećanu zemlju. To je princip hoda svake osobe pa i obitelji. Ljubav koja je danas svedena na senzaciju, emociju, zaljubljenost i strast podložna je krizama. Zbog toga ljubav treba rasti do toga da bude odluka! Ja sam se odlučila za tebe do kraja svog života unatoč tome što u nekim situacijama nećemo biti najidealniji. Kada to primijenim u svojoj obitelji, možemo vidjeti koliko to rađa stabilnost u djeci.
U nesposobnost trpljenja mogli bismo staviti nesposobnost patnje i nesposobnost utjehe, kao što piše Johann Baptist Metz, teolog. Nesposobnost patnje znači da pod svaku cijenu želimo izbjeći svaku vrstu patnje. Roditelji ponekad izbjegavaju patnju svoga odgoja, daju djeci mobitel za malo svoga odmora ili postaju prijatelji svojoj djeci. To je zamka jer u prijateljstvu nema autoriteta. Roditelj mora imati autoritet prema svom djetetu. Mora osjetiti tegobu da se za nekoga trudiš jer što se više trudimo djeca će imati bolji odgoj. Ako snizimo kriterije onda stvaramo dijete bez snage za borbu i podnošenje tegoba ili npr. Isključujemo iz svoga života osobe koje teško podnosimo, recimo djedove i bake. Za njih papa Franjo kaže da su oni „evanđelje blagosti“. Ako mi ne stignemo uvijek biti sa svojom djecom, dopustimo to onda djedovima i bakama koji mogu donijeti blagost i mudrost svojim unucima, patnja izoštrava naše sposobnosti.
Potrebni smo obreda i rituala jer nas dižu u onostrano. Svaki čovjek čezne za Bogom ma koliko ga mi negirali. Vjera nas stavlja u svijet otajstva. Mi smo potrebni Otajstava! I tek iz ove perspektive možemo tumačiti ova dva koraka, ljubav i trpljenje. Bitni su i potrebni za naš život, a ne mogu se razumjeti bez ovog Otajstva. Ne trebamo čeznuti za ovim zemaljskim jer je prolazno, ne ispunjava nas i na kraju frustrira. Jer mi duboko čeznemo za nečim većim. Jedan židovski filozof kaže da Europa mora proći put ateizma da bi se regenerirala i probudila autentičnu vjeru. U tom smislu Katolička Crkva nudi obiteljima otkriti ljepotu svega ovoga kako bi sve imalo smisla. Ova potreba za vjerom daje odgovor na sve ovo zajedno, i ljubav i trpljenje i na koncu život daju svemu tomu radost i ljepotu.
Nakon predavanja na poseban način razveselila su nas naša djeca koja su izvela program za svoje mame. Mlađa odgojna skupina djece “Kapljice” izveli su ples Mama. Djeca polaznici glazbenog programa pripremili su pjesme i glazbene igre: Klavir, Kiša, Brzo juri mali vlak, Dur i mol, Glazbeni orkestar – Orffov instrumentarij. U ime sve djece dječak Toma izrekao je recitaciju: Hvala ti mama.
Djevojčice, predškolke oduševile su nas plesnom koreografijom: Mojoj mami. Zbor djece starijih odgojnih skupina “Zvjezdice” i “Oblačići” izveli su pjesmu – molitvu nebeskoj Majci – Marijo, o Marijo i čestitku mamama Sretan ti blagdan mama. Izmjenjivali su se mali solisti, a sve je zdušno pratio zbor djece uz glazbenu pratnju Borisa Plazibata, prof. na klarinetu i mame Marije Krnčević Rak na violončelu i klavirsku pratnju odgojiteljice Branke Klisović i dirigentske palice odgojiteljice Mirjane Balić. Bila je to najljepša glazbena čestitka majkama, uz radost i sreću nas majki.
Jelica Peran, mama
